Katarina Koprek
Vrstu liturgijske glazbe koja je nastala u Crkvi za potrebe bogoslužja u rimskoj liturgiji
nazivamo gregorijanskim koralom. To je pjevanje i do danas ostalo službeno liturgijsko
pjevanje Crkve rimskog obreda. Bitnost gregorijanskoga pjevanja - s obzirom
na liturgiju kao baštinu neprocjenljive vrijednosti, najbolje što se može izraziti u dijelu
pjevane molitve, u svojoj ljepoti i važnosti posebno je izražena u Velikom tjednu.
Uvod
Kršćanska se liturgija stoljećima razvijala a s njome se razvijala i liturgijska glazba.
Vrstu liturgijske glazbe koja je nastala u Crkvi za potrebe bogoslužja u rimskoj liturgiji
nazivamo gregorijanskim koralom. To je pjevanje i do danas ostalo službeno liturgijsko
pjevanje Crkve rimskog obreda. Komunikacija koja se događa u bogoslužju
uvijek je splet božanske riječi upućene ljudima po riječi Crkve koja odgovara Bogu.
Ta komunikacija postiže svoj izraziti vrhunac pjevanjem. Najsavršeniji povijesni način
toga dijaloškog spleta ostvaruje se u gregorijanskom pjevanju.
No, ne možemo samo priznati zajedničku pogrešku da smo prilično zaboravili gregorijansko
pjevanje i zamijenili ga na praktičnom i formativnom planu s bijednim
surogatima. To priznanje treba provesti u praksu.
Zasigurno, ima dana u liturgijskoj godini kad gregorijansko pjevanje u svojoj ljepoti
i važnosti osobito dolazi do izražaja, a to je upravo razdoblje Velikog tjedna. Dovoljno
se samo prisjetiti antifona u spomen Gospodnjeg ulaska u Jeruzalem i Muke
Gospodnje na Cvjetnicu. Himan: “Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog” na Veliki
četvrtak, te istog dana u obredu pri prijenosu sv. Otajstva “Usta moja uzdižite”.
Pa onda veličanstveni svećenikov zapjev na Veliki petak “Evo drvo križa na kojem je
visio Spas svijeta”, i odgovor puka “Dođite, poklonimo se”. Tko nije na Veliku subotu
ganut ljepotom gregorijanskoga pjeva “Vazmenog hvalospjeva”?
Bez sumnje svi bi se ti tekstovi mogli pjevati u polifoniji, ukrašeni sjajem i blještavilom
kompozicije, ali ostaje mi pitanje o tome bi li taj veliki glazbeni nakit, da se
tako izrazim, imao jednako ponizan odnos prema tekstovima, bi li priznao njihovu
važnost i ostavio dušu zaokupljenu isključivo Spasiteljem i velikim otajstvom? Čini
mi se da upravo zato gregorijanski pjev prerasta vrijeme u kojem je nastao: njegova
forma i način izražavanja su bezvremenski. Može se reći da gregorijanski pjev može
bolje nego bilo koja druga vrsta glazbe posredovati između osjećaja i razuma. Pjevanje
sa svojim melodijskim komponentama uvijek daje riječi puninu njezina značenja.
Gregorijansko je pjevanje utemeljeno na duhovnosti jer je poučavano i oživljavano
upravo Duhom. Ono je duboko duhovno jer je duboko ljudsko.
Pokušat ću otrgnuti zaboravu skriveno blago gregorijanskih melodija, posebno gregorijanskih
napjeva Velikoga tjedna, i pridajući mu ozbiljnu pozornost, upozorava
pritom na njihovu duboku umjetničku i duhovnu vrijednost.
Ovdje prenašamo originalan znanstveni rad Katarine Koprek, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Radi lakšeg čitanja teksta za potrebe našeg bloga uklonili smo bilješke i primjere koji su sastavni dio znanstvenog rada. Svatko tko to želi, može ovaj tekst u originalu pročitati na: Gregorijanski napjevi Velikog tjedna
Post je objavljen 16.03.2008. u 07:00 sati.