Sivilo nebom gradi mostove,
nepoznatim pravcima pušu molitve,
osvete snuje tama potiho.
Dani bez sutona,
noći bez zvijezda,
misli bez kretanja.
Beskraj u krugovima života.
I onaj mali skok!
Zvuk staklenke
što ljubi drugu,
i cvrkut kojem ne možeš otkriti izvor.
Sjene promiču kroz otvor na zidu,
ukočeni prsti oštrih noktiju
i šum blagosti što umiruje savjest.
Prekid. Jednostavnost. Gromki smijeh.
I krećem u inspekciju.
Stav mirno. Dolazim.
Post je objavljen 27.03.2020. u 17:43 sati.