utorak, 25.09.2018.

Uspon na Ljubičko brdo

Trećeg dana na Velebitu i Baškim Oštarijama, krećemo u osvajanje još jednog vrha...


od hostela do crkve, pa preko jezera i onih oznaka od jučer - za Metlu i Ljubičko brdo - gdje (s)krećemo (u)lijevo i uzbrdo...




a to uzbrdo nas prati cijelim putem - što kroz šumu, što po suncu... pola-pola...


strmini usprkos, uvijek ima ornih i voljnih za dodatno penjanje... wink...




izlaskom iz šume - pod nogama utabani put(ić) i trava, nad glavama vedro nebo i sunce, i ništa osim uzbrdo...




pa još rekoše, bolje se držite putića, nikad ne znaš šta li krije trava, da ne bude kakva zmijska glava... nono...


ali zato pogled - pogled uvijek djelo krasi... posebno na vrhu... thumbup...


a vrh, mada zapravo još nije, kao da i je... zujo...


jer hrbatom ili grebenom do samoga križa, kao najviše točke i službenog vrha, (u)kratko je i (u)ravno... pjeva...


i pogled puca na sve četiri strane svijeta... da u trenu zaboraviš sav napor i umor...




kod stijene podno križa srećemo nekolicinu Zadrana sa dobrim "ulovom" sunčanica... jedan od njih upravo stiže sa još dva reprezentativna primjerka...


i eto nas na vrhu Ljubičkog brda, na visini od 1320 m/n/v...


nakon okrijepe i opuštanja, vraćamo se istim putem, nizbrdo... fino...


zastajemo nakratko kod one stijene... Zadrani u međuvremenu odoše, valjda baciti one gljive na vatru... njami... a mi se, eto, zadovoljismo pečatima... naughty...


apropo uzbrdo-nizbrdo, meni je nizbrdo uvijek fino i lako, mada ima i obrnutih kazivanja, valjda je do koljena...


u hladovini šume će se pričekati ostatak ekipe...








i evo nas opet kod tabli, odakle nas čeka lagana šetnja do hostela Baške Oštarije...









Čiča- miča, gotova je i ova planinarska priča... mah...


Oznake: Velebit, baške oštarije, Ljubičko brdo

- 19:44 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 18.09.2018.

Kubus i Prpa

Stigavši još za dana i vrela sunca na Baške Oštarije, za čas posla smo se porazmjestili po sobama, i punih pluća krenuli u "osvajanje" velebitskog zraka i ozračja. Već na prvu očarani prizorima oko sebe, a i nakon dosta sjedenja u busu, šetnja bi došla k'o ozeblom sunce, ma... sunce zakon mijenja... zujo... pa kako bi ga maksimalno uloviti, i pritom što više vidjeti, autobus je, barem jednim pravcem, bio neizbježan. Natrag se već nismo dali, pa makar se i po mraku vraćali... pjeva...

Oštarijsko sedlo ili prijevoj Stara vrata, s nadmorske visine od 927 m, s kameno kockastim spomenikom na četiri kugle, zvanim Kubus, i vidikovcem, pruža jedinstven pogled na more i okolne vrhove Velebita







Što Kubus znači?
Prvo što otkriva simboliku cijelog zdanja su stepenice. Ima ih trideset i tri. Simbolički broj Isusovih godina od rođenja do uskrsnuća. Put do nebeskog kruga. Krug je Bog, a središte stvaranje. Kocka je odvojena od postolja četirima kuglama koje simboliziraju savršenstvo univerzuma u četiri tvorbena elementa: vatri,vodi, zraku, zemlji. Kocka je simbol mudrosti, istine i moralnog savršenstva. Ona je slika vječnosti, po čvrstoći i slika budućeg Nebeskog grada. Kocka postaje križ kad joj se razmota plašt.
Arhitekt ovog zdanja je Josip Kajetan Knežić, rođen davne 1786.godine u Petrinji. Radi odličnog znanja iskazanog na području matematike, geometrije i građevinarstva Knežić je premješten u Dalmaciju. Taj je premještaj značio prekretnicu u Knežićevu životu i bio presudan za njegov cijeli daljnji rad na području gradnje najtežih planinskih cesta u hrvatskom kršu. Tako je i nastao današnji spomenik Kubus, jedan od najznačajnih spomenika na ovom području. Napravljen je na samom spoju Like i primorja, na oštarskim vratima koja su oduvijek bila važna spona sa primorjem.

/tekst preuzet s facebook stranice "Rekreativni centar Baške Oštarije"/






Kubus je, kako piše, spašen od rušenja i obnovljen zalaganjem članova H.P.D. "Prpa" 2003. god.


pogled na more - Karlobag, otok Pag, cijeli velebitski kanal...


vrh Kiza, u podnožju kojega je mjesto Stupačinovo...


Ljubičko brdo, Metla... ima ih još... rolleyes... čekajte da stignemo do Prpe... naughty...




I stigosmo do Planinarskog doma "Prpa" na 935 m/n/v...


gdje je svaka kuć(ic)a po nekom vrhu nazvana... yes...












a i naša Kolinda nema gdje ne stigne, pa je tako i kod Prpe našla svoje mjesto...


Oj ti vilo, vilo Velebita, ti našeg roda diko!

Pa preko ravni i zaravni, laganini hodom, pješke natrag, prema hostelu...















Nacrtali se taman na večeru... njami... nastavlja se... mah...


Oznake: Velebit, baške oštarije, Kubus, Prpa

- 16:12 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.