DUG DUGUJEM

Prema istrazivanju jednog vodeceg japanskog dnevnog lista, u Japanu je na pomolu novi nacionalni problem.
U bogatom Japanu, drugoj industrijski najrazvijenijoj zemlji svijeta, neplacanje skolarina u vrticima, osnovnim i srednjim skolama opasno je uzelo maha. Spominju se goleme sume koje drzava potrazuje od neplatisa. A to su, naravno, roditelji, odnosno staratelji djeteta.
Samo u vrticima u velikim gradovima Japana ostaje nenaplaceno 3.4 milijardi yena skolarine. Brojke se s vremenom povecavaju. Pokazalo se da je izuzetno tesko utjerati dugove od pojedinih neplatisa. Neki duguju novac za skolske obroke, drugi za skolarine od po nekoliko mjeseci ili cak godina. I svi, dakako, imaju svoje razloge za to.
Gradski administratori sirom Japana dali su se u potragu za duznicima, iscrpljujuci u tome svoje talente i svoju upornost. Tom prilikom otkrili su neke prilicno zanimljive stvari.

Kao sto se i ocekivalo, medju neplatisama mnogo je roditelja slabijeg imovnog stanja, koji zive od svoje place i ne spajaju uvijek kraj s krajem. Skolarine u vrticima i skolama mnogima su previsoke. Tim roditeljima izlazi se u susret na nacin da im je omoguceno placanje na rate.
Sljedeca grupa su roditelji koji neplacanje opravdavaju svojim visokim kreditima za auto ili stan. Takvi redovito obecavaju da ce platiti iduci mjesec, ili cim im stigne placa, ili 'ASAP' ('sto je prije moguce'). Ovakvi izgovori, bili opravdani ili ne, u urbanim sredinama cuju se sve cesce. Obecanja se daju u nedogled, a placa se rijetko.
I jos jedna grupa, 'noblesse oblige', jesu roditelji dobrog imovnog stanja koji 'iz principa' odbijaju platiti. Ti ocevi na razgovore u skolu dolaze u luksuznim uvoznim automobilima, a majke su vlasnice torbica s potpisom iz kojih viri najnoviji tip mobitela. U razgovoru s ravnateljem iznijet ce argumente poput:
1. Skolski obroci trebali bi biti besplatni, jer su dio obaveznog skolovanja;
2. Skolarine su ionako previsoke, treba ih smanjiti;
3. Primate placu iz nasih poreza !

Gradski oci su na sto muka.
Gradonacelnik Kawasakija Takao Abe osobno se ukljucio u naplacivanje dugova. Nedavno je zapoceo seriju razgovora s neplatisama koji gradu duguju vise od godinu dana vrticke skolarine.
U Kawasakiju se u medjuvremenu vise od 400 djece nalazi na listi cekanja za gradske vrtice.

Telefonskim putem od roditelja je tesko postici ista vise od jos jednog u nizu obecanja. Na roditeljskim sastancima ponavljaju se uvjeravanja i lijepe rijeci.
Stoga utjerivaci dugova odlaze na teren. Kucaju na vrata navecer, pritiscu na zvonce praznikom. 'Jednom sam tako pozvonio na vrata u dogovoreno vrijeme, ali nije bilo odgovora. Zato sam malo ostao cekati vani. Nakon sat vremena konacno su izasli, misleci da sam otisao', kaze jedan utjerivac.
U nekim slucajevima, ne nalazeci boljeg rjesenja, ravnatelji i ucitelji podmiruju tudje dugove iz vlastitog dzepa.
U posljednje vrijeme administracije nekih gradova odlucuju se na utjerivanje sudskim putem, a bilo je i slucajeva zapljene imovine najokorjelijim neplatisama.


Materijala za razmisljanje i vise nego dosta.
Umjesto zakljucka o ovom nadasve zanimljivom fenomenu neplacanja skolarina u Japanu, citiram ocjenu znanstvenika iz japanskog Instituta za istrazivanje suvremenog drustva:
"Ekonomski razvoj donio je sa sobom veliki porast potrosnje i potaknuo pojedince na nekontrolirano ispunjavanje osobnih zelja. To je rezultiralo time da sve vise ljudi misli samo na sebe, sto snizava razinu discipline i morala u staratelja".
Drugim rijecima, sto to radimo svojoj djeci, ostavljamo im u dug.