Marketing
Uspon na Ljubičko brdo
Trećeg dana na Velebitu i Baškim Oštarijama, krećemo u osvajanje još jednog vrha...
od hostela do crkve, pa preko jezera i onih oznaka od jučer - za Metlu i Ljubičko brdo - gdje (s)krećemo (u)lijevo i uzbrdo...
a to uzbrdo nas prati cijelim putem - što kroz šumu, što po suncu... pola-pola...
strmini usprkos, uvijek ima ornih i voljnih za dodatno penjanje...
...
izlaskom iz šume - pod nogama utabani put(ić) i trava, nad glavama vedro nebo i sunce, i ništa osim uzbrdo...
pa još rekoše, bolje se držite putića, nikad ne znaš šta li krije trava, da ne bude kakva zmijska glava...
...
ali zato pogled - pogled uvijek djelo krasi... posebno na vrhu...
...
a vrh, mada zapravo još nije, kao da i je...
... 
jer hrbatom ili grebenom do samoga križa, kao najviše točke i službenog vrha, (u)kratko je i (u)ravno...
...
i pogled puca na sve četiri strane svijeta... da u trenu zaboraviš sav napor i umor...
kod stijene podno križa srećemo nekolicinu Zadrana sa dobrim "ulovom" sunčanica... jedan od njih upravo stiže sa još dva reprezentativna primjerka...
i eto nas na vrhu Ljubičkog brda, na visini od 1320 m/n/v...
nakon okrijepe i opuštanja, vraćamo se istim putem, nizbrdo...
...
zastajemo nakratko kod one stijene... Zadrani u međuvremenu odoše, valjda baciti one gljive na vatru...
... a mi se, eto, zadovoljismo pečatima... 
... 
apropo uzbrdo-nizbrdo, meni je nizbrdo uvijek fino i lako, mada ima i obrnutih kazivanja, valjda je do koljena...
u hladovini šume će se pričekati ostatak ekipe...
i evo nas opet kod tabli, odakle nas čeka lagana šetnja do hostela Baške Oštarije...
Čiča- miča, gotova je i ova planinarska priča...
...Post je objavljen 25.09.2018. u 19:44 sati.