Ponekad mi se čini da sam već sve prošla,
ionako nema ničeg novog,
sve su to već odgledani filmovi,
ispričane priče,
natruhe svijesti,
uzorci u matrici,
dimne zavjese,
priče iza leđa,
udarci ispod pojasa,
a meni svejedno,
jer to nisam ja,
mene tu ni nema.
Vrijeme prolazi,
mostovi opstaju,
po potrebi i polovna splav odraditi će svoje,
ipak tužno mi je to,
ali nedovoljno da bih zaplakala,
nedovoljno da bih uopće stala.
A papir podnosi sve,
a povijest pišu pobjednici.
Jučer sam pročitala rečenicu u knjizi,
koja me nadahnula,
utješila,
više od ičeg već dugo vrijeme.
- Život se sastoji od neugodnosti,
po tome znaš da si živ.
Joe Abercrombie.
To malo mržnje.
Eto ponekad krvavi romanopisac ima žicu do mojeg ja,
pogodi u sridu,
pa se nasmijem,
odmahnem,
i nastavim svojim putem.
Dok psi laju,
karavana prolazi.
| < | srpanj, 2025 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))