~~~ P R O V I D E N C A ~~~


Providenca - Tonči Huljić, Madre Badessa Ft Petar Grašo

~~~~~~ ako se potrefi da projdeš
~~~~~~~~~~~~ mojin dvoron taman tu di triba
~~~ Providenca ~~~ to bi bila
~~~~~~ da mi do' da mi dojdeš
~~~~~~~~~~~~ da mi do' da mi dojdeš
~~~ ka' likarija ~~~

~~~ Providenca ~~~ to bi bila
~~~~~~ da mi do' da mi dojdeš
~~~~~~~~~~~~ da mi do' da mi dojdeš
~~~ ka' likarija ~~~

~~~~~~ ako se potrefi da projdeš
~~~~~~~~~~~~ dok me mladost još u krilu ziba
~~~~~~ ako se potrefi da projdeš
~~~~~~~~~~~~ mojin dvoron taman tu di triba
~~~ Providenca ~~~ to bi bila
~~~~~~ da mi doj' da mi dojdeš
~~~~~~~~~~~~ da mi doj' da mi dojdeš
~~~ ka' likarija ~~~

~~~ Providenca ~~~ Providenca ~~~ to bi bila
~~~~~~ da mi doj' da mi dojdeš
~~~~~~~~~~~~ da mi doj' da mi dojdeš
~~~ ka' likarija ~~~

~~~~~~ da mi doj' da mi dojdeš
~~~~~~~~~~~~ da mi doj' da mi dojdeš
~~~ ka' likarija ~~~

Oznake: providenca... ako se potrefi da projdeš... ka' lik

Krenimo u još jednu avanturu pisanja, izazvanu naknadnom pameću, i sa kratkim odmakom od stvarnog događaja. Iznenadni poriv za olovkom, pardon, tipkovnicom, došao je, naime, s određenim razlogom, iako neplaniran u samom početku. A kad sam još skontala, da mi je inspiracija i dušu dala za okretanje medalje na drugu stranu , ili, još bolje, potpunu promjenu medalje , dvojba oko pisanja ili ne pisanja, potpuno je nestala. Mala promjena kursa, nakon prethodna dva posta, vjerujem da ni vama neće teško pasti, dapače, kladim se upravo u suprotno, da će vam pasti kamen sa srca . Kako ste već i navikli, kod mene su sve mjesečeve mijene moguće , moj blog je i tako, već odavno postao totalna životna svaštara, koja trpi sve i sva ... i možda bi mu kompletno trebalo promijeniti lični opis ... budem promislila i o tome, a i vi možete predlagati, 'ko vam brani ... dobar savjet uvijek zlata vridi .

Zimi smo, dakle, rekli baj, baj, ledu pogotovo, fuj, fuj, ne ponovilo se ... sunce nam je ušetalo na velika vrata, kako sam već rekla, i nagovijestilo novo proljeće haj, haj,... i nije da smo baš goli, ali puno smo laganiji ... zbacili smo sa sebe dosta odjevnih i obućnih (postoji li ova riječ?!? ) predmeta... kad bi još odbacili i koje kilo viška ... sve bi bilo za čistu peticu ... a e, mo'š mislit', da uvik ništo ne bi falilo... ma, 'ko je još vidija zadovoljno žensko .

Al' šalu na stranu, u svemu tome, nama dalmatincima nema ničeg neobičnog, za ovo doba godine... navikli smo mi na sve to... k'o na dobro jutro ... eee, u tom grmu baš i leži zeko, u tom... navikli smo... navika je gadna stvar... navikneš, pa ti normalno... navikneš, pa prođe mimo tebe, a da i ne trepneš... navikneš, i ne primjećuješ... navikneš, pa uzmeš zdravo za gotovo... ... al' ajde, svo zlo bilo u tome, znate da od gorega uvik ima gore... odvika je, recimo, još gadnija stvar... navika je jedna vela muka, a odvika tri..., nije zaludu rečeno .

I baš zato je uvijek lijepo, kad te malo trgnu, i podsjete... da doznaš, da vidiš, da primjetiš... i normalno da znam, da nam je došlo proljeće, al' kao da je prolazilo mimo mene neprimjetno, dok me nisu zabljesnuli lepezom raznolikog i raznobojnog cvijeća, kao jednom velikom šarenom dugom bez vidljivog kraja... i do srca ti dopre jače i jasnije, da se... proljeće zaproljećilo...















I neću sad glumatati, nisam neki znalac o cvijeću, dapače, velika sam neznalica, ali ga volim, i svoju kućicu, ako ikad bude bila , ne mogu zamisliti bez puno cvića ... ali, moja mama ga je znala voljeti još i više, sigurna sam, jer joj je uvijek ljepše i bolje cvalo nego meni... i samo bi mi rekla... sa cvićem triba pričat'... a na ponekadna (a postoji li ova riječ?!? ) moja ronzanja o količini cvića, u trenucima, kada bi sve te cvijetove trebalo i napojiti, njezina je bila... 'ko ne voli cviće, ne voli ni ljude.

Dalmatinke su vam svestrane i vridne žene ... ne sumnjajte u to... to samo laži šire o našoj linosti i fjaki ... tako je i to šarenilo cvića zašećereno i zaslađeno kolačima, a sudeći po praznim tacnama i pijatima, rekla bih, dobrim kolačima... i sad se vratimo na početak priče, i onaj poriv za pisanjem... prijooo, da ti došapnem recept... a i vi ostali, možete naćuliti uši, ako vam se da... kolač je vrlo jednostavan, za ono na brzaka, kad nemate puno vremena, ili vam se najave iznenadni gosti, ili, jednostavno, ne želite gubiti vrime na komplicirane kolače... i priznajem, sve češće mi je ova treća opcija u igri ... istina, kolač treba i ispeći, ali ga se gotovo može smjestiti i u rang onih najjednostavnijih, nepečenih ...

P R E Z N I C E

Potrebno: 1 lisnato tijesto (za 2 štruce kolača), 20-25 dkg samljevenih oraha, 20-25 dkg grožđica, 20 kom. samljevenih keksa (petit-beure, albert ili sl.), 8 žlica šećera (ravnih, ako želite manje slatko), 2 žlice ulja, 2 žlice ruma, 4 jaja, umanjena za 1 žumance, s kojim ćete premazati štruce prije pečenja, kora limuna i naranče.



Rad: Lisnato tijesto razvući, filovati smjesom od, gore navedenih, sastojaka, zarolati u štruce, premazati žumancem, i peći cca 45 minuta, na laganijoj temperaturi, 200-180 C.

Dobar tek!

Kratkom pričicom o zemljišniku i katastru, pokušat' ću i naš problem sagledati iz malo drugačijeg kuta. Naime, i sami znate, da sam do sada, za sve svoje probleme, pa i nedostatak informacija, u najvećoj mjeri "pucala" i "pljucala" po sudstvu, odvjetništvu, institucijama... ukratko, po državi ... drvljem, kamenjem, i svim ostalim raspoloživim sredstvima, ovisno o trenutnoj inspiraciji .. a i po kome bi drugome, recite pošteno... pa neću valjda po sebi i svojim pokojnima, počivali mi u miru... osim toga, di ćeš većega gušta, nego pronaći krivca na drugoj strani, i živjeti u blaženom uvjerenju, kako si baš ti, skroz prav i pošten... objesiti pedra, neka visi, zar to nije neprocjenjiv osjećaj ... da ne govorim, kako nam i sam problem odma' izgleda laganiji, jer, ako ga i ne uspijemo riješiti, a Bože moj, pa nismo mi za to krivi ... a šta mi je sad, naš dični sabor pa' na pamet, hmm... ma, nema veze, di smo mi ono stali... aha, 'ko je kriv, 'ko je kriv... zar je važno, 'ko je kriv, kad se već sve to desi ...

I daleko od toga, da mi je namjera dijeliti krivicu, a ponajmanje svoju vlastitu, uostalom, više nije ni važno 'ko je kriv, važno je samo riješiti problem, i, po mogućnosti, ostvariti san. Moje promišljanje samo ide u pravcu, da ne postoji medalja sa samo jednom stranom, i da je, ustvari, uvijek jako upitno, koliko smo objektivni, kad se radi o problemima pod našom vlastitom kožom, koliko smo u stanju okrenuti medalju, kako bi smo vidjeli i njenu drugu stranu... joj mene joj, dobro sam se zaplela u ovi uvod... sve me straj da bi se mogla pritvorit' u Paron Antonja-Čimavicu iz Maloga mista... eee, filozofija, filozofija... znaš li ti ča je reka Sokrat... kad upoznaš samoga sebe, upozna si cili svit ... ...

Dakle, ako ostavimo na stranu promjene državnih uređenja kroz povijest, pa u istom tom kontekstu, zanemarimo i odnos društva prema privatnom vlasništvu u određenim povijesnim trenucima, što je nedvojbeno snažno utjecalo na razmjere današnjih zemljišno-knjižnih gropova i zavrzlama, onda, na drugoj strani tog lanca, moramo pogledati i svoju vlastitu sliku u ogledalu, pa iskreno procijeniti i svoj vlastiti ulog u čitavom tom kaosu.

Naime, objektivno gledano, veliki dio krivice i odgovornosti leži u samoj ljudskoj nebrizi i nezainteresiranosti za sređivanjem, kako zemlje, tako i "papira", u generacijama ljudi-posjednika-vlasnika, koji se za svog života, svjesno ili nesvjesno, proračunato ili tek nezainteresirano, sasvim svejedno, nisu držali slova zakona, pa ma kakvi oni bili, i ma što mi o njima mislili, kako bi zaštitili svoj posjed i vlasništvo...

A treba priznati, da se do najosnovnijih informacija, uvijek može doći, ukoliko se to želi, jer i država, s vremena na vrijeme, tiska određene brošure, bazirane na Zakonu o zemljišnim knjigama (ZZK) i Zakonu o vlasništvu (ZV)... kao svojevrsnu pomoć građanima u rješavanju problema oko uknjižbe...
Nakon projekta "Uređena zemlja" iz 2003.g., a možda ima i nešto novije, ali ja to ne znam, tiskana je i besplatno dijeljena, po zemljišnicima, ili čak po poštanskim sandučićima ubi'te me, ako više i znam odakle mi , brošura "O katastru i zemljišnim knjigama"..., kao svojevrstan vodić i putokaz...



... dobro, dobro, prestanite galamiti, čula sam... ma, 'ko je lud još to čitati ... je si ti normalna ...

Ali, imam zato jednu ekskluzivu, staru stoljeće i još nešto kusur godina, možda će vam to biti malo interesantnije štivo ... sva pamet stala u osam stranica, a kako sam do nje došla, nek' ostane mala tajna velikih majstora



Na kraju, kakav pametan zaključak, i kakvu po(r)uku iz svega izvući. Ja mislim da je nesporno, bez obzira koliko zakoni bili dobri ili loši, pravedni ili nepravedni, da se njihovo nepoštivanje na svim razinama, od vrha do dna, nama samima najviše razbija o glavu... i možemo mi, svojom neiscrpnom maštovitošću, iznalaziti tisuću i jedan način, kako bi što više rupa izbušili u istim tim zakonima, ako zbog ničeg drugog, a ono da ne ispadnemo stupidi ... samo, gledajući iz svog kuta, ne mogu se oteti dojmu, da je to životni bumerang, koji se uvijek nekako vrati natrag... ponekad brzo, pa se razbije već o našu glavu, a ponekad prođu generacije... kako god, eto njega natrag, kad-tad... zato mi se ipak nekako čini, da bi trebalo dvaput promisliti prije nego se odluči prevariti... da ipak upotrijebim kulturan izraz ... državu, ma kakva ona bila, i ma šta mi o njoj mislili, jer ne možemo biti potpuno sigurni, da u konačnici ne varamo sami sebe... jer, život je k'o bumerang, sve vrati natrag... ajde, recite samo... koji stupido ...

Znam, odavno sam već počela, a nikako da krenem. Toliko je već bilo i uvoda, i početaka, toliko drama i dramatiziranja, oko nečega posve banalnoga, oko nečega što je u cijelom uljuđenom svijetu, a mnogim sretnicima i kod nas, posebno u središnjoj i sjevernoj Hrvatskoj, toliko prosto, da prostije ne može biti... štono bi se reklo, prosto k'o pasulj .

Naime, ako ste sretni vlasnik neke nekretnine, ali se niste još uvijek i službeno uknjižili, olitiga, intavulali, kako bi to rekli naši stari, mada se sami baš i nisu bacelali intavulavat'... a e, još i to ... dosta in je bilo dat' rič, stisnit' ruku, i eto ti svi zakoni ovoga svita ... ma, koji još šeks, ma, kakvi bakrači ... dakle, ako još nemate svoj vlasnički list, ne morate brinuti... dovoljno vam je predati Zahtjev pripadajućoj Zemljišno-knjižnoj službi Općinskog suda, uz njega priložiti dokument kojim dokazujete pravo vlasništva (kupoprodaja, nasljeđivanje, darovanje, dioba i sl.), domovnicu, dokaz o uplaćenoj pristojbi od =250,00 kn... i čekati... nakon što vas sud i uknjiži, za svega 20 kn biljega, možete se hvaliti, i mahati svojim vlasničkim listom ...

Za to vam, dakle, nije niti potrebna ničija pomoć, ni odvjetnička, ni sudska, sve možete obaviti gotovo sami... i osobno predati na protokol suda, i dobiti svoj broj, i čekati svoj red... e, sad, hoćete li čekanje brojiti u danima, mjesecima, ili godinama, to ovisi o ažurnosti "vašeg" suda, i broju nerješenih predmeta ispred vašeg... kakva je danas situacija sa sudskim zaostacima, iskreno, ne znam, ali, mi smo, napr., zahtjev za uknjižbu stana predavali u 1998.g.... 2004.g. nam rekoše, da tek knjiže predmete predane 1995. i 1996.g. ... da bi 2005.g. ipak dobili rješenje ZS-broja, kojim se dozvoljava upis u knjizi položenih ugovora za K.O. ... jel' to i konačno, ili će za stanove tražiti i etažiranje, nemam pojma, tek bi se trebala raspitati ... i normalno, pričam o regularnoj proceduri, a da red možete i preskočiti, nažalost, to znate i sami...

Sve u svemu, uz gore navedene uvjete, bez problema ćete se uknjižiti, ali uz još jedno veliko i najbitnije ALI... naime, treba biti ispunjen i uvjet "čistog" vlasničkog lista, inače, ništa od uknjižbe... u vlasničkom listu treba biti upisan upravo i jedino "vaš" prethodni vlasnik/vlasnici od kojega/kojih... kupujete, nasljeđujete, ili što već radite... ukoliko vam se na njemu (uz prijašnjeg vlasnika/vlasnike, ili, još gore, ako prijašnjeg/prijašnjih vlasnika niti nema) prištekao barem još jedan "uljez", ili "moljac", kako jednom davno u komentaru, simpatično reče naša carla, pa još ako je taj "uljez" ili "moljac" već odavno i pokojni... eee, onda ste u gadnim problemima, i, ako ne virujete u Boga, doista nemam pojma 'ko vam drugi može pomoć'...


A vitar puše - Oliver Dragojević...
(AgentJayRock, izvini za ispravak, ali... nije pleja, nego tleja)

A meni je sad već dosta, i ako čujem, da je malo ... ma dajte, lipi moji, ako uzmete u obzir vrime čekanja, vidi'ćete da je za početak i prikoviše, jel' tako ... a i kojeg ćete vraga dangubit', čitajući moje zvizdarije... bolje vam je da prikopate po škafetinima i kantunalima, možda budete sritne ruke, i nađete čagod "čistih" papira za uknjižit'... pa... pravac zemljišnik ... i lipo se uknjižite, olitiga, intavulajte 1:1 ... ako ništa drugo, dica će vam bit' sritna i prisritna ... ma, ajde, barenko niko vrime, dok se ne pokaraju ... ono ka' posvađaju, jel'... za svaki slučaj, da me kontinentalci ne bi krivo razumili, a e ...

Oznake: uknjižba