Kockavica

nedjelja, 09.03.2025.

Veselje se budi

Buraz radi kotlovinu.
Mala spava,
Velika se igra bosa u dvorištu.
Bili smo na misi
i na kavi poslije.
Opušteni vikend,
s mali kaotičnim intermezzima.

Prošli tjedan smo bili u bakinoj i djedovoj kući.
Kuća se prodaje,
djed je umro prošlo ljeto u 97. godini.
Pregledavam svari,
sobe,
uspomene,
i čudim se količini predmeta koja ostane iza umrlih,
i koje nitko više ne želi,
uključujući mene.

Uzela sam jednu knjigu,
Kranjčević Pjesme,
jednu šalicu sa kravicom
( znate ih,
više ih nema za kupiti)
i hrpu papira,
djedov rukopis,
njegova sjećanja,
što mi drugo uopće treba.
Zove me mama iz kuhinje
- Gle što sam našla?
Drži u ruci plastičnu kuhaču s rupom.
Takvu tražim po dućanima već par godina.
Nasmijem se glasno,
a moj smijeh odjekuje kroz praznu kuću
u kojoj se zadržala zimska hladnoća,
dok vani već bubre pupoljci.

Tavan je prepun,
dvije šivaće mašine,
al već imam jednunod djeda s mamine strane,
stare gramofonske ploče
Tanz dich fit,
dječja kolica,
roba,
prašina i paučina.

Sve što ostavimo novi će stanari na glomazni otpad,
tko bi se potrudio,
vjerojatno bi našao vrijednih predmeta za prodat,
ali nitko se neće potruditi,
ni mi,
ni novi stanari.
Potrošačko drušvo,
svi imamo previše,
dok oni nisu imali
pa se sve čuvalo
i nakon što se počelo imati,
jer čovjek je životinja navike.

Već pola godine bacam stvari,
odnosno izbacujem iz kuće,
bilo reciklažno,
poklanjam,
ili u smeće.
Guše me predmeti.

Zadala sam si da svaki dan
bar jedna stvar napusti kuću,
ili bude određena za napuštanje.
Koliko god malena,
nije važno,
i promišljeno pristupam
bilo kakvoj kupovini,
zapravo ništa ni ne kupujem,
osim prehrambenih artikala
i knjiga.

Nadam se da će jednog dana iza mene ostati
manje toga,
manje stvari koje nitko neće htjeti.
Osim knjiga,
njih ne dam,
trebam nove police,
one me jedine ne guše,
a što će netko s njima poslije
me ne zanima.

Konačno proljeće.
Ne ponovila se ova zima.
Jučer smo bili na Brdu,
došli i prijatelji,
sa četvero djece,
najmlađe par mjeseci,
ostali su izgazili niknule tulipane i narcise,
i spalili štrikove za vezat biljke,
Vesela je bila sva crna i siva u licu od pepela i krede,
trčali su po oranicama,
kao roj leptira.
Na odlasku mi je njihova najstarija rekla
- Baš nam je bilo super!
Posadit ću još tisuću tulipana
ako će bit dječjih nogu da ih zgaze.

Idem napraviti salate,
čokoladni kolač je već ohlađen,
Vesela se budi.

09.03.2025. u 14:14 • 18 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	ožujak, 2025					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kockavica

nedjelja, 09.03.2025.

Veselje se budi

Opis bloga

Linkovi