Ulazna pjesma:
Nos autem gloriari oportet, in cruce Domini nostri Jesu Christi:
in quo est salus, vita et resurrectio nostra: per quem salvati et liberati sumus (Gal.
6,14)
Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista,
u kojem je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu mi smo spašeni i oslobođeni.
Melodija ulazne pjesme Velikog četvrtka Nos autem gloriari oportet odiše uzvišenošću,
radošću, zahvalnošću i ponosom “in cruce Domini nostri Jesu Christi, in quo est
salus, vita et resurrectio nostra: per quem salvati et liberati sumus”.
Tekst iz poslanice sv. Pavla apostola Galaćanima 6,14. najavljuje zajednici temu Svetog
trodnevlja, tj. sintezu pashalnog misterija: križ, smrt i uskrsnuće Gospodinovo.
Samo po Njemu raspetom i uskrslom mi imamo spasenje, život i uskrsnuće.32 Originalno
je liturgijsko mjesto ove ulazne pjesme blagdan Uzvišenja svetog Križa, posuđen
kao ulazna pjesma za Veliki četvrtak tijekom kompletiranja večernje Mise Velikog
četvrtka u 8. stoljeću.
Početak ove ulazne pjesme raspolaže ograničenom melodijskim linijom 34 - bez većih
pokreta, s malo nota koje karakteriziraju 4. modus (hipofrigijsku ljestvicu) izgrađenu
na tetrakordu mi-fa-sol-la. No, te malobrojne note koje onduliraju oko temeljnog
tona mi skladatelj ponavlja bez zastoja. Od tona mi melodija se diže prema
akcentu sol u oportet koji preuzina ulogu dominante u in cruce. Od tona sol dominanta
se premješta na ton la u Domini (la, so, la, ti, la) te postaje melodijski zapjev 4.
psalmodijskog tonusa (s “ti“) koji teži prema tonu do riječi nostri. Iz ove analize vidljivo
je da, kad melodija ovog modusa nadiđe tercu mi-sol, i vine se na ton la, sposobna
je oduševiti se sve do tona do, te postati liričana; da bi se bolje istaknuo tekst
Domini nostri Iesu Christi kao i salus vita – dva su identična melodijska pomaka.
Međutim, nota “b“ u melodiji Christi uklapa se u tijek melodijske linije jer je u relaciji
s kadencom na tonu sol. Alternacija tona “b” i tona “ti” ovise o tonu kadence.
In cruce (fa-re) kao i in quo (sol-mi) čine simetrični melodijski pomak – dignut za
jedan ton - (in cruce= equaliter i cephalicus).
U posljednoj frazi per quem … kompozitor u preciznoj koheziji stupnjeva, koji nisu
brojni, ali su svi rabljeni na način vlastit njihovoj točno definiranoj vrijednosti modusa,
povezuje s tekstom u melodijsku liniju sličnu početnoj melodiji ulazne pjesme
s kadencom na tonu mi. Kompozicijsko-melodijska shema ulazne pjesme Nos autem
gloriari:
a - nos autem gloriari oportet – mi treba da se hvalimo
b - in cruce Domini nostri Iesu Christi – križem Gospodina našega Isusa Krista
b1 - in quo est salus, vita et resurrectio nostra- u kojem je spas, život i uskrsnuće
naše
a1 - per quem salvati, et liberati sumus - po kojemu mi smo spašeni i oslobođeni
Himan:
Ubi caritas est vera, Deus ibi est.
V. Congregavit nos in unum Christi amor.
V. Exsultemus et in ipso iucundemur.
V. Timeamus et amemus Deum vivum.
V. Et ex corde diligamus nos sincero.
Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog.
V. Sve nas sabra sad u jedno ljubav Krista.
V. Zanos naš i naša radost nek je u njem.
V. Boga živog mi se bojmo, ljubeći ga.
V. A nek srca naša veže ljubav prava
Himan koji potječe iz 8.-9. st. a pripisuje se Pavlu iz Akvileje,35 možemo naći zapisan
u 8Ú modusu (hipomiksolidijskom modusu) i 6Ú modusu (hipolidijskom modusu).
Karakteristika tog himna jest njegova melodijska jednostavnost. Taj je napjev vrlo
miran, sabran, kontemplativan s neprekidnim ponavljanjem. No, to ne znači da on
nema svoje vlastite ljepote. Iako je prividno siromašan, lagano i smireno kretanje
melodije bez ikakva napora prema dominanti la ne smije nas zavarati. Zapravo, ovo
je melodija jednostavnosti i prijateljstva. Ona sjedinjuje čovjeka s njime samim i s
drugim ljudima. To je molitva zajednice, Crkve. Dakle, gregorijansko pjevanje sjedinjuje.
Sakralni svijet u koji nas ono uvodi svijet je molitve ili bolje reći svijet sjedinjenja
s Bogom. Oduševljenje uvijek ostaje diskretno, nutarnja toplina ne može se
vidjeti – to je milost.
Dva su prva versa ovog himna glazbeno vezani na refren, s privremenom kadencom
na tonu sol. Dva posljednja versa svake strofe prilagođavaju se pokretljivijem
melodijskom hodu.
Treba primijetiti da poslije posljednje strofe ne treba ponavljati Ubi caritas est vera
koji nema završnu notu modusa, nego himan treba završiti na Amen koji se spaja direktno
s kadencom saeculorum.
Ovdje prenašamo originalan znanstveni rad Katarine Koprek, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Radi lakšeg čitanja teksta za potrebe našeg bloga uklonili smo bilješke i primjere koji su sastavni dio znanstvenog rada. Svatko tko to želi, može ovaj tekst u originalu pročitati na: Gregorijanski napjevi Velikog tjedna
Post je objavljen 20.03.2008. u 07:00 sati.