IZLET U SAITAMU

Zivot mirno tece u mom gradicu na obalama Edogawe.

Kisna sezona samo sto nije zapocela. Cvjetovi hortenzija sire se u svom sarenilu, a uskoro ce i perunike. Vratili su nam se i oni famozni crni leptiri velicine sismisa. Ovo su nam mozda najugodniji dani u godini, topli i bez sparine. Kad pocnu kise, bit ce ljepljivo i vlazno, rublje se nece dobro susiti, a djeca ce biti razdrazljiva i dosadna.
Tko jos moze reci da voli sezonu kisa ! Ja ne !

Pred neki dan Mala je s vrticem isla na izlet. Godisnji ensoku vrlo je vazan dogadjaj, ne samo za klince, nego i za mame koje im se smiju pridruziti. Evo, dakle, i mene s drustvom. Ove godine isli smo u zooloski vrt Tobu u Saitami, oko dva sata voznje odavde. Svi smo posjedali u autobuse i veselo krenuli. S obzirom da sam od prosle godine znala kako to otprilike na izletu ide, vecih iznenadjenja nije bilo. Sve je savrseno dobro organizirano, nitko se ni trenutka ne dosadjuje, nitko ne mora ni o cemu brinuti, jer sve je vec unaprijed isplanirano u minutu. Tesko da bilo sto moze poci krivo. Osim ako krenete raditi nesto po svojoj zamisli.
I ove godine u busu smo malo pjevali, malo igrali igrice (Dodavanje balona, Pogadjanje crteza, Bingo), malo gledali crtice (Doraemon). U ostatku vremena tete su vrlo detaljno preko mikrofona tumacile protokol ponasanja na odredistu. Iako se uvijek iznova osvjedocim kako su japanski klinci disciplinirani u grupi, ne prestajem se diviti tome. Ove godine cak se nitko nije pridizao sa sjedala za vrijeme voznje (prosle godine to je bio ionako samo jedan Cavlic, onaj moj :-) A meni cak nije trebao aspirin.

Putem do Saitame prosli smo i kroz Kasukabe, ljubiteljima crtica poznatiji kao grad u kojem zivi Shin-chan iz jednog od prethodnih postova...




Rizino polje u Saitami. Cisti zen.


Zooloski vrt Tobu vise je nalik na neki safari-park. O tome ne trebam trositi puno rijeci, jer svi znaju kako to izgleda. Ipak, novost je da je tog dana u parku bilo neko snimanje:



Nova reklama za Coppertone...



... Da pocrnite, a ne izgorite !


Pokraj zooloskog vrta je i veliki Tobu zabavni park, omiljen medju Japancima a valjda i nekim gaijinima, koji putuju u Japan samo da bi posjetili njihove cuvene zabavne parkove. Ipak, vec sama cinjenica da se na primjer u Tokyo Disneylandu na ulaz ceka i po dva sata, meni djeluje odbojno. Japanski zabavni parkovi zvuce dobro, ali s ulaza ne djeluju zabavno, barem ne vikendom/slobodnim danom/praznikom i u drustvu klinaca gladnih/zednih/vristecih. Skupim li jednom nadljudsku hrabrost, obavivsi prethodno kondicijske, autogene i ine treninge potrebne za takav pothvat, mozda jednog dana izvjestaj o tome osvane na blogu. Inace, nema sanse.

Na srecu, tog dana u zabavni park nismo isli. A nije ni bilo po protokolu.