Naš život bez tebe

petak, 16.08.2013.

Tebi

Sjedimo ja i tata jutros, pijemo kavu i zurimo svaki u svoju točku bez riječi. Šutnja je nesnosna, u našoj kući je oduvijek bilo živo, preživo. Ti si unosio živost. Iz sjećanja izvire tatin glas:"Ajde Boris, diži se!", a ti pospano iz kreveta odgovaraš:"Evo meee, jel´ kavica gotova?" Ja odgovaram da je, i tako svako jutro. Kako se priviknuti na ovu tišinu? Pa ti si bio taj koji je pokretao sve: šalu, smijeh, galamu, svađu...sve je kretalo od tebe. Mi sada šutimo, moje suze same teku. Nisam ih zvala, jednostavno se slijevaju same niz obraze. Odlazim u sobu, ne volim da me gledaju. Tata i Mišel piju kavu...neka je popiju u miru. Eto, samo da ti se javim...volim te i grlim najsnažnijim zagrljajem.

16.08.2013. u 08:43 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



  kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi