Pričaj mi ono!
Što vidiš?
Bijelo je.
A kad smočiš?
Prozirno.
Pomiriši, kakvog je mirisa?
Lavanda.
Koji zvuk čuješ kad gnječiš?
Kao da hodam po pijesku.
Kakvo je na opip?
Pika.
Sad lizni, samo vrhom jezika pa pljuni, kakvog je okusa?
Slano.
Čelom stružu prsti,
tamo gdje ničeg nema,
ni suze u oku,
ni bijega od stvarnosti.
Zujanje frižidera i baterija na četrnaest.
Vrijeme poluraspada.
Grlim do granica lomljenja,
kosti već krckaju,
ljubim korijen nosa,
ko sumanuta
neuračunljiva.
Jedem rebarca,
grickam uši,
drobim prstiće,
gnječim nožice!
Punim baterije
na hladno uho
utisnutog obraza
zzzzzzzzzZZZZ...
Tko te takvu rodi?
Tko te takvu stvori?
Glavica u škripcu mojih dlanova,
osmjeh i oči ko zvjezdano nebo,
savršena!
Luda ženo pusti dijete
utušit ćeš ga!
Podatan i mek,
na dodir sasvim lak,
kao perce reagira,
čudan neki svat,
navike nove stvaram,
novom mišu ja se prilagođavam.
Ni tipkovnica mi poznata nije,
točku primiti neće,
lupam jače,
slušat onda ona mene hoće.
Bar Metalica svira,
i imam svoga mira.
Čitaj Fresha,
piši pjesmu,
red za retkom,
guraj listu.
Mozak mi spava,
kava me blijedo gleda,
u flafastim čarapama,
prisutnost prijavljem,
šefici poruku šaljem:
Tu sam na radnom mjestu,
u piđami!
Pisanje poezije oranju liči,
mjesečeve sjene lepetom krila utihle,
duhovima mrvice na prozor iznijela,
neka goste se misli tuđe.
Majstor vježbom postaješ,
kažu...
Kaži ne laži kazat ću te materi.
Sad se vidi sad se zna
tko se kome dopada...
Dobro jutro dobar dan!
Um naborani pali radio,
televizor trešti u iščekivanju zmaja,
goluždrava štetočina bježi pred odgojem,
a obučena cijuče i vrišti,
dok sive oči u nevjerici stoje na vratima.
Poljupci liječe ratne ozljede,
vulkani zapretani snagom volje.
Puckaju kockavice u loncu,
miris palačinki, sudari tanjura,
plač i škrgut zuba.
Ljudskost puca po šavovima...
Obitelj na okupu.
Pritisak u glavi,
mutno jutro.
Oprema za stvaranje prčaste guze
otužno zanemarena u ćošku.
Cvilež nemira,
telelavež.
Udah
izdah.
Slutnja i bol u prsima.
Igla strašna prijeti dlanu,
izvor užasa i strave!
Krokodilske suze natopile obraze...
Izvadili smo trn,
a sada slon slika stablo,
i pingvini plešu disko.
Suha i topla,
koža uz kožu.
Indigom natopljeno nebo.
Brezine rese spremaju svadbu,
a listovi mladi sokove slatke piju.
Jel vas budem!
A onda ne budem.
Odgoj djece u dvorištu.
Ove godine neće biti cvijeća,
peršin i jagode rast će u teglicama.
Lavež pasa i miris ručka.
Kroz sjećanje bijelih latica,
na prozoru novog buđenja,
uz cvrkut ptica,
i tišinu obilaznice,
suhi krovovi prošarani sjenama dimnjaka.
Ugrijana, bistra i nova.
Moj prvi dan.
Niske zrake sunca otkrivaju mrvice na tepihu.
Narančasta deka.
Žuta šalica.
Kava.
Knjiga.
Mudrost vukova.
Kako spasiti svijet.
Iščekivanje.
Čujem joj promjenu u disanju.
Moj drugi dan počinje.
Sivilo nebom gradi mostove,
nepoznatim pravcima pušu molitve,
osvete snuje tama potiho.
Dani bez sutona,
noći bez zvijezda,
misli bez kretanja.
Beskraj u krugovima života.
I onaj mali skok!
Zvuk staklenke
što ljubi drugu,
i cvrkut kojem ne možeš otkriti izvor.
Sjene promiču kroz otvor na zidu,
ukočeni prsti oštrih noktiju
i šum blagosti što umiruje savjest.
Prekid. Jednostavnost. Gromki smijeh.
I krećem u inspekciju.
Stav mirno. Dolazim.
ožujak, 2020 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))