Svakim danom u svakom pogledu sve više ovisimo o internetu, i već danas smo u mnogim sferama života postali potpuno ovisni o toj "svemoćnoj škatuli" ili "prozoru u svijet", kako vam drago... eto, upravo nam i liječnički recepti odlaze u ropotarnicu povijesti, i slušam nekidan na radiju emisiju u živo... pita čovjek, šta ako dođem u apoteku po lijek u petak, apotekarka kaže pao nam je sustav, dođite u ponedjeljak, a meni lijek hitno treba... i dobije odgovor kako bi trebao imati kod sebe i povijest bolesti, koju će izdavati osobni liječnici, pa će apotekarka nazvati njegovog liječnika, i izdati mu lijek... hmm, bumo živi pa vidili, hoće li biti baš tako lako ... jedna žena upućuje kritiku, kako liječnici već sad nemaju vremena ni pogledati pacijenta i posvetiti mu potrebnu pažnju, jer cijelo vrijeme "kuckaju u tastaturu i bulje u ekran" ... hmm, mislim da ni to nije puno daleko od istine... a ja, eto, nisam nego počela pisat', već sam zastranila, izgleda da sam opet u svađi sa svojim mislima ... hoću reći, da mi na kraj pameti nije bilo pisati o zdravstvu... sreća moja da sam poprilično zdrava (da kucnem u drvo ), pa me doktori slabo vide, a pošto rade u isto vrime kad i ja, teško ih "ulovim" i za ono najnužnije ...

O poslu sam htjela pisati, ne direktno, već uzročno-posljedično... naime, i moj posao najvećim dijelom ovisi o toj "svemoćnoj škatuli", a kako sam do daljnjega ostala bez nje, jasno vam je da sam "obezglavljena". Sve nam je u glavi, samo je pitanje koliko u našoj, a koliko u kompjutorskoj... i sve nam ide iz glave, samo je opet pitanje koliko iz naše, a koliko iz kompjutorske... i sve me nekako straj da ova druga postaje sve premoćnija, a ova prva o njoj sve ovisnija... i doista nisam pametna, koliko je to pametno, imati svoju zdravu i bistru glavu, a ne moći obavljati svoj posao bez "druge glave" ... i sad kužite, to je ta tajna veza koja je moje misli odvukla na informatizaciju zdravstva...

A nije mi namjera niti previše filozofirati oko toga da li je sveopća informatizacija dobra ili ne, budućnost će pokazati, al' kako i sve drugo u životu ima i svoj plus i svoj minus, i svoju pozitivnu i svoju negativnu stranu, tako i to... činjenica je da je uvelike olakšala posao i smanjila hrpe papira i ručnog pisanja, ali s druge strane, obavljanje posla je postalo gotovo u potpunosti ovisno o njoj...

Čekajući tako svoju "drugu glavu", u kojoj je pospremljen veliki dio moje poslovne pameti, snalazim se nekako... poslovi koji mogu čekati, čekaju, a za one neophodne, koji se moraju obaviti, šetam i skitam od "škatule" do "škatule"... a ujedno koristim priliku za "generalku", koju je u svakom poslu, isto kao i kod kuće, potrebno s vremena na vrijeme obaviti... kojom brzinom se kod nas mjenjaju upute, propisi, zakoni... mogli bi mi, po ovo još malo jedva živućih poduzeća , svako malo bacati, jer "stvari" tako brzo prestaju biti aktualne, tako im je došao kratak rok trajanja, i dok se još nismo kako treba ni ušaltali, njih je već pregazilo vrijeme ...

E sad, kako ja volim spremati i čuvati raznorazne "pisanije" koje mi slučajno ili namjerno dođu pod ruku, tako mi je iz hrpe napomena, uputa, propisa, obavijesti, stručnih članaka, tabela i inih papira... iskočio jedan članak o sreći ... jer i u stručnoj literaturi se, ako niste znali, ponekad zna pronaći kakvo laganije i zabavnije štivo... a članak je, kaže, iz knjige "Tri puta do otoka sreće - psihologija sreće i dobroga života" D.Miljković i M.Rijavec

Ovo je manji dio članka, prepunog zanimljivih razmišljanja, ali i sa podosta zaključaka iz gomile provedenih istraživanja... e sad, nisam baš sigurna koliko bi vas zanimalo to čitati, a koliko bi vas, možebitno, time samo ugnjavila... a pošto baš i ne prakticiram prepisivati tuđe riječi bez nekog opravdanog razloga (samo sam u par situacija to napravila, kada se radilo o mojoj problematici)... ja, eto, ostavljam otvorenu mogućnost da vam prenesem članak do kraja, ako vi to želite čitati... dakle, vi ste na redu ...

Hmm, a ja sve nešto mozgam, nosi li mi ova "papirnata sreća", neku skrivenu poruku ... hmm, i kućni ormari i škafetini već odavno vape za "generalkom" ... hmm, a da zavrnem ja rukave, možda u nekom kutu nađem kakve zaboravljene novce ... hmm, a možda poruka sreće i nije u novcima , iako nisam sirota mala bogatašica ...