Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
31.03.2008., ponedjeljak
O Beethovenu kroz anegdote (1)
|
Autor: Žanina Bilić, prof. 08.02.2008 Ovom prilikom, nadovezujući se na nedavno objavljeni članak o Beethovenovom životu i stvaralaštvu, anegdota iz Beethovenova života. Na slici Beethoven.  Anegdote o skladateljima iz prošlosti ili sadašnjosti, bile one točne ili netočne, legendarna priče, ali priče i ništa više, ili priče satkane od povijesnih činjenica ili svjedočanstava, vrlo su dragocjen i izuzetno živopisan uvid u ljudskost i karakter pojedinog skladatelja, u skladateljev život. Često slavni glazbenici i druge slavne ličnosti iz povijesti u našoj svijesti postaju mitska bića, često tako visoko cijenjena da zamalo postaju nedodirljivi, nepojmljivi i daleki. Svi su oni međutim bili ljudi kao mi, kao vi, uz dodatak nekih uistinu posebnih talenata. Ta ljudska dimenzija, emocije iz njihove svakodnevice, i svakako duh toga vremena izvrsno se ogledavaju u anegdotama, te ih ja vrlo rado prenosim. Goethe i Beethoven Jednom prilikom Goethe i Beethoven šetali su parkom pri čemu se Goethe stalno žalio Beethovenu kako su mu dojadili prolaznici koji su mu se stalno klanjali i skidali šešire prepoznajući ga i izražavajući na taj način svoje poštovanje i divljenje. Neko vrijeme Beethoven je šutke nastavio šetati, no nakon još nekoliko Goethovih opaski, rekao je: 'Dopuštate li mogućnost da se sasvim malo klanjaju i meni?' Poznato je da su Beethoven i Goethe jedan o drugom imali vrlo visoka mišljenja, izuzetno su cijenili rad i kreativnu genijalnost drugoga, no nisu uspostavili trajnije prijateljstvo zbog prevelikih neslaganja u postupcima i nazorima. Na ovom linku (poslušaj )u izvedbi Bečke filharmonije i pod ravnanjem maestra Bernsteina možete poslušati Beethovenovu veličanstvenu Egmont uvertiru, koju je napisao inspiriran Goetheovom dramom Egmont, koja priča o flamanskom grofu Egmontu iz 16. stoljeća u borbi protiv vojvode od Albe, vremenski smješteno neposredno prije 80-godišnjeg rata protiv španjolske okupacije. Herojska i mučenička smrt Egmonta zapravo je klicanje borbi protiv okupatora i klicanje slobodi.  Johann Wolfgang von Goethe (1749-1832) Prenosimo:Hrvatski povijesni portal |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
30.03.2008., nedjelja
Antonio Paunović(18), glasovir
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Antonio Paunović polazi 4.r. gimnazije i kani na jesen studirati na FER-u. Svira jednu od najpoznatijih skladbi afroameričkog skladatelja Scotta Joplina(1868-1917) : Maple Leaf Rag |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
29.03.2008., subota
Jura Bijelić(18), gitara
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Jura Bijelić polazi Srednju ekonomsku školu. Svira nam Apache, skladbu popularnog benda 60-tih godina The Shadows. |
- 07:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
28.03.2008., petak
Valentina Miloščić(16), gitara
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Valentina Miloščić pohađa 3.r. gimnazije. Glazba Carlosa Santane(1947) "Samba pa ti" je mješavina meksičkog mariačija, latinoameričkog folklora i jazz-rocka. |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.03.2008., četvrtak
Mihael Ćuže((11), synthesizer
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Mihael Ćuže polazi 5.r. OŠ. Svira nam jednu od tri neslužbene škotske himne: Scotland the Brave. |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.03.2008., srijeda
Ivan Budim (13), synthesizer
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Ivan Budim polazi 7. r. OŠ i svira tradicionalnu pjesmu Mi rastemo zajedno. |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
25.03.2008., utorak
Kristijan Jambrek(14), gitara
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Kristijan Jambrek učenik je 8.r. OŠ. Svira skladbu Midnight Joe Satrianija, koji je rođen u New Yorku 1956.g. također poznat pod nadimkom Satch. |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.03.2008., ponedjeljak
Sretan Uskrs!!
Svim prijateljima, polaznicima naših tečajeva i njihovim obiteljima želimo sretan i veseo Uskrs!! Georg Friedrich Haendel: Mesija, Aleluja Možete pratiti tekst i note. |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.03.2008., nedjelja
Sretan vam Uskrs!!
|
Svim prijateljima, polaznicima naših tečajeva i njihovim obiteljima želimo sretan i veseo Uskrs!! Georg Friedrich Haendel: Mesija, Aleluja Možete pratiti tekst i note. |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
22.03.2008., subota
3. 4. Vazmeni hvalospjev u liturgiji Vazmenog bdjenja Velike subote
|
Exultet U liturgiji Velike subote posebno dolazi do izražaja Vazmeni hvalospjev poznat pod imenom «Exultet», Melodijska forma Vazmenog hvalospjeva predstavlja liturgijski recitativ u kojem lirizam doseže najveću snagu izraza. Tekst je izazov za detaljnu raščlambu. Crkva u njemu pjeva, prema vlastitom nadahnuću, s iznimnom lakoćom i s najživljim zanosom, ne odustajući ipak od kontemplativnosti koju posvuda donosi i od koje se nikad ne odvaja - sjećajući se te jedinstvene noći u kojoj Krist, uskrsnućem od mrtvih, donosi svakom stvorenju puninu života. Prilagodba melodije tako dugotrajnom lirskom zanosu predstavlja izazov. Međutim, osnova ovog recitativa-melodije nije drugo doli svečani napjev iz Predslovlja, koji sam po sebi zrači snagom i skladom. Glazbenu je liniju Vazmenog hvalospjeva obradila majstorska ruka, genijalni umjetnik. Ovoj glazbenoj liniji osnovnog tona-recitativa La (u arhaičnoj terminologiji = Re), umjetnik je uspio uvesti inačice, uglavnom vrlo malene, ali dovoljne da ostave dojam svečanosti i željene radosti. Zbog toga đakon, koji ima veliku čast pjevati hvalospjev, mora poštivati sve tekstualne i melodijske nijanse. On treba biti tumač Crkve čije oduševljenje treba prenijeti. Ipak, ne smije zapasti u manirizam i u emfazu. Glavni dijelovi hvalospjeva jesu: uvod i hvalospjev. Oni se razlikuju po sadržaju, nadahnuću i tonusu, ali izvrsno odgovaraju svrsi. U uvodu raspoznajemo dva dijela: Poziv na slavljenje Boga i osobna, ponizna, molitva đakona. Poziv na slavljenje Boga: svečan je i gromoglasan poziv koji đakon upravlja svim stvorenjima: anđeoskim bićima, materijalnom svijetu, Crkvi, pozivajući ih da protrnu od veselja i združe se u jedan veliki zbor da bi objavili Gospodinovu pobjedu. On, bez uvoda i punim glasom pjeva početni zapjev: Nek usklikne… - snažni poklik radosti i trijumfa koji izbija i od samog početka stvara ozračje veselja i zahvale u kojemu ćemo ostati sve do kraja. Triput (moglo bi se čak reći pet puta), računajući dva ponavljanja zapjeva prvih dviju fraza: nek uskliknu službenici …, i rasvijetljena sjajem …; no jasno je da su to tek sporedna ponavljanja koja nemaju snagu početnog zamaha radosnoga poziva ( Nek usklikne ... Nek se raduje .... Nek se veseli ..). Ovi dakle isti melodijski zapjevi nose melodiju u visine kojoj dodatno daje polet i produljuje melodijski zamah mali incisum49 ti do re do (sad nebesko…, tolikim obasjana…, i majka Crkva). Odlučnost i ushit glavna su obilježja koja zahtijeva ovaj početak koji sam po sebi određuje jakost, tempo i stil čitavog uvoda. Nastavak melodije čine dvije polukadence na tonu la (Anđela i Božji), dugi silazak re do ti la sol fa mi (i za tolikog Kralja ...) koji možda i nije ono najljepše u recitativu, postupno će se usporavati do završne kadence u dnu registra, na neumi climacus sol fa mi, koji treba izvesti ujednačeno i ne u brzom tempu. Tempo opet postaje življi na zapjevima Nek se raduje i zemlja …, Nek se veseli …, s istim nijansama u nastavku, jer se ove tri fraze oblikuju na potpuno identičan način; no dva ponovna početka, premda dolaze do izražaja jer im prethodi kadenca u dnu registra, neće imati sjaj početnog zapjeva Nek usklikne …, koji navire bez ikakve priprave. Potom slijedi osobna, ponizna molitva đakona. Premda ne izgleda tako, tonus ovdje više nije isti. Ovo je poput neke digresije. Glavna tema zacijelo se nije promijenila; no premda pojam svjetla, koji je jedan od “lajtmotiva“ cijelog uvoda, zadržava u njemu isto mjesto, to više nije izravni poziv na hvalu, nego ponizna i usrdna molitva đakona za sebe samoga, kako bi od Boga, posredovanjem slušatelja, zadobio milost da dostojno obavi svoju službu. Melodija koja je u biti identična prvom dijelu poziva na hvalu, ima ipak manje inačice koje naglašavaju novi tijek misli: skraćivanje polufraze sol la do, koja je zamijenjena jedinstvenim re, skraćivanje glavnog melodijskog silaženja re – mi, i gotovo puni silabizam završne polufraze. Prijelazi su to jednostavni, ali stvarni. Formula se dakle pojednostavnila. To su dakle smjernice koje upućuju kakvo obilježje dati pjesmi. Premda je i dalje melodija živahna, vesela, ipak nema prethodnu živost i vibraciju nego zahtijeva nešto manje svečano, polaganije, poniznije i molećivije obilježje: «koji se udostojao i bez mojih zasluga itd.» To napose vrijedi za dvije kadence: milosrđe svemogućega Boga i hvalospjev ovoj svijeći, kojom završava uvod hvalospjeva. Kad je digresija koja se odnosi na osobu samog đakona završena, nastavlja se jednostavni napjev dijaloga predslovlja: Gospodin s vama … Sigurno smo se već zapitali zašto se taj dijalog predslovlja, umetnut između dvaju izrazito svečanih recitativa, pjeva jednostavnim napjevom? Možda je tome razlog da ga se vodi čim brže i čim jednostavnije, kao posljednju vezu đakona i puka, prije velikog hvalospjeva koji sada više ništa neće moći zaustaviti. Zatim slijedi glavni i najljepši dio hvalospjeva, kako s obzirom na melodiju, tako i s obzirom na tekst blagoslova uskrsne svijeće. Nakon uvoda kojemu je svrha da «pripravi duše»; sada ima mjesta samo za hvalu koja će se oblikovati s takvom lirikom kakvu je teško pronaći i u književnosti i u glazbenoj umjetnosti. Melodija «Vazmenog hvalospjeva» daleko nadmašuje melodiju iz uvoda. Možda nije toliko zanosna, u smislu vanjskog oduševljenja, ali neizmjerno je bogatija, ljepša, svečanija i dublja, a istodobno jednostavnija, raznolikija, pa i veselija. U osnovi ona ponavlja, kao i većina najsvečanijih molitava Crkve, napjev iz Predslovlja, s dva tenora na tonu do i tonu ti, koje završavaju dvjema kadencama na ti i na la, a koje su toliko ravnomjerne i skladne u svojoj jednostavnosti da ostavljaju dojam potpune smirenosti, dostojanstva i uzvišenosti. Mnogi su glazbenici zadivljeni melodijom Predslovlja. Tako je poznata Mozartova izreka da bi dao sva svoja djela samo da se može pohvaliti autorstvom rimskog Predslovlja. Skladatelj je, nimalo ne umanjujući dojam punoće, pronašao način kako da stalno ubacuje male melodijske formule, koje prekidaju monotoniju koje se uvijek treba pribojavati u dugim recitativima, ističući pojedinu riječ ili misao. Zanimljivo je da kadence nikad ne dopuštaju poljepšavanja – one su same sebi dovoljne i nedodirljive su – to dopuštaju recitativi, a posebno naglasci na recitativu do = do ti do re do te na recitativu ti = ti la ti do ti (melodijske promjene jednake shemi iz svečanog Predslovlja). Uistinu nijedan se melodijski izraz nije mogao bolje prilagoditi tekstu Vazmenog hvalospjeva od melodije Predslovlja. Hvalospjev potom izriče pohvalu uskrsnoj noći prepunoj simbolike. Tonus se prilično mijenja, premda u pozadini ostaje ista opća tema hvalospjeva. Nakon: Ovo su, naime, vazmeni blagdani … dolazi niz melodijsko-tekstualnih kaskada: Ovo je noć … koji se međusobno nadovezuju. Melodija je promijenila ritam, sve kraće i okretnije sheme s naglim zapjevima na tonu re - More Crveno … vraća milosti … sve do doktrinalnog razloga: Jer ništa nam ne bi koristilo što smo se rodili, da nismo imali … Skladatelj sluša samo svoje nadahnuće koje prati s neobičnom poslušnosti. Vrhunac cijelog Vazmenog hvalospjeva obilježen je sa «četiri O». Pred veličanstvenošću otkupiteljskog djela i veličinom ljubavi o kojoj ono svjedoči, skladatelj se prepustio osjećajima silnog divljenja, zahvalnosti i zanosne ljubavi koji ga preplavljuju. Osjećamo da ne uspijeva izraziti svoju misao; svaka se fraza nadmeće s prethodnom, sve do paradoksalnog O sretne li krivice … I ovdje se snaga melodijske linije zadovoljava formulama koje su izrazito jednostavne. Nakon ovog središnjega dijela hvalospjeva slijedi prinos darova, meditacija o simbolici svijeće i njezina plamena kao i želje u svezi s uskrsnom svijećom, koje je potrebno pjevati vrlo izražajno i svečano, laganim tempom, molećivim i pobožnim tonom, naglašavajući svaku pojedinost, svaku riječ teksta. Đakon, dakle, pjevajući Vazmeni hvalospjev, treba pretočiti u svoj glas nadahnutu sintezu svih osjećaja radosti, oduševljenja, ljubavi i zahvaljivanja. Uz ova glavna obilježja Vazmenog hvalospjeva, treba spomenuti ljepotu koja proizlazi iz prilagodljivosti recitativa Predslovlja. Skladatelj se pobrinuo da se melodijski naglasi riječ ili pojam koje doista treba istaknuti, pokazujući nam tako što nam je činiti kod jednostavnijih recitativa. «Dikcija» nije samo u jasnom izgovaranju slogova i riječi; ona također mora ići za tim da se učini potpuno razumljivom i privlačnom autorova zamisao koja je prethodno usvojena zahvaljujući pozornoj meditaciji. Zaključak Otkriti puninu izražajnosti gregorijanskih napjeva Velikog tjedna moguće je, dakle, samo analiziranjem i prožimanjem mnogih glazbeno-tekstualnih aspekata prisutnih istovremeno i nedjeljivo. Stoga, samo ako ih izvođač pročita s estetskim i duhovnim nadahnućem, otkrivaju svoju pravu vrijednost umjetničkog izražavanja i pjevane molitve. Glazbenici svih vremena, sve do danas, uvijek su bili pod utjecajem gregorijanskih napjeva, i to ne zato jer bi ga smatrali nekom ezoteričnom atrakcijom, nego zato jer su, svjesno ili nesvjesno, osjećali istinsku vrijednost tog neprocjenjivog spomenika glazbene umjetnosti. Od zbližavanja s gregorijanskim melodijama možemo mnogo naučiti, a i obogatiti se: glazbeno i duhovno. Jedno i drugo važno je! Ovdje prenašamo originalan znanstveni rad Katarine Koprek, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Radi lakšeg čitanja teksta za potrebe našeg bloga uklonili smo bilješke i primjere koji su sastavni dio znanstvenog rada. Svatko tko to želi, može ovaj tekst u originalu pročitati na: Gregorijanski napjevi Velikog tjedna |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.03.2008., petak
3. 3. Gregorijanski napjevi u liturgijskom obredu Velikoga petka
|
Na Veliki petak Crkva ostaje u smirenosti, tišini i sabranosti iz koje se rađa unutarnji dijalog – a plod tog dijaloga iznošenje je molitvenog iskustva u pjesmi antifone ili himna. Tako ovaj sveti dan poprima himničko obilježje. U susretu s Bogom stvorenje razrađuje duhovno iskustvo s dva temeljna govora. Na prvom je mjestu govor šutnje: začuđujuća smirenost i klanjanje; koja se širi u tišini. Preko nje uranjamo u duboki mir koji molitelja vodi s onu stranu vremenitosti. Drugi je jezik: onaj verbalni, uobičajeniji, koji razrađuje i razvija kroz racionalne logičke sustave ono što se proživjelo ili se misli da bi se moglo istražiti svjetlom inteligencije. Između ta dva ekstrema postoji i treći put, omiljen u kršćanskom srednjovjekovlju: mistični žamor (tepanje - mrmljanje) u molitvi, koje postaje poezija u glazbi ili glazba u poeziji. Tisuće liturgijsko-glazbenih ulomaka, unutar i na rubovima službenih ceremonija, svjedoče o iznimnoj živosti u skupljanju molitvenog iskustva (premda na fragmentaran način), onoga o čemu je Duh Sveti s vremena na vrijeme poučavao Crkvu proročanskim posredovanjem pjevača-pjesnika. Beskonačan je repertoar (deseci tisuća!) himni, tropa, sekvenci, i tolikih drugih poetsko-glazbenih rodova. To su blještave zrake kroz koje se mogu nazrijeti čvrste točke jednog hoda koji završava u dubokoj meditaciji ili u istinskoj kontemplaciji. Nema tu ništa sistematičnog, nema pretenzije da se “tema” iscrpi. Poezija molitve lebdi na krilima pjesme koja ima snagu da očarava jer otkriva skrovite boje i dubine - gradeći s vremena na vrijeme mozaik mističnoga iskustva sakrivenog u beskonačnom nizu izraza, osjeta i putova koji teže k jednom - Tajni Boga! Pjesnik ne stvara dugačke i složene govore. On postaje prorok svjedočeći svoje iskustvo žamorom, povezujući pojedine riječi i različite ekstatične trenutke u jedan jedinstveni pjev: melodiju himna, sekvence ili krik pun tjeskobe, te usklik oslobođenja- aleluja! Suočeni s poetsko-glazbenim naslijeđem liturgije imamo dojam da ulazimo u neobičan svijet koji i nas poziva da se razbudimo iz tromosti i da živimo iskustvo vjere … Nema područja kršćanskog života niti prostora teološkog istraživanja koji se nisu suočili s glazbenim poemama (spjevovima) latinskoga srednjovjekovlja. Posebnu pozornost zaslužuju himni kao područje kršćanskog iskustva, te krajnje osjetljiv i važan aspekt kršćanske duhovnosti. Na Veliki petak svećenik predstavlja križ okupljenoj zajednici: Ecce lignum Crucis, in quo salus mundi pependit “Evo drvo Križa, na kom je Spas svijeta visio.” - Prve riječi, Ecce lignum Crucis, koje predvoditelj slavlja sam pjeva dok se otkriva križ, bremenite su smislom i prožete ozbiljnošću osjećaja koji ispunjaju srca tijekom obreda Velikog petka koji je potpuno posvećen uspomeni na dramu Kalvarije. Premda se melodija pomalo i postupno penje u in quo ..., tonus se ne mijenja, ostaje svečan ozbiljan i sabran. U njegovoj kompoziciji treba obratiti pozornost na to da se stupnjevi dotiču, gotovo su spojeni. Izbjegavaju se skokovi i preskakivanja koji su u suprotnosti s nježnošću, veličinom i ozbiljnošću poziva antifone. A onda se odjednom sve mijenja: Venite adoremus! Odgovor čovječanstva na ljubav koja je podnijela muku, poklik koji spontano izvire iz srca: «Dođite, poklonimo se». Izrazit melodijski zanos toničkog naglaska koji se na ton do uspinje modulacijom preko tona ti, a koji je pripravljen spuštanjem početne neume climacus koja služi kao prijelaz. Ushićen i snažan poklik prepušta mjesto glazbenom činu klanjanja koji odgovara materijalnoj gesti pokleknuća: velika krivulja koja se spušta, široka i blaga pri svršetku, s izrazito pjevnim adoremus - koji mirno završava u predanju i klanjanju. Trostruko ponavljanje te antifone, svaki put za jedan ton više, pridaje tom odgovoru Venite adoremus, osobito u trećem navratu, odgovarajuću snagu predanja i klanjanja. Skladatelj, dakle, osjećajući uglazbljene riječi u srcu, daje oblik svojim osjećajima i izražava poruku na svoj vlastiti način koji je u potpunom skladu sa smislom liturgijskoga teksta. Antifona Crucem tuam adoramus Domine… Ni na Veliki petak Crkva ne razdvaja otajstvo križa od uskrsnuća. To vidimo osobito iz antifone koja je preporučena za pjevanje pri klanjanju sabranih vjernika križu: Crucem tuam adoramus Domine: et sanctam resurrectionem tuam laudamus et glirificamus: ecce enim propter lignum venit gaudium in universo mundo. “Tvome križu klanjamo se, Gospodine, te hvalimo i slavimo sveto uskrsnuće tvoje, jer evo: drveta radi nastade radost u cijelome svijetu.” U žalosti za Kristom na križu raspetim Crkva se raduje što je smrt Kristova početak ljudskog otkupljenja. Ova se antifona Crucem tuam treba vinuti u velikom zanosu vjere kao odgovor na Gospodinovu ljubav. Iz prvoga dijela ove antifone liturgija je posudila melodiju za poklik nakon pretvorbe: Mortem tuam annuntiamus, Domine … «Tvoju smrt Gospodine naviještamo .....» a na završetak poklika uzela je melodiju završne kadence iz antifone Hic est discipulus meus (AM 256), koja se pjeva na jutarnjoj o blagdanu sv. Ivana apostola i evanđelista, 27. prosinca. U drugom dijelu antifone oduševljenje ustupa mjesto iskrenijem i dubljem razmatranju, (osobito kod niskih nota) meditaciji o plodonosnom otajstvu Križa po kojemu radost dolazi na svijet. Ovdje prenašamo originalan znanstveni rad Katarine Koprek, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Radi lakšeg čitanja teksta za potrebe našeg bloga uklonili smo bilješke i primjere koji su sastavni dio znanstvenog rada. Svatko tko to želi, može ovaj tekst u originalu pročitati na: Gregorijanski napjevi Velikog tjedna |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.03.2008., četvrtak
3. 2. Gregorijanski napjevi večernje Mise Velikog četvrtka
|
Ulazna pjesma: Nos autem gloriari oportet, in cruce Domini nostri Jesu Christi: in quo est salus, vita et resurrectio nostra: per quem salvati et liberati sumus (Gal. 6,14) Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu mi smo spašeni i oslobođeni. Melodija ulazne pjesme Velikog četvrtka Nos autem gloriari oportet odiše uzvišenošću, radošću, zahvalnošću i ponosom “in cruce Domini nostri Jesu Christi, in quo est salus, vita et resurrectio nostra: per quem salvati et liberati sumus”. Tekst iz poslanice sv. Pavla apostola Galaćanima 6,14. najavljuje zajednici temu Svetog trodnevlja, tj. sintezu pashalnog misterija: križ, smrt i uskrsnuće Gospodinovo. Samo po Njemu raspetom i uskrslom mi imamo spasenje, život i uskrsnuće.32 Originalno je liturgijsko mjesto ove ulazne pjesme blagdan Uzvišenja svetog Križa, posuđen kao ulazna pjesma za Veliki četvrtak tijekom kompletiranja večernje Mise Velikog četvrtka u 8. stoljeću. Početak ove ulazne pjesme raspolaže ograničenom melodijskim linijom 34 - bez većih pokreta, s malo nota koje karakteriziraju 4. modus (hipofrigijsku ljestvicu) izgrađenu na tetrakordu mi-fa-sol-la. No, te malobrojne note koje onduliraju oko temeljnog tona mi skladatelj ponavlja bez zastoja. Od tona mi melodija se diže prema akcentu sol u oportet koji preuzina ulogu dominante u in cruce. Od tona sol dominanta se premješta na ton la u Domini (la, so, la, ti, la) te postaje melodijski zapjev 4. psalmodijskog tonusa (s “ti“) koji teži prema tonu do riječi nostri. Iz ove analize vidljivo je da, kad melodija ovog modusa nadiđe tercu mi-sol, i vine se na ton la, sposobna je oduševiti se sve do tona do, te postati liričana; da bi se bolje istaknuo tekst Domini nostri Iesu Christi kao i salus vita – dva su identična melodijska pomaka. Međutim, nota “b“ u melodiji Christi uklapa se u tijek melodijske linije jer je u relaciji s kadencom na tonu sol. Alternacija tona “b” i tona “ti” ovise o tonu kadence. In cruce (fa-re) kao i in quo (sol-mi) čine simetrični melodijski pomak – dignut za jedan ton - (in cruce= equaliter i cephalicus). U posljednoj frazi per quem … kompozitor u preciznoj koheziji stupnjeva, koji nisu brojni, ali su svi rabljeni na način vlastit njihovoj točno definiranoj vrijednosti modusa, povezuje s tekstom u melodijsku liniju sličnu početnoj melodiji ulazne pjesme s kadencom na tonu mi. Kompozicijsko-melodijska shema ulazne pjesme Nos autem gloriari: a - nos autem gloriari oportet – mi treba da se hvalimo b - in cruce Domini nostri Iesu Christi – križem Gospodina našega Isusa Krista b1 - in quo est salus, vita et resurrectio nostra- u kojem je spas, život i uskrsnuće naše a1 - per quem salvati, et liberati sumus - po kojemu mi smo spašeni i oslobođeni Himan: Ubi caritas est vera, Deus ibi est. V. Congregavit nos in unum Christi amor. V. Exsultemus et in ipso iucundemur. V. Timeamus et amemus Deum vivum. V. Et ex corde diligamus nos sincero. Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog. V. Sve nas sabra sad u jedno ljubav Krista. V. Zanos naš i naša radost nek je u njem. V. Boga živog mi se bojmo, ljubeći ga. V. A nek srca naša veže ljubav prava Himan koji potječe iz 8.-9. st. a pripisuje se Pavlu iz Akvileje,35 možemo naći zapisan u 8Ú modusu (hipomiksolidijskom modusu) i 6Ú modusu (hipolidijskom modusu). Karakteristika tog himna jest njegova melodijska jednostavnost. Taj je napjev vrlo miran, sabran, kontemplativan s neprekidnim ponavljanjem. No, to ne znači da on nema svoje vlastite ljepote. Iako je prividno siromašan, lagano i smireno kretanje melodije bez ikakva napora prema dominanti la ne smije nas zavarati. Zapravo, ovo je melodija jednostavnosti i prijateljstva. Ona sjedinjuje čovjeka s njime samim i s drugim ljudima. To je molitva zajednice, Crkve. Dakle, gregorijansko pjevanje sjedinjuje. Sakralni svijet u koji nas ono uvodi svijet je molitve ili bolje reći svijet sjedinjenja s Bogom. Oduševljenje uvijek ostaje diskretno, nutarnja toplina ne može se vidjeti – to je milost. Dva su prva versa ovog himna glazbeno vezani na refren, s privremenom kadencom na tonu sol. Dva posljednja versa svake strofe prilagođavaju se pokretljivijem melodijskom hodu. Treba primijetiti da poslije posljednje strofe ne treba ponavljati Ubi caritas est vera koji nema završnu notu modusa, nego himan treba završiti na Amen koji se spaja direktno s kadencom saeculorum. Ovdje prenašamo originalan znanstveni rad Katarine Koprek, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Radi lakšeg čitanja teksta za potrebe našeg bloga uklonili smo bilješke i primjere koji su sastavni dio znanstvenog rada. Svatko tko to želi, može ovaj tekst u originalu pročitati na: Gregorijanski napjevi Velikog tjedna |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.03.2008., srijeda
3. MELODIJSKA, SEMIO-MODALNA, TEKSTUALNA I ESTETSKA ANALIZA GREGORIJANSKIH NAPJEVA VELIKOG TJEDNA:
|
3.1. Liturgijska, tekstualna i melodijsko estetska obilježja graduala: Christus factus est pro nobis obediens usque ad mortem, Motrem autem crucis. V. Propter quod et Deus exaltavit illum, Et dedit illi nomen quod est super omne nomen. (Fil. 2,8-9) Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi i darova mu Ime nad svakim imenom. Gradual Christus factus est, mnogi drže jednim od remek-djela cjelokupne gregorijanske umjetnosti. No, to vjerojatno nije originalana melodijska verzija graduala, nego samo prilagodba ranijeg melodijskog obrasca, kopija graduala Ecce sacerdos magnus (GT 486) - i to neobično uspješna - zbog toga što melodijska linija prati i ističe smisao teksta: opreka između poniženja smrti na križu s jedne strane: Christus factus est pro nobis obediens usque ad mortem, mortem autem crucis, i s druge strane, trijumfalni zanos kojega je križ bio uvjet i otkupnina - Propter quod et Deus exaltavit illum, et dedit illi nomen quod est super omne nomen. Premda je gradual klasificiran u 5. modus – (lidijski), ipak se može zamijetiti da je prvi dio toga graduala skladan u 6. modusu (hipolidijskom) iako vers, naprotiv, jasno proistječe iz 5Ú modusa, pobjednički primjerenog ovom slavljeničkom tekstu. Na Veliki četvrtak zadovoljavamo se pjevanjem početka: Christus factus est pro nobis obediens usque ad mortem; prvo obični recitativ na temeljnom tonu fa, s neumom pes kao jedinim ukrasom, za kojim dolazi lijepa i izražajna polukadenca obavijajući se oko temeljnog tona fa na kojemu se na koncu zaustavlja: pro nobis, «za nas». Zatim se melodija, oslanjajući se čvrsto na tu bazu i poslušna nutarnjoj kontemplaciji koja je nosi, penje prema kvinti do, odakle će se brzo, gotovo svom težinom spustiti na temeljni ton fa i tu se zaustaviti (obediens usque ad mortem - na Veliki četvrtak) jednom zasvagda. Melodijska linija dakle izriče snažan dojam velike i sabrane ozbiljnosti. Na Veliki petak dodaju se samo dvije riječi, ali tako bremenite smislom na taj dan raspeća i smrti na križu: mortem autem crucis! Istog trena, novo isticanje riječi i melodije mortem. Riječ autem je svakako običan veznik; ali ovdje ima svoju važnost jer točno određuje vrstu smrti o kojoj je upravo bila riječ i koja je veoma okrutna; lijepe, veoma melodične i blage melodijske nijanse autem uvode u glavnu riječ crucis, na kojoj se melodija širi, spušta za kvartu, dodiruje ton do. Ovaj melodijski fragment kojim kompozitor želi opisati tekstovnu misao (crucis) slijeđena je jednom gotovo horizontalnom ondulacijom koja se vraća na temeljni ton fa, (s naglašenim tonovima sol, fa, la, sol) prije nego se zaustavi na tonu fa, poput pogleda koji traje. Tu je izražena središnja misao duhovnosti Velikoga petka. Osim toga melodijsku formulu mortem autem nalazimo i u pričesnoj pjesmi Quinque prudentes virgines (GT 507) namijenjenu zajedničkom slavlju Djevica mučenica – …. Ecce sponsus venit: exite obviam Christo Domino. Zaručnik koga djevice čekaju jest: Krist osuđen na smrt na Veliki petak. Trebamo, dakle, pretpostaviti da su u skladanju gregorijanskih napjeva sudjelovali ne samo veliki umjetnici, nego i veliki kontemplativci, koji su svoje nadahnuće crpili iz bliskih susreta s Bogom i čija je pobožnost utjecala na njihovu senzibilnost, pa čak i na stvaralačku imaginaciju. Sve u suglasju sa smislom liturgijskog teksta. No, Kalvarija je određena uskrsnućem koju navješćuje Velika subota. Gradualu Christus factus est Crkva dodaje drugi dio koji je uistinu trijumfalan: Propter quod et Deus exaltavit illum, et dedit illi nomen quod est super omne nomen. Potom vers s karakterističnim početkom 5. modusa (fa-la-do) ima skok na kvintu, u posvemašnjoj opreci s onim što prethodi. Odjedanput, u slogovnom tempu, melodija se ustaljuje na gornjoj kvinti do da bi zatim dosegnula i premašila tonsku oktavu (fa i sol) na iubilusu illum, a zatim započela niz svečanih balansiranja u kojima se postupno smiruje radosni kliktaj koji je prevladao u divljenje i ljubav. Zatim, novi zanos, suzdržaniji, et dedit illi, za kojim dolazi nomen s lijepom širokom formulom, svečanom i vibrirajućom, kakva se često susreće u gradualima 2. i 5. modusa, da bi napokon završio u mirnoj ozbiljnosti quod est super omne nomen. S Propter quod et Deus dovršava, da tako kažemo, tužna liturgija Velikoga tjedna. Teško je bolje, u jednom komadu, glazbeno izraziti potpuno poniženje Gospodinovo i oduševljenje koje nužno mora biti njegov plod i njegova kruna. Premda je gradual Christus factus est prava adaptacija, jedna je od onih koje donose najveću slavu autoru i koje na koncu svojom ljepotom mogu nadmašiti izvornik. Ovdje prenašamo originalan znanstveni rad Katarine Koprek, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Radi lakšeg čitanja teksta za potrebe našeg bloga uklonili smo bilješke i primjere koji su sastavni dio znanstvenog rada. Svatko tko to želi, može ovaj tekst u originalu pročitati na: Gregorijanski napjevi Velikog tjedna |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.03.2008., utorak
2. GLAZBENA KONSTRUKCIJA GREGORIJANSKIH MELODIJA
|
Gregorijanski je napjev bogat ne samo zbog bezbrojnih ritmičko-verbalnih nijansi, zbog svoje čudesne savitljivosti kojom s velikom lirskom raznovrsnošću, ozbiljnošću i dostojanstvenošću izriče duboke vjerske osjećaje svojih tekstova, nego i zbog vrijednosti svog melodijskoga sklopa te kompozicijske tehnike. Kao svaka umjetnost i on uključuje kompozicijske tehnike na kojima se temelji njegova estetika. Uz izvorne melodije gregorijanska se kompozicijska tehnika nije raspršila u traženju uvijek novih i originalnih kompozicija nego koristi materijal koji već postoji u repertoaru (melodijske formule s različitim funkcijama, centonske segmente te modalne strukture tipskih melodija). Pravi je maestro dakle onaj koji zna povezati, na najizvorniji i najodličniji način novost vlastitog iskustva preko utvrđenih, postojećih kompozicijskih shema. Pod ovim uvjetima određeni pjevani dio liturgije može postati pravi živi izraz duhovnog iskustva. Duhovna vrijednost gregorijanskoga korala zapravo i počiva uvelike na vjerskom iskustvu koje pripada skladatelju, izvođaču i slušatelju. Mogli bismo precizirati da je ovdje umjetnost, više nego drugdje, ovisna o kvaliteti umjetnika: dakako, o njegovom umjetničkom talentu, ali također i ponajviše o njegovoj vlastitoj duhovnoj vrijednosti, to jest o njegovu vjeri. Stoga je briga skladatelja u razradi gregorijanskog repertoara bila: stvoriti duhovno iskustvo, u svijesti da istinski protagonist liturgijske radnje ostaje Gospodin Isus u dijalogu s Crkvom, svojom zaručnicom. Kao primjer uzet ćemo modalnu strukturu tipskih melodija graduala 2. modusa. Primjerice gradual Haec dies Vazmene nedjelje (GT 196), predstavlja tipsku melodiju graduala 2. modusa. Taj isti modalni tip kompozicije rabi se i za prihvaćanje teksta graduala Tecum principium vlastit za misu u božićnoj noći (GT 42); pitamo se: slučajno ili namjerno? Iz analize liturgijskih repertoara izbija opći kriterij: kompozitori su se služili «kompozicijskim materijalom» Uskrsa za kompoziciju pjesama za druge Gospodnje blagdane, od kojih je među prvima Božić, a katkad i za još starije svetačke blagdane, napose mučenikâ - prvih svjedoka uskrsnuća. Boju istoga modalnog tipa 2. modusa nalazimo i u gradualima ferijalnih misa, od 17. do 24. prosinca, posebnih dana liturgijskog iščekivanja Mesijina dolaska. Takav kompozicijski postupak nesumnjivo ima ulogu «zvučnog simbolizma» po «modalnoj» povezanosti kojim je obojen cijeli Kristov misterij, od razmatranja njegova vječnog postojanja kod Oca, do smrti i uskrsnuća, po utjelovljenju. Potom isti modalni tip predviđen je i u misi za pokojne, točnije u gradualu Requiem aeternam (GT 670,5) koji dovodi do vraćanja na Uskrs. Kristovo uskrsno otajstvo temelj je čovjekova prijelaza od smrti u vječni život. Drži se očitim da liturgijska tradicija tumači smrtni dan kao «dies natalis» ne samo za mučenike nego i sve sluge Božje. Prilagodba formula i cijelih melodija nije mehanički ostvarena nego je njezino pravilo bilo uvijek poštivati zahtjeve teksta. Ta pozornost objašnjava prisutnost melodičkih ili ritmičkih varijanti koje se tu i tamo javljaju da poboljšaju neki odlomak tipične melodije ili modalnog timbra, bez diranja u bit formule. Druga, vrlo raširena kompozicijska tehnika srednjovjekovnih skladatelja jesu centonizirane melodije. Centonizacija je, dakle, osnova kompozicije velikog dijela gregorijanskog repertoara i nije rezervirana samo za graduale. Bio je to uobičajeni i istodobno dosta težak kompozitorski postupak jer su melodije, izražajno i estetski cijenjene, morale strogo poštovati tekst toliko da se stječe dojam izvorne melodije povezane upravo s tim tekstom kako je vidljivo u gradualu Christus factus est - klasificiran u 5. modus (GT 148). Taj gradual ima posebano značenje u liturgiji kroz sve dane Velikog tjedna, (Mise i Časoslova) te poput lajtmotiva, vrlo spretno ocrtava i nudi sintezu čitave drame Otkupljenja: Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Ovdje prenašamo originalan znanstveni rad Katarine Koprek, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Radi lakšeg čitanja teksta za potrebe našeg bloga uklonili smo bilješke i primjere koji su sastavni dio znanstvenog rada. Svatko tko to želi, može ovaj tekst u originalu pročitati na: Gregorijanski napjevi Velikog tjedna |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
17.03.2008., ponedjeljak
1. OBILJEŽJA GREGORIJANSKOGA PJEVANJA
|
1.1. Gregorijansko pjevanje je molitva Kako je poznato, gregorijansko je pjevanje prije svega monodija neodjeljivo povezana s tekstovima; posebice s latinskim tekstovima u prozi, najvećim dijelom uzetim iz Biblije, osobito iz Knjige psalama. To je, dakle, “napjev”, a ne “glazba”. Gregorijanski je koral ritualni napjev - “vlastit” liturgiji rimske Crkve. Njegovo je prvotno svojstvo da bude molitva,3 bilo onda kada se navješćuje Riječ Božja kroz čitanja ili čin zahvale u svečanoj Euharistijskoj molitvi, bilo onda kada postaje moleći glas crkvene zajednice. Na taj je način prema Konstituciji Sacrosanctum Concilium (SC) br. 112 protumačena dvostruka svrha liturgije: “slava Božja i posvećenje čovjeka”. Gregorijansko pjevanje tako postaje znak, gesta i izraz jednog svetoga događanja. Uz ovu primjedbu ne smije se još izgubiti iz vida onaj subjektivni vidik koji mora biti uključen u svakoj molitvi: unutranje raspoloženje.5 Gregorijanskom napjevu potrebna je duša, i to duša koja moli, koja moli pjevajući. To je temeljna pretpostavka za bolji i plodniji interpretativni predložak gregorijanskih melodija. Pored prvotnog i temeljnog svojstva pjevane molitve, gregorijanskom se pjevanju priznaje religiozna dubina. Zato i kažemo da je ono, sve do danas, jedino pjevanje koji je utjelovilo najizvorniji duh zapadne krsćanske vjere, plod zrelog iskustva komunikacije s Bogom. Iz ovih temeljnih i osobitih razloga Rimska je crkva gregorijansku monodiju uvijek proglašavala svojim pjevom. Sama Riječ Božja ima različite odjeke uvjetovane različitim situacijama liturgijske godine u kojima ta Riječ odzvanja. Liturgijska godina, dakle, stvara stanje slušanja u stalnoj promjeni.8 Posljedica toga jest raspoloživost srca u skladu s vremenom koje se živi s određenim duhovnim, emotivnim i racionalnim naglascima na koje navodi liturgija ali i društveni život. Zato možemo reći da se u svijetu liturgije glazbeno iskustvo nalazi na razini «poslušnosti» u vjeri. 1.2. Tekst i neumatski znak Ovome nadodajem i još jednu zamjedbu koja mi se čini važnom za razumijevanje duhovne dimenzije gregorijanskih napjeva, a to su neumatski znakovi. Uvijek se mora paziti na tijesnu povezanost između riječi i neumatskog znaka. Za izvedbu gregorijanskog napjeva nikad nije nebitan položaj neume na jednom slogu umjesto na drugom. Zbog toga neumatski znak treba biti konstantno ispitivan u svjetlu konkretne funkcije koju ima u vezi s tekstom koji mu određuje formu da bi se otkrila snaga duhovnog izraza koju oni sugeriraju. Neumatske znakove gregorijanskih melodija trebamo dakle čitati u svjetlu pojma ruminatio («preživanja») Riječi Božje. Stoga možemo govoriti o nekoj vrsti ikonizacije glazbenog iskustva. Posljednjih desetljeća gregorijanski napjevi postaju sve više teren studija specijalista gregorijanista (paleografa i semiologa) koji se trude dati posljednju riječ s obzirom na notaciju, semiologiju, modalnost, estetiku i interpretaciju gregorijanskog napjeva, koji ima svoj korijen u riječi liturgije i kojeg jednostavno govorenje nije u stanju izraziti. 1.3. Tekst i melodija Premda je gregorijanski napjev ponajprije tekst, koji je ponajprije molitva, taj je tekst neodvojivo povezan s melodijom. Tekst i melodija tvore savršenu simbiozu. Stoga se konkretno značenje gregorijanskih napjeva mora precizno izvesti iz teksta. Melodija slijedi svoje zakonitosti i pokušava se što bolje prilagoditi tekstu. Upravo je u tom prilagođavanju gregorijanska melodija postigla savršenstvo kojemu sve do danas nema premca u zapadnoj glazbi. Ne radi se tu toliko o nekom nejasnom postupku koji bi se prilagođavao samo različitim osjećajima, koliko o poprimanju tehničko- ritmičkih i melodijskih svojstava i nijansi upletenih u tekst, na poseban način, u latinsku riječ. Latinski je jezik stoljećima bio društveni i crkveni jezik. Na latinskom je i srednjovjekovni polifonijski glazbeni repertoar, sakralni i profani, od srednjega vijeka pa do naših dana. U gregorijanskom napjevu tekst je u svojoj ritualnoj funkciji samo melodijski moduliran. Tu dakle, melodija i riječ čine jedno. Papa Leon XIII. ovako je opisao sklad melodije i riječi: «Zapravo su gregorijanske melodije bile komponirane da bi, s mnogo razboritosti i mudrosti, osvijetlile smisao riječi. U njima je neka velika snaga i čudesna slatkoća pomiješana s ozbiljnošću, koja lako može u duhovima potaknuti pobožna raspoloženja i u određen čas pobuditi spasonosne misli.» Ovdje prenašamo originalan znanstveni rad Katarine Koprek, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Radi lakšeg čitanja teksta za potrebe našeg bloga uklonili smo bilješke i primjere koji su sastavni dio znanstvenog rada te tekst donašamo u nastavcima. Svatko tko to želi, može ovaj tekst u originalu pročitati na: Gregorijanski napjevi Velikog tjedna |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.03.2008., nedjelja
Gregorijanski napjevi Velikog tjedna
|
Katarina Koprek Vrstu liturgijske glazbe koja je nastala u Crkvi za potrebe bogoslužja u rimskoj liturgiji nazivamo gregorijanskim koralom. To je pjevanje i do danas ostalo službeno liturgijsko pjevanje Crkve rimskog obreda. Bitnost gregorijanskoga pjevanja - s obzirom na liturgiju kao baštinu neprocjenljive vrijednosti, najbolje što se može izraziti u dijelu pjevane molitve, u svojoj ljepoti i važnosti posebno je izražena u Velikom tjednu. Uvod Kršćanska se liturgija stoljećima razvijala a s njome se razvijala i liturgijska glazba. Vrstu liturgijske glazbe koja je nastala u Crkvi za potrebe bogoslužja u rimskoj liturgiji nazivamo gregorijanskim koralom. To je pjevanje i do danas ostalo službeno liturgijsko pjevanje Crkve rimskog obreda. Komunikacija koja se događa u bogoslužju uvijek je splet božanske riječi upućene ljudima po riječi Crkve koja odgovara Bogu. Ta komunikacija postiže svoj izraziti vrhunac pjevanjem. Najsavršeniji povijesni način toga dijaloškog spleta ostvaruje se u gregorijanskom pjevanju. No, ne možemo samo priznati zajedničku pogrešku da smo prilično zaboravili gregorijansko pjevanje i zamijenili ga na praktičnom i formativnom planu s bijednim surogatima. To priznanje treba provesti u praksu. Zasigurno, ima dana u liturgijskoj godini kad gregorijansko pjevanje u svojoj ljepoti i važnosti osobito dolazi do izražaja, a to je upravo razdoblje Velikog tjedna. Dovoljno se samo prisjetiti antifona u spomen Gospodnjeg ulaska u Jeruzalem i Muke Gospodnje na Cvjetnicu. Himan: “Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog” na Veliki četvrtak, te istog dana u obredu pri prijenosu sv. Otajstva “Usta moja uzdižite”. Pa onda veličanstveni svećenikov zapjev na Veliki petak “Evo drvo križa na kojem je visio Spas svijeta”, i odgovor puka “Dođite, poklonimo se”. Tko nije na Veliku subotu ganut ljepotom gregorijanskoga pjeva “Vazmenog hvalospjeva”? Bez sumnje svi bi se ti tekstovi mogli pjevati u polifoniji, ukrašeni sjajem i blještavilom kompozicije, ali ostaje mi pitanje o tome bi li taj veliki glazbeni nakit, da se tako izrazim, imao jednako ponizan odnos prema tekstovima, bi li priznao njihovu važnost i ostavio dušu zaokupljenu isključivo Spasiteljem i velikim otajstvom? Čini mi se da upravo zato gregorijanski pjev prerasta vrijeme u kojem je nastao: njegova forma i način izražavanja su bezvremenski. Može se reći da gregorijanski pjev može bolje nego bilo koja druga vrsta glazbe posredovati između osjećaja i razuma. Pjevanje sa svojim melodijskim komponentama uvijek daje riječi puninu njezina značenja. Gregorijansko je pjevanje utemeljeno na duhovnosti jer je poučavano i oživljavano upravo Duhom. Ono je duboko duhovno jer je duboko ljudsko. Pokušat ću otrgnuti zaboravu skriveno blago gregorijanskih melodija, posebno gregorijanskih napjeva Velikoga tjedna, i pridajući mu ozbiljnu pozornost, upozorava pritom na njihovu duboku umjetničku i duhovnu vrijednost. Ovdje prenašamo originalan znanstveni rad Katarine Koprek, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Radi lakšeg čitanja teksta za potrebe našeg bloga uklonili smo bilješke i primjere koji su sastavni dio znanstvenog rada. Svatko tko to želi, može ovaj tekst u originalu pročitati na: Gregorijanski napjevi Velikog tjedna |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.03.2008., subota
Mario Pavičić (13), synthesizer
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Mario Pavičić, učenik 7.r. OŠ svira nam skladbu R.Matosa "La Cumparsita. Riječ cumparsita naziv je za veselu studentsku povorku a ovaj tango napisao je Matos 1916.god. kad mu je bilo svega 17 godina. Inače, treba naglasiti, da je La Cumparsita, uz "Yesterdas" Beatelsa najviše interpretirana pjesma svih vremena. |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.03.2008., petak
Godina dana
|
Točno prije godinu dana pokrenuo sam moj prvi blog Glazbeni studio Cerovac s namjerom da izvještavam sve one koje to zanima o našoj djelatnosti, o tečajevima, koncertima i o svemu što se odnosi na glazbu i na razvoj mladih. Blog nam je donio mnogo koristi jer je privukao pažnju mnogih na naš GSC u Dugom Selu a trudio sam se popunjavati ga stručnim tekstovima koji se odnose na našu glazbenu djelatnost, a mnoge tekstove preveo sam i s njemačkog i objavio na ovom blogu. Hvala Bogu što sam izdržao prvu godinu dana i hvala svima koji su me u pedagoškom radu podržali !! |
- 07:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Blanka Vrhovski (13), synthesizer
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Učenica 7.r. OŠ Blanka Vrhovski svira nam popularnu pjesmu "Lepe ti je Zagorje zelene". |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.03.2008., četvrtak
Hrvoje Čuhnil (13), synthesizer
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Hrvoje Čuhnil učenik 7.r. OŠ svira nam megahit Zrinka Tutića "Hajde da ludujemo". |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.03.2008., srijeda
Juliana Lučić (12), glasovir
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Kao prva polaznica tečajeva glasovira "Menuet" J.Kriegera, svira nam Juliana Lučić, učenica 6.r. OŠ. |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.03.2008., utorak
Filip Čuhnil (11), synthesizer
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Filip Čuhnil je učenik 5.r. OŠ i svira nam poznatu dječju pjesmu "Mi smo djeca vesela". |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
10.03.2008., ponedjeljak
Fran Tolić (14), gitara i Ivan Štefinovec(14), bas-gitara
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. U malo neobičnoj kombinaciji klasične gitare i bas gitare sviraju Fran Tolić i Ivan Štefinovec obojica učenici 8.r. OŠ. Sviraju skladbu Joa Sateianija "Tears in the rain". Satriani je rođen u New Yorku 1956.god. poznat je i pod nadimkom Satch. |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.03.2008., nedjelja
Filipa Ćaran (9), synthesizer
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Filipa Ćaran je učenica 3.r. OŠ te nam svira amerićku tradicionalnu "Oh, Suzana" |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.03.2008., subota
Gabrijela Kostanjevac (8), synthesizer
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Gabrijela Kostanjevac učenica je 2.r. OŠ i svira nam poznatu narodnu "Farandine moj" |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.03.2008., petak
Mislav Ćuže (10), gitara
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Prvi gitarist na koncertu bio je Mislav Ćuže učenik 4.r. OŠ a svira nam dvije kompozicije austrijskog skladatelja A.Diabellija (1781,-1858.) Adante cantabile i Scherzo |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.03.2008., četvrtak
Filip Laštro (8), synthesizer
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Filip Laštro je učenik 2.r. OŠ a svira nam gospel "Kumbaya" koji nam dolazi s nekadašnjeg američkog juga punog crnih robova. |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.03.2008., srijeda
Domagoj Aleraj(8), synthesizer
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Domagoj Aleraj učenik je 2.r.OŠ i svira nam poznatu dječju pjesmu "Kad si sretan". |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
04.03.2008., utorak
Marija Barbarić (7),synthesizer
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. Marija Barbarić, najmlađa je sudionica koncerta i polazi 1.razred OŠ. Svira nam njemačku dječju pjesmu "Kukavica" |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.03.2008., ponedjeljak
Josip Budim (9), violina
|
1. prosinca 2007.god. Glazbeni studio Cerovac priredio je koncert polaznika tečajeva učenja instrumenata: violine, glasovira, gitare i synthesizera. Kao što je poznato, GSC je osnovan u siječnju 2007. Svi polaznici koji su nastupili na koncertu započeli su dakle učenje instrumenta početkom 2007. Pa ipak odlučili smo se za koncert jer javni nastup je važan dio učenja instrumenta. Treba dakle uzeti u obzir da nitko od mladih glazbenika koje ćemo ovdje redovito predstavljati nije učio instrument duže od osam mjeseci. Napomenimo još i to da je koncert, uz suradnju s Turističkom zajednicom Dugog Sela, održan u dvorani Doma HV te da je bilo oko 250 posjetitelja koncerta. S obzirom da je violina najteži instrument koji se može naučiti na našim tečajevima odlučili smo da Josip Budim nastupi prvi. On je učenik 3.razreda OŠ. Svira prvu dionicu dueta iz Njemačke knjige dueta iz g.1740. Budući da je Josip za svoj nastup odabrao skladbu za dvije violini, a djevojčica koja ga je trebala pratiti odustala, primio se druge violine ravnatelj GSC-a Ivan Cerovac |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
02.03.2008., nedjelja
Provođenje slobodnog vremena djece i mladih s poremećajima u ponašanju – kvalitativna metoda VI.
|
U nekoliko nastavaka objavljujemo znanstveni rad: Provođenje slobodnog vremena djece i mladih s poremećajima u ponašanju – kvalitativna metoda Ivane Jeđut i Tihane Novak s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Zaključak Zaključno, promatrajući obje skupine ispitanika, možemo reći da između njih postoje razlike: • Ispitanici iz prve skupine (stacionarna dijagnostika) češće spominju asocijalno ponašanje u slobodno vrijeme vezano uz konzumiranje alkohola, marihuane te tučnjavu. • Ispitanici smješteni u stambenoj zajednici češće slobodno vrijeme provode s curom/ dečkom. • Kod ispitanika iz prve skupine (stacionarna dijagnostika) učestalije su izjave o potpuno pasivnom provođenju slobodnog vremena. • Vrlo se mali dio ispitanika iz skupine smještenih u stambenoj zajednici trenutno bavi nekim organiziranim aktivnostima dok to uopće ne nalazimo kod ispitanika u procesu stacionarne dijagnostike. • Viđenje slobodnog vremena kao potpune slobode češće nalazimo kod ispitanika sa stacionarne dijagnostike, dok ispitanici smješteni u stambenoj zajednici češće govore o doživljaju slobodnog vremena kao potpune slobode u kontekstu ranijeg života u domu. • Dio ispitanika sa stacionarne dijagnostike doživljava slobodno vrijeme kao priliku za asocijalna ponašanja što ne nalazimo kod ispitanika smještenih u stambenoj zajednici. Dobro poznavanje specifičnih dimenzija unutar pojedinog socijalnopedagoškog područja i njihova interpretacija kroz dinamiku i uzajamno djelovanje doprinos je kvaliteti intervencija u socijalnopedagoškom radu općenito, pa tako i na području slobodnog vremena. Ispitanici iz našeg uzorka, s obzirom na prethodno definirane dvije skupine (institucionalna dijagnostika i stambena zajednica), pokazuju donekle različite načine provođenja i viđenja slobodnog vremena i, s tim u vezi, životnog stila. Djeca i mladi iz skupine institucionalne dijagnostike uglavnom pokazuju problematična ponašanja i u sferi slobodnog vremena i to kroz različite oblike ovisničkih i nasilnih ponašanja u društvu vršnjaka. Slobodno vrijeme kod te skupine može predstavljati faktor rizika za daljnje pojavljivanje neprihvatljivog ponašanja, ali s druge strane, uz adekvatno vođenje, organizirano slobodno vrijeme može postati značajan zaštitni faktor i prilika za podizanje socijalne kompetencije i dobrog osjećaja te djece i mladih. Mladi smješteni u stambenoj zajednici starije su dobi i već su bili korisnici niza intervencija, te se nalaze u fazi posttretmana pa su njihove aktivnosti u većoj mjeri organizirane i socijalno prihvatljive, što je vjerojatno i rezultat kako njihova sazrijevanja tako i dosadašnjih intervencija. Kod te skupine mladih slobodno vrijeme može se sagledati i kao jedan od čimbenika na kojima se gradi njihovo uspješno uključivanje u svijet odraslih i medij za osnaživanje mladih za participaciju u zbivanjima njihove društvene sredine. Promatrajući ranije iznesene rezultate brojnih istraživanja o slobodnom vremenu djece i mladih mogu se primijetiti neke sličnosti: za djecu i mlade iz tog uzorka karakteristično je provođenje slobodnog vremena uglavnom kroz izlaske u kafiće, diskoklubove te vrijeme provedeno u razgovoru i opuštanju u društvu vršnjaka te sportskim i rekreativnim aktivnostima. Isti način provođenja slobodnog vremena nalazimo i kod opće populacije mladih u Hrvatskoj (Ilišin, 2002) gdje prevladava urbani kulturni obrazac (izlasci u kafiće, diskoklubove, druženja, tulumi) te primarni interes vezan uz sferu privatnosti (prijateljstva, zabava, razonoda). Sličnosti nalazimo i uspoređujući ovaj uzorak s kroskulturalnim istraživanjem slobodnog vremena djece i mladih diljem svijeta (Larson i Verma, prema Irby i Tolman, 2002): u postindustrijskim društvima kao značajni faktor provođenja slobodnog vremena spominje se media use (gledanje televizije, slušanje glazbe) što pokazuju i mladi iz ovog uzorka. Vrlo sličan obrazac provođenja slobodnog vremena nalazimo i kod engleske mladeži (Irby i Tolman, 2002): glavna aktivnost slobodnog vremena je gledanje televizijskog programa, nakon čega slijedi slušanje glazbe te druženje s vršnjacima. U istom istraživanju spominje se da više od polovine ispitanika redovito konzumira alkohol u slobodno vrijeme dok polovina ispitanika navodi da je participirala u rizičnim aktivnostima pri izlasku s vršnjacima, što nalazimo i u ovom uzorku: ispitanici iz skupine mladih koji se nalaze u procesu institucionalne dijagnostike češće spominju asocijalno ponašanje tijekom slobodnog vremena, vezano uz konzumiranje alkohola, marihuane te tučnjavu. Irby i Tolman (2002) također napominju kako je slobodno vrijeme ujedno i prostor za očitovanje problematičnog ponašanja mladih (pušenje, pijenje, delinkvencija, nasilje, lutanje, rizična seksualna ponašanja do pretjeranog gledanja televizije). Uzevši u obzir rezultate istraživanja, kako stranih tako i domaćih te rezultate dobivene ovim istraživanjem, slobodno vrijeme je potrebno promatrati kao jedan od ključnih konteksta za učenje, zdravlje mladih ljudi te prostor za njihovu samoostvarenje i participaciju. LITERATURA Bazeley, P., Richards, L. (2000) The NVivo – Qualitative Project Book. London-Thousand Oaks-New Delhi, SAGE Publications. Breakwell, G. M. (2001) Vještine vođenja intervjua. Jastrebarsko, Naklada Slap. Creswell, (1994) A Framework for the Study. In Research Design: Qualitative and Quantitative Approaches. Thousand Oaks, SAGE Publications. Glaser, B. G., Strauss, A. L. (1967) The Discovery of Grounded Theory. Chicago, Aldine. Holt, M. (1998) Young People, Leisure and the Construction of Sexual Identities: a report on work in progress, University of Birmingham. http://bd.english.fom.ru: Petrova, A. (2002) Leisure Among Young People as Seen by Adults. Ilišin, V., Radin, F. (2002) Mladi uoči trećeg milenija. Zagreb, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. Irby, I., Tolman, J. (2002) Rethinking Leisure Time: Expanding Opportunities for Young People and Communities. Washington, The Forum for Youth Investment. Kobolt, A. (1998) Posebnosti pri usmerjanju otrok z motnjo vedenja osebnosti. Defektologica Slovenica, Revija defektologov specialnih pedagogov Slovenije, Vol 6, (3):41–49. Lucaciu, I. (2002) Comments on the Paper on Leisure Time Activities for the Helsinki UN Meeting Mayering, Ph. (1995) Qualitative Inhaltsanalyse. Deutscher Studien verlag, Weinheim. Mesec, B. (1998) Uvod v kvalitativno reziskovanje v socialnem delu. Ljubljana, Visoka šola za socialno delo. Mollenhauer, K., Uhlendorff, U. (1992) Sozialpadagogische Diagnosen. Weinheim und Munchen, Juventa Verlag, Ropuš-Pavel (1999) Samoprezentacija mladostnikove življenske lege – pomenaktivne participacije mladostnika v procesu socijalno pedagoške dijagnoze. Magistarsko delo. Univerza v ljubljani, pedagoška fakulteta, socialna pedagogika. Jeđud, I., Novak, T.: Provođenje slobodnog vremena djece i mladih... Revija za sociologiju, Vol XXXVII. (2006), No 1–2: 77–90 90 Rot, N. (1983) Psihologija grupa. Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva www.akf.dk: Mehlbye, J., Jensen, U. (2003) Children and Young People's Leisure Time Activities in the Municipality of Frederiksberg. www.bathnes.gov.uk: Leisure for young people over 16 years, Bath & North East Somerset Council, Life&Leisure. www.capt.org.uk: Hayes, M.: Project summary: Taking Chances: the Lifestyle, Leisure Worlds and Leisure Risks of Young People, Child Accident Prevention Trust, London. www.scre.ac.uk: Hendry, L., Shucksmith, J., Love, J. (1989) As We See It: Young People's Leisure and Lifestyles. www.un.org/esa: Dakar Youth Empoverment Strategy: Youth, sports and leisure time activities, 4th World Youth Forum of the UN System – Dakar, Senegal 2001. Prenosimo:Hrčak |
- 07:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.03.2008., subota
Provođenje slobodnog vremena djece i mladih s poremećajima u ponašanju – kvalitativna metoda V.
|
U nekoliko nastavaka objavljujemo znanstveni rad: Provođenje slobodnog vremena djece i mladih s poremećajima u ponašanju – kvalitativna metoda Ivane Jeđut i Tihane Novak s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Dimenzije: • Aktivnosti u ranijem životu (trenirala sam godinu dana, rukomet 10/20; trenirao sam godinu dana košarku, ali mi je dosadilo 3/20; Ranije sam trenirao košarku; Biciklizmom, sudjelovao sam na natjecanjima i tak 12/20; prije sam trenirao tae kwon do 9/20); • Sadašnje aktivnosti (trčanje i košarka. Trčim svako veče 7/20). Ispitanici iz obiju skupina uglavnom su se organiziranim aktivnostima bavili u ranijem životu (u osnovnoj školi), dok se vrlo mali dio njih, i to uglavnom iz skupine ispitanika smještenih u stambenoj zajednici, trenutačno bavi nekim organiziranim aktivnostima. U kategoriji specifičnih aktivnosti nalaze se svi opisi i izjave vezane za aktivnosti slobodnog vremena koje se pretežno odnose na pojedine ispitanike/odnosno specifične su za pojedince. Unutar te kategorije izdvajamo sljedeće dimenzije: • Honorarni posao (zato što ovako vikendom radim kao ispomoć u jednom polurestoranu 20/20); • Provođenje slobodnog vremena s obitelji (ako sam dobro raspoložena odem kod mame, odem ne znam, izvučem ih van: idemo na kavu, idemo trčat, idemo na Sljeme 15/20); • Adrenalinske aktivnosti/sportovi (al ja volim brzu vožnju, meni adrenalin kad mi radi, to je fiju. Najbolje se osjećam, zato volim ekstremne sportove, alpinizam, planinarenje, svo ono di ima opasnosti i to. Zato sam i rolanje izabrao 14/20). Mladi iz druge skupine (stambena zajednica) navode da dio svoga slobodnog vremena provode u obavljanju honorarnog posla dok ispitanici iz prve skupine (institucionalna dijagnostika) ističu adrenalinske sportove i provođenje slobodnog vremena sa obitelji. Analizirajući izjave naših ispitanika izdvojili smo još jednu nama važnu kategoriju koja se odnosi na prostor slobodnog vremena, a to je doživljaj slobodnog vremena. U ovu kategoriju svrstane su sve izjave i opisi koji oslikavaju što slobodno vrijeme znači za ispitanike iz našeg uzorka te kako ga doživljavaju. Kategorija sadržava sljedeće dimenzije: • Slobodno vrijeme kao dio strukture dana (kada prestane škola, kada ispunim sve obaveze što se tiče škole, kada dođem kući, bacim torbu, kada je prekrasan dan, kada mogu uživat ... raditi što me volja 20/20; sad jako malo, moja škola je takva da kad... ne znam ... su praznici, za mene nisu, zato kaj idem na praksu, eventualno na večer poslije 1/20; To je kad si vani, igraš nogomet, košarku, kad nema učenja i škole i tak 11/20) • Potpuna sloboda (da idem vani na skejt i da da doma gledam televiziju, kad pada kiša i kad mi se da ići kod prijatelja i zezat se i doć doma 13/20; slobodno vrijeme bilo samo dok sam izašo preko ograde iz doma, bili izlasci... ja sam volio po gradu lunjati ... 19/20; To znači da sam slobodan 2/20; Slobodno vrijeme je vrijeme kad ja imam za sebe, kad mogu raditi ono što hoću ... 6/20; mislim da je dobro slobodno vrijeme ... ono može se radit što se hoće, odmarat, idem van 9/20) • Prilika za asocijalna ponašanja (Napijanje, pušenje, šoranje, lovljenje cura ... i ništa više 4/20) I ispitanici smješteni u stambenoj zajednici i ispitanici sa stacionarne dijagnostike u podjednakoj mjeri doživljavaju slobodno vrijeme kao dio strukture dana/vrijeme nakon izvršenih školskih i radnih obveza. Viđenje slobodnog vremena kao potpune slobode češće nalazimo kod ispitanika sa stacionarne dijagnostike, dok ispitanici smješteni u stambenoj zajednici češće govore o doživljaju slobodnog vremena kao potpune slobode u kontekstu ranijeg života u domu (slobodno vrijeme bilo samo dok sam izašo preko ograde iz doma, bili izlasci ... ja sam volio po gradu lunjati 19/20). Dio ispitanika sa stacionarne dijagnostike doživljava slobodno vrijeme kao priliku za asocijalna ponašanja što ne nalazimo kod ispitanika smještenih u stambenoj zajednici. Ovaj podatak možemo povezati i sa činjenicom da govoreći o aktivnostima s društvom dio ispitanika sa stacionarne dijagnostike navodi upravo aktivnosti koje se odnose na asocijalna ponašanja. |
