Kockavica

ponedjeljak, 21.04.2025.

Sretan Uskrs!

- Pričaj nam priču, mama!
kaže Šarena dok u krilu ima Veselu,
i ljuljaju se u dvorištu.

U gustoj travi
živjela stvorenja,
mala,
jako mala,
izgledali su ko mravi,
ticala na glavi,
i velike oči,
ali nisu imali šest nogu,
nego kao ljudi,
ruke i noge.

Jednom su čuli duboki daleki glas,
poput grmljavine,
nerazgovjetno je tutnjao s neba,
i glasno ritmično podrhtavanje zemlje,
da su skoro popadali s nogu.
Bili su zbunjeni,
ustrašeni.
Ali onda je prestalo.

Grmljavina i podrhtavanje
ponavljalo se s vremena na vrijeme.

Među sobom su raspravljali,
to je samo vrijeme,
obična grmljavina,
rekao bi jedan,
nije,
to je glas bogova,
rekao bi drugi,
ma nije to ništa,
rekao bi treći...
i tako su se prepirali
i nikako se složiti.

Jedan od njih reče,
ja idem otkriti što je to,
idem na put,
makar mi trebala godina dana,
saznat ću što je to!

Spremio se,
i krenuo.

Tjednima se probijao kroz gustu šumu trave,
preko suhog lišća,
preko visokih grumena zemlje,
hodao i hodao.

Jednog dana stigao je do čudnovatog stupa.

Sive boje,
metalan,
opsega tolikog da je morao cijeli dan hodati
da bi ga obišao,
i pružao se daleko daleko uvis.

Razmišljao je mali stvor,
ako ću ikako saznati što je ono,
grmljavina ili bogovi,
moram ići u visinu.

I počne se penjati.

Trebala su mu dva tjedna da se uspne do ravnijeg dijela,
i još tjedan dana da dođe do najviše točke.

Sjedne i odmori.

Dok je gledao oko sebe
ugleda daleko,
daleko u daljini
nego gibanje.
Izvadi svoj dalekozor,
načinjen o tanke vlati trave i kapljice rose
pa se zagleda u smjeru gibanja.

Dobro je i dugo promatrao.

Vidio je Boga.
Čuo je njegov grmljavinski glas.

Bog je imao dvije glave,
jednu već i drugu manju,
četiri ruke,
dvije dulje i dvije kraće,
i četiri noge,
dvije dulje i dvije kraće.

Bog je visio na štikovima s neba i ljuljao se.

Sve je pažljivo zabilježio u svoj putnički dnevnik,
pomolio se
i krenuo je doma.

Prosla je godina dana od kada je krenuo,
kad se vratio u svoje selo,
i tamo su ga jedva prepoznali,
mislili su da je umro,
i čudom se čudili njegovu povratku.

Sazvao je plemensko vijeće i ispričao im sve što je doživio
i što je vidio.

Jedni su rekli,
to si izmislio,
drugi,
to si imao halucinacije od visinske bolesti,
treći su rekli
lupetaš,
poludio si.

Nikoga nije uvjerio.

Nakon toga živio je sam u kućici na rubu sela,
govorilo se za njega da je pustinjak,
čudak,
seoska luda.

Ali njemu to nije bilo važno,
on je spoznao Boga.

21.04.2025. u 15:45 • 6 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	travanj, 2025					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Kockavica

ponedjeljak, 21.04.2025.

Sretan Uskrs!

Opis bloga

Linkovi