zapuštena didovina

Uspon na Ljubičko brdo

25.09.2018.

Trećeg dana na Velebitu i Baškim Oštarijama, krećemo u osvajanje još jednog vrha...

od hostela do crkve, pa preko jezera i onih oznaka od jučer - za Metlu i Ljubičko brdo - gdje (s)krećemo (u)lijevo i uzbrdo...

a to uzbrdo nas prati cijelim putem - što kroz šumu, što po suncu... pola-pola...

strmini usprkos, uvijek ima ornih i voljnih za dodatno penjanje... wink

...

izlaskom iz šume - pod nogama utabani put(ić) i trava, nad glavama vedro nebo i sunce, i ništa osim uzbrdo...

pa još rekoše, bolje se držite putića, nikad ne znaš šta li krije trava, da ne bude kakva zmijska glava... nono

...

ali zato pogled - pogled uvijek djelo krasi... posebno na vrhu... thumbup

...

a vrh, mada zapravo još nije, kao da i je... zujo

...

jer hrbatom ili grebenom do samoga križa, kao najviše točke i službenog vrha, (u)kratko je i (u)ravno... pjeva

...

i pogled puca na sve četiri strane svijeta... da u trenu zaboraviš sav napor i umor...

kod stijene podno križa srećemo nekolicinu Zadrana sa dobrim "ulovom" sunčanica... jedan od njih upravo stiže sa još dva reprezentativna primjerka...

i eto nas na vrhu Ljubičkog brda, na visini od 1320 m/n/v...

nakon okrijepe i opuštanja, vraćamo se istim putem, nizbrdo... fino

...

zastajemo nakratko kod one stijene... Zadrani u međuvremenu odoše, valjda baciti one gljive na vatru... njami

... a mi se, eto, zadovoljismo pečatima... naughty

...

apropo uzbrdo-nizbrdo, meni je nizbrdo uvijek fino i lako, mada ima i obrnutih kazivanja, valjda je do koljena...

u hladovini šume će se pričekati ostatak ekipe...

i evo nas opet kod tabli, odakle nas čeka lagana šetnja do hostela Baške Oštarije...

Čiča- miča, gotova je i ova planinarska priča... mah

...

Oznake: Velebit, baške oštarije, Ljubičko brdo

komentiraj (14) * ispiši * #

Kubus i Prpa

18.09.2018.

Stigavši još za dana i vrela sunca na Baške Oštarije, za čas posla smo se porazmjestili po sobama, i punih pluća krenuli u "osvajanje" velebitskog zraka i ozračja. Već na prvu očarani prizorima oko sebe, a i nakon dosta sjedenja u busu, šetnja bi došla k'o ozeblom sunce, ma... sunce zakon mijenja... zujo ... pa kako bi ga maksimalno uloviti, i pritom što više vidjeti, autobus je, barem jednim pravcem, bio neizbježan. Natrag se već nismo dali, pa makar se i po mraku vraćali... pjeva ...

Oštarijsko sedlo ili prijevoj Stara vrata, s nadmorske visine od 927 m, s kameno kockastim spomenikom na četiri kugle, zvanim Kubus, i vidikovcem, pruža jedinstven pogled na more i okolne vrhove Velebita

Što Kubus znači?
Prvo što otkriva simboliku cijelog zdanja su stepenice. Ima ih trideset i tri. Simbolički broj Isusovih godina od rođenja do uskrsnuća. Put do nebeskog kruga. Krug je Bog, a središte stvaranje. Kocka je odvojena od postolja četirima kuglama koje simboliziraju savršenstvo univerzuma u četiri tvorbena elementa: vatri,vodi, zraku, zemlji. Kocka je simbol mudrosti, istine i moralnog savršenstva. Ona je slika vječnosti, po čvrstoći i slika budućeg Nebeskog grada. Kocka postaje križ kad joj se razmota plašt.
Arhitekt ovog zdanja je Josip Kajetan Knežić, rođen davne 1786.godine u Petrinji. Radi odličnog znanja iskazanog na području matematike, geometrije i građevinarstva Knežić je premješten u Dalmaciju. Taj je premještaj značio prekretnicu u Knežićevu životu i bio presudan za njegov cijeli daljnji rad na području gradnje najtežih planinskih cesta u hrvatskom kršu. Tako je i nastao današnji spomenik Kubus, jedan od najznačajnih spomenika na ovom području. Napravljen je na samom spoju Like i primorja, na oštarskim vratima koja su oduvijek bila važna spona sa primorjem.
/tekst preuzet s facebook stranice "Rekreativni centar Baške Oštarije"/