Marketing
Generalka... i sreća...
Svakim danom u svakom pogledu sve više ovisimo o internetu, i već danas smo u mnogim sferama života postali potpuno ovisni o toj "svemoćnoj škatuli" ili "prozoru u svijet", kako vam drago... eto, upravo nam i liječnički recepti odlaze u ropotarnicu povijesti, i slušam nekidan na radiju emisiju u živo... pita čovjek, šta ako dođem u apoteku po lijek u petak, apotekarka kaže pao nam je sustav, dođite u ponedjeljak, a meni lijek hitno treba... i dobije odgovor kako bi trebao imati kod sebe i povijest bolesti, koju će izdavati osobni liječnici, pa će apotekarka nazvati njegovog liječnika, i izdati mu lijek... hmm, bumo živi pa vidili, hoće li biti baš tako lako 
... jedna žena upućuje kritiku, kako liječnici već sad nemaju vremena ni pogledati pacijenta i posvetiti mu potrebnu pažnju, jer cijelo vrijeme "kuckaju u tastaturu i bulje u ekran" ... hmm, mislim da ni to nije puno daleko od istine... a ja, eto, nisam nego počela pisat', već sam zastranila, izgleda da sam opet u svađi sa svojim mislima 
... hoću reći, da mi na kraj pameti nije bilo pisati o zdravstvu... sreća moja da sam poprilično zdrava (da kucnem u drvo 
), pa me doktori slabo vide, a pošto rade u isto vrime kad i ja, teško ih "ulovim" i za ono najnužnije 
...
O poslu sam htjela pisati, ne direktno, već uzročno-posljedično... naime, i moj posao najvećim dijelom ovisi o toj "svemoćnoj škatuli", a kako sam do daljnjega ostala bez nje, jasno vam je da sam "obezglavljena". Sve nam je u glavi, samo je pitanje koliko u našoj, a koliko u kompjutorskoj... i sve nam ide iz glave, samo je opet pitanje koliko iz naše, a koliko iz kompjutorske... i sve me nekako straj da ova druga postaje sve premoćnija, a ova prva o njoj sve ovisnija... i doista nisam pametna, koliko je to pametno, imati svoju zdravu i bistru glavu, a ne moći obavljati svoj posao bez "druge glave" 
... i sad kužite, to je ta tajna veza koja je moje misli odvukla na informatizaciju zdravstva...
A nije mi namjera niti previše filozofirati oko toga da li je sveopća informatizacija dobra ili ne, budućnost će pokazati, al' kako i sve drugo u životu ima i svoj plus i svoj minus, i svoju pozitivnu i svoju negativnu stranu, tako i to... činjenica je da je uvelike olakšala posao i smanjila hrpe papira i ručnog pisanja, ali s druge strane, obavljanje posla je postalo gotovo u potpunosti ovisno o njoj...
Čekajući tako svoju "drugu glavu", u kojoj je pospremljen veliki dio moje poslovne pameti, snalazim se nekako... poslovi koji mogu čekati, čekaju, a za one neophodne, koji se moraju obaviti, šetam i skitam od "škatule" do "škatule"... a ujedno koristim priliku za "generalku", koju je u svakom poslu, isto kao i kod kuće, potrebno s vremena na vrijeme obaviti... kojom brzinom se kod nas mjenjaju upute, propisi, zakoni... mogli bi mi, po ovo još malo jedva živućih poduzeća 
, svako malo bacati, jer "stvari" tako brzo prestaju biti aktualne, tako im je došao kratak rok trajanja, i dok se još nismo kako treba ni ušaltali, njih je već pregazilo vrijeme 
...
E sad, kako ja volim spremati i čuvati raznorazne "pisanije" koje mi slučajno ili namjerno dođu pod ruku, tako mi je iz hrpe napomena, uputa, propisa, obavijesti, stručnih članaka, tabela i inih papira... iskočio jedan članak o sreći 
... jer i u stručnoj literaturi se, ako niste znali, ponekad zna pronaći kakvo laganije i zabavnije štivo... a članak je, kaže, iz knjige "Tri puta do otoka sreće - psihologija sreće i dobroga života" D.Miljković i M.Rijavec
Prilično je teško reći što zapravo donosi sreću; ni bogatstvo niti siromaštvo sigurno ne.
Kin Hubbard
Koliko je novac važan za sreću?
Kako zaraditi?
Neki je mladić pitao starog bogataša kako je stekao svoj novac.
Starac opipa svoj pohabani prsluk i započne priču:
-Znaš, mladiću, bilo je 1932.godine. Samo dno velike krize. Spao sam na zadnjih pet centi. Uložio sam taj zadnji novčić u kupovinu jedne jabuke. Cijeli sam dan proveo glancajući je i uvečer sam ju prodao za deset centi. Sljedeće sam jutro to investirao u kupovinu dvije jabuke. Ostatak dana sam ih glancao i negdje oko pet sati prodao za deset centi svaku. Nastavio sam uporno tim sistemom i do kraja sam mjeseca tako skupio cijelo bogatstvo: dolar i trideset sedam centi! Onda je umro ženin otac i ostavio nam dva milijuna dolara.
Vjerojatno ne biste imali ništa protiv scenarija iz gornje priče. Naravno, pod uvjetom da niste ženin otac. Kao i većina drugih ljudi.
Naime, kad pitate ljude što bi ih usrećilo - obično je na prvom mjestu - novac. To ste se vjerojatno uvjerili razgovarajući s ljudima, ali tako pokazuju i istraživanja. Ljudi mogu željeti više novca jer:
-misle da će ih novac usrećiti,
-misle da će ih usrećiti ono što novcem mogu kupiti,
-trošenje novca izaziva pozitivan osjećaj (kratkoročan, nažalost ili na sreću!),
-očekuju da će novcem zadobiti i moć.
Sudeći po broju mjesta na kojima se (navodno) može posaditi novac, s nadom da će ga bez puno okopavanja puno i narasti, reklo bi se kako je vjerovanje o ljubavi sreće i novca vrlo rašireno. Kad bi to baš bilo tako, onda bi oni najbogatiji, bili i najsretniji, a oni najsiromašniji najnesretniji. Naravno, ne trebaju nam nikakva istraživanja da bismo znali kako to nije točno: I bogati plaču. S druge strane, ako i siromašni mogu biti sretni, čemu se onda toliko trudimo zaraditi? U kojoj mjeri (ili količini) novac doista utječe na sreću? Ili možda sreća na novac? Ako i postoji povezanost između novca i sreće, kako možemo biti sigurni da je to uzročno-posljedična povezanost? Sve su to prilično teška pitanja.
Ovo je manji dio članka, prepunog zanimljivih razmišljanja, ali i sa podosta zaključaka iz gomile provedenih istraživanja... e sad, nisam baš sigurna koliko bi vas zanimalo to čitati, a koliko bi vas, možebitno, time samo ugnjavila... a pošto baš i ne prakticiram prepisivati tuđe riječi bez nekog opravdanog razloga (samo sam u par situacija to napravila, kada se radilo o mojoj problematici)... ja, eto, ostavljam otvorenu mogućnost da vam prenesem članak do kraja, ako vi to želite čitati... dakle, vi ste na redu
... Hmm, a ja sve nešto mozgam, nosi li mi ova "papirnata sreća", neku skrivenu poruku
... hmm, i kućni ormari i škafetini već odavno vape za "generalkom" 
... hmm, a da zavrnem ja rukave, možda u nekom kutu nađem kakve zaboravljene novce 
... hmm, a možda poruka sreće i nije u novcima 
, iako nisam sirota mala bogatašica 
...Post je objavljen 27.01.2011. u 19:56 sati.