Ponekad mi se čini da sam već sve prošla,
ionako nema ničeg novog,
sve su to već odgledani filmovi,
ispričane priče,
natruhe svijesti,
uzorci u matrici,
dimne zavjese,
priče iza leđa,
udarci ispod pojasa,
a meni svejedno,
jer to nisam ja,
mene tu ni nema.
Vrijeme prolazi,
mostovi opstaju,
po potrebi i polovna splav odraditi će svoje,
ipak tužno mi je to,
ali nedovoljno da bih zaplakala,
nedovoljno da bih uopće stala.
A papir podnosi sve,
a povijest pišu pobjednici.
Jučer sam pročitala rečenicu u knjizi,
koja me nadahnula,
utješila,
više od ičeg već dugo vrijeme.
- Život se sastoji od neugodnosti,
po tome znaš da si živ.
Joe Abercrombie.
To malo mržnje.
Eto ponekad krvavi romanopisac ima žicu do mojeg ja,
pogodi u sridu,
pa se nasmijem,
odmahnem,
i nastavim svojim putem.
Dok psi laju,
karavana prolazi.
Post je objavljen 21.07.2025. u 14:52 sati.