Kockavica

utorak, 25.03.2025.

Na zapadu ništa novo

Napisala sam deset glupih rješenja,
imenovanje posebnog skrbnika migrantima,
djeci bez pratnje,
taman toliko maloljetni da nisu punoljetni.
Danas vjerojatno više nisu tamo gdje ih je kolegica u petak ostavila,
a mi ćemo se još natipkati glupih rješenja,
nakon što oni budu prek pol svijeta.

Čujem povišeni glas u hodniku,
maloprije sam prošla po povratku iz wc-a,
majka, dijete od nepune dvije godine,
otac, soc. ranica i psiholog.

Otvaram vrata:
- Dosta,
dijete je prisutno.
Ponovim još jednom
Dijete je prisutno.

Majka ušuti,
nemirno pođe za stručnim radnicama u sobu,
otac ostaje u hodniku igrati se s djetetom.

Dijete možda još ne govori,
ali čita odrasle bolje nego itko na svijetu,
njihova komunikacija je neverbalna,
reagiraju na ton glasa,
na ozračje,
na naše izraze lica,
ne zaslužuju prisustvovati svađi među roditeljima.

U nedjelju sam bila na radovima u lovačkom domu.
Unošenje drva u šupu,
ostatke iz pilane,
sitnjaver,
rušenje trule ograde,
postavljanje nove.
Prava radna akcija,
puno ljudi,
puno posla.

Uzimam trupac od ograde,
truo i suh,
u prijevodu -lagan.
- Ana, ne moj to dizati, teško je!
- Smatraš li me ravnopravnim članom društva, ili ne?
Znaš li koliko kila svakodnevno nosim na tom kuku?

Brzo sam se ugrijala od čučnjeva i dodavanja drva u lancu,
skinula veste i ostala u kratkim rukavima.
- Kaj se ne buš prehladila?
- Nisam toliko osjetljiva.
- Joj, moja kći je, ima problema s bubrezima.

- Gle, Ana s bocom pive u ruci!

To je prvi put da su me vidli s pivom,
ali kad se radi,
piva je za dušu.

Taman se počeo raditi roštilj,
a ja se pozdravljam, idem doma uspavati dijete.
- A kam buš ti Ana?
- Doma.
- Kaj buš doma?
- Idem mužu.
- A kaj buš s njim on te pozna!
- Baš zato!

Mašem i odlazim do auta.

Mala je krenula u novi vrtić,
konačno u istom gradu,
ali očekuju da uzmem cijeli tjedan za prilagodbu,
reko ja sam godišnji za prilagodbu već potrošila za prvi vrtić,
Ne možemo mi tu ništa, tako je odlučeno.
Jučer ja, danas muž,
pokrpat ćemo tjedan nekako.

Nije me bilo jedan dan na poslu,
dočekala me čudesa,
fantastika,
paleontologija,
i na rubu znanosti.
U prijevodu,
Na zapadu ništa novo.

25.03.2025. u 13:55 • 11 Komentara • Print • #

petak, 21.03.2025.

Kratka ljubavna priča

Petak je.

Objasnila sam na odjelnom sastanku,
(koje vodim petkom,
da rezimirmo tjedan,
olakšamo duše
i skratimo taj petak),
kolegicama dala upute za hendlanje pravnika.

Točnije mene.

- Ako ja odrežem nešto,
a vi imate intuiciju da treba drugačije,
izađite iz sobe,
i dođite mi opet za sat vremena,
mene se može uvjeriti.

Gledaju me u čudu.
Nije im jasno na što ciljam.
Nemaju to iskustvo sa mnom.

- Ali ja znam samu sebe,
zato vam govorim.
Imam visoki stupanj samokontrole,
to vam je uputa za onih 1 posto situacija.

Možda ih nikad neće doživjeti,
možda je to i manje od jedan posto,
ali ako dovoljno dugo radiš
sve maske padaju,
pogotovo kad se razina stresa podigne do usijanja.

Noćas,
u polusnu prevrtanja,
i dojenja,
pomislila sam kako ne znam koji je dan,
i da je sutra vjerojatno ponedjeljak.
Učinak Brda,
dva sata sunčanog boravka
orezivanja voćki,
skupljanja granja,
mali vikend,
vikend u malom.

Odvjetnik ,
kojeg već dva tjedna pokušavam namamiti u ured,
ponuđenih termina,
prepiska mailom,
moji pozivi na mobitel,
na termin danas u 9,
koji si je sam izabrao,
štoviše,
sam mi ga je ponudio,
"Moja greška,
moja greška,
oprostite,
može petak u 9h?"
nije došao.

Jutros sam vidjela mail,
da mu je stranka uhićena
ne može doći,
moli moj broj,
nastojat će doć do 14h,
ali još će mi javiti da li može doći do 14h...
Niti zvao,
niti javio
niti došao.
Moja greška.

Nisam imala očekivanja,
nisam ni računala,
ali zanimljivo kako obećaje,
s lakoćom,
usput,
vrijeme je novac,
valjda su mu puni džepovi
kad za mene nikako vremena naći.
Ma da je za mene,
nego prihvatio je zastupati to dijete,
meni svejedno,
ako ne želiš,
reci neću,
a i pitala sam ga
"Želim, želim,
doći ću..."

I tak,
idući tjedan ću to okončati.
Kratka ljubavna priča,
preko slike,
nikad u živo.

21.03.2025. u 14:43 • 16 Komentara • Print • #

četvrtak, 20.03.2025.

Vrijeme je

Danas sam sama u uredu.
Puštam si Rammstein i Metallicu.
Čudim se kako sam malo toga napravila,
samo sedam rješenja,
pa se sjetim da je jutarnji sastanak trajao sat i pol,
i da sam sa jednom strankom provela sat vremena,
pri čemu sam ju rezala nekoliko puta,
inače bismo vjerojatno provele zajedno cijeli dan.
Na živcirao me jedan mail,
i činjenica da ću vjerojatno ostati bez dva čovjeka na odjelu,
uzet će mi ih da bi osnovali zasebni odjel,
koji će doduše preuzeti dio poslova,
ali nedovoljno da bi opravdalo gubitak dva čovjeka,
jednog ok, dva ne.

Pukla mi je očica na najlonkama,
preko koljena,
široko,
i dužinom cijele noge.
Ali to su sporedne...
zapravo ne mogu reći frustracije,
to mi više dođe kao...
Gle ptica na nebu,
Ok, idemo dalje.

Javila mi se zaposlenica još jedne knjižnice,
želi izložbu mojih radova,
ali već su mi rezervirani i lipanj i srpanj,
sad se tome čudim,
koliko je to jednostavno,
i kako se informacije šire.
Koliko je bitno napraviti prvi korak,
ma kako malen,
malo skrenuti s uobičajene putanje,
zagrebat površinu,
kao pahulja koja se kotrlja niz brijeg,
sama sebe gradi.

Upravo sam završila razgovor sa sutkinjom,
bar je to prednost dugih godina rada,
stvoriš veze,
i nije stvar veze da preskočiš nešto,
nauštrb nekog,
nego da skratimo birokraciju,
profesionalna razmjena znanja,
papir sve trpi
pa napravi šumu,
a dvije glave su pametnije od jedne.

Malo sam umorna,
malo mi hendlanje desetaka loptica u zraku trenutno nije baš neko ludilo.

Vrijeme je za bijeg na Brdo.

20.03.2025. u 14:04 • 8 Komentara • Print • #

nedjelja, 09.03.2025.

Veselje se budi

Buraz radi kotlovinu.
Mala spava,
Velika se igra bosa u dvorištu.
Bili smo na misi
i na kavi poslije.
Opušteni vikend,
s mali kaotičnim intermezzima.

Prošli tjedan smo bili u bakinoj i djedovoj kući.
Kuća se prodaje,
djed je umro prošlo ljeto u 97. godini.
Pregledavam svari,
sobe,
uspomene,
i čudim se količini predmeta koja ostane iza umrlih,
i koje nitko više ne želi,
uključujući mene.

Uzela sam jednu knjigu,
Kranjčević Pjesme,
jednu šalicu sa kravicom
( znate ih,
više ih nema za kupiti)
i hrpu papira,
djedov rukopis,
njegova sjećanja,
što mi drugo uopće treba.
Zove me mama iz kuhinje
- Gle što sam našla?
Drži u ruci plastičnu kuhaču s rupom.
Takvu tražim po dućanima već par godina.
Nasmijem se glasno,
a moj smijeh odjekuje kroz praznu kuću
u kojoj se zadržala zimska hladnoća,
dok vani već bubre pupoljci.

Tavan je prepun,
dvije šivaće mašine,
al već imam jednunod djeda s mamine strane,
stare gramofonske ploče
Tanz dich fit,
dječja kolica,
roba,
prašina i paučina.

Sve što ostavimo novi će stanari na glomazni otpad,
tko bi se potrudio,
vjerojatno bi našao vrijednih predmeta za prodat,
ali nitko se neće potruditi,
ni mi,
ni novi stanari.
Potrošačko drušvo,
svi imamo previše,
dok oni nisu imali
pa se sve čuvalo
i nakon što se počelo imati,
jer čovjek je životinja navike.

Već pola godine bacam stvari,
odnosno izbacujem iz kuće,
bilo reciklažno,
poklanjam,
ili u smeće.
Guše me predmeti.

Zadala sam si da svaki dan
bar jedna stvar napusti kuću,
ili bude određena za napuštanje.
Koliko god malena,
nije važno,
i promišljeno pristupam
bilo kakvoj kupovini,
zapravo ništa ni ne kupujem,
osim prehrambenih artikala
i knjiga.

Nadam se da će jednog dana iza mene ostati
manje toga,
manje stvari koje nitko neće htjeti.
Osim knjiga,
njih ne dam,
trebam nove police,
one me jedine ne guše,
a što će netko s njima poslije
me ne zanima.

Konačno proljeće.
Ne ponovila se ova zima.
Jučer smo bili na Brdu,
došli i prijatelji,
sa četvero djece,
najmlađe par mjeseci,
ostali su izgazili niknule tulipane i narcise,
i spalili štrikove za vezat biljke,
Vesela je bila sva crna i siva u licu od pepela i krede,
trčali su po oranicama,
kao roj leptira.
Na odlasku mi je njihova najstarija rekla
- Baš nam je bilo super!
Posadit ću još tisuću tulipana
ako će bit dječjih nogu da ih zgaze.

Idem napraviti salate,
čokoladni kolač je već ohlađen,
Vesela se budi.

09.03.2025. u 14:14 • 18 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2025					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31