Kockavica

srijeda, 15.11.2023.

Kako je kupus spasio...

Djeca se rađaju noću.
Pod okriljem tame.

Kako zlo ne bi vidjelo njihov dolazak,
i krenulo za sitnim stopalima naplatiti danak.
Kako bi se sunce iznenadilo kad se zorom pojavi
pa ugleda čupu mrke kestenjaste kose
i prčast nosić,
zakukuljen u zavežljaj bijele tkanine.

Tako bi rekao pjesnik.
Stvarnost je drugačija.

U stvarnosti imaš dogovoren inducirani porod u subotu,
zbog kolestaze,
ali već u srijedu počnu trudovi,
i tlak podivlja,
pa ti uzmu urin
iz žile izvade krv,
stave na ctg,
gurnu dva prsta u tvoju intimu
uguraju cijev u čmar i napune ti crijeva toplom vodom,
stave kanilu,
ubrizgaju antibiotik,
probuše vodenjak,
ubrizgaju drip,
ubrizgaju neš protiv bolova,
al kao da i nisu,
jer trudovi dolaze naglo,
traju po dvije minute u komadu,
sa jedva minutom odmora između,
tijelo ti se rapada
grči
trese
do granica pojmljivosti.

A onda oslobođenje,
ljubičasti vanzemaljac zaplače.
I sretna si,
iako ništa nije gotovo.
Još treba roditi posteljicu,
a onda šivanje međice na živo.
I sretna si,
jer ništa od toga više nije važno,
jer ona ima oblik noktiju kao ti
i hvata tvoju sisu dok ležiš vruća i krvava na stolu.

Djeca se rađaju noću.
Iz majčine krvi,
na valovima boli,
danak je plaćen.

I tako počinje zatvorski život,
dobijete broj,
krevet,
tri obroka,
i tisuću otvaranja vrata sobe dnevno.

Čistačica kreće prije 6h,
pa mjerenje tlaka,
pa dvije vizite prijepodne,
kuharice upadaju 6 puta dnevno,
pa dvije vizite navečer,
pa dijeljenje lijekova dva puta dnevno,
pa uzimanje djeteta za jutarnju njegu,
pa večernju njegu,
vraćanje djeteta,
večernje mjerenje tlaka,
dijeljenje jogurta,
...
Dobiš fobiju od otvaranja vrata,
svaki put lagani srčani,
a pokušaji spavanja nemoguća misija,
osobito u kombinaciji konstantno goruće rasvjete.

Tu na scenu stupaju žutica i nabrekle grudi.
Treći dan,
malu odnose na sunčanje,
a moje grudi vruće,
ko kamen tvrde,
bolne,
a djeteta nema da mi olakša.
Pa masiraj,
pa izdajaj,
kroz bol,
paniku
i suze,
al ne mogu ja svojim rukama što gladno dijete može jezikom i nepcem.
Ali mala je po 4-5 sati na terapiji.

Savjetuju mi kupus,
i kupus stiže.
Stavljam obloge od listova,
hlade me,
ublažuju vručinu,
i venu na mojoj koži.
Masiraj,
izdajaj,
stavljaj nove.
Sati agonije.

Malo po malo,
sve popušta,
mala i ja pronalazimo ritam.

I tako je kupus spasio moje dojke.


Djeca se rađaju noću,
jer zora stiže,
dan se budi.

15.11.2023. u 17:59 • 26 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< studeni, 2023 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Srpanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (3)
Studeni 2023 (3)
Listopad 2023 (2)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (4)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (8)
Travanj 2023 (3)
Ožujak 2023 (17)
Veljača 2023 (13)
Siječanj 2023 (8)
Prosinac 2022 (24)
Studeni 2022 (16)
Listopad 2022 (11)
Rujan 2022 (8)
Kolovoz 2022 (17)
Srpanj 2022 (13)
Lipanj 2022 (13)
Travanj 2022 (10)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (12)
Siječanj 2022 (16)
Prosinac 2021 (28)
Studeni 2021 (6)
Kolovoz 2021 (16)
Srpanj 2021 (30)
Lipanj 2021 (17)
Svibanj 2021 (21)
Travanj 2021 (26)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (20)
Prosinac 2020 (21)
Studeni 2020 (19)
Listopad 2020 (50)
Rujan 2020 (32)
Kolovoz 2020 (30)
Srpanj 2020 (26)
Lipanj 2020 (13)
Svibanj 2020 (7)
Travanj 2020 (48)
Ožujak 2020 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.

:)

Linkovi

Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))