Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
18.03.2008., utorak
2. GLAZBENA KONSTRUKCIJA GREGORIJANSKIH MELODIJA
|
Gregorijanski je napjev bogat ne samo zbog bezbrojnih ritmičko-verbalnih nijansi, zbog svoje čudesne savitljivosti kojom s velikom lirskom raznovrsnošću, ozbiljnošću i dostojanstvenošću izriče duboke vjerske osjećaje svojih tekstova, nego i zbog vrijednosti svog melodijskoga sklopa te kompozicijske tehnike. Kao svaka umjetnost i on uključuje kompozicijske tehnike na kojima se temelji njegova estetika. Uz izvorne melodije gregorijanska se kompozicijska tehnika nije raspršila u traženju uvijek novih i originalnih kompozicija nego koristi materijal koji već postoji u repertoaru (melodijske formule s različitim funkcijama, centonske segmente te modalne strukture tipskih melodija). Pravi je maestro dakle onaj koji zna povezati, na najizvorniji i najodličniji način novost vlastitog iskustva preko utvrđenih, postojećih kompozicijskih shema. Pod ovim uvjetima određeni pjevani dio liturgije može postati pravi živi izraz duhovnog iskustva. Duhovna vrijednost gregorijanskoga korala zapravo i počiva uvelike na vjerskom iskustvu koje pripada skladatelju, izvođaču i slušatelju. Mogli bismo precizirati da je ovdje umjetnost, više nego drugdje, ovisna o kvaliteti umjetnika: dakako, o njegovom umjetničkom talentu, ali također i ponajviše o njegovoj vlastitoj duhovnoj vrijednosti, to jest o njegovu vjeri. Stoga je briga skladatelja u razradi gregorijanskog repertoara bila: stvoriti duhovno iskustvo, u svijesti da istinski protagonist liturgijske radnje ostaje Gospodin Isus u dijalogu s Crkvom, svojom zaručnicom. Kao primjer uzet ćemo modalnu strukturu tipskih melodija graduala 2. modusa. Primjerice gradual Haec dies Vazmene nedjelje (GT 196), predstavlja tipsku melodiju graduala 2. modusa. Taj isti modalni tip kompozicije rabi se i za prihvaćanje teksta graduala Tecum principium vlastit za misu u božićnoj noći (GT 42); pitamo se: slučajno ili namjerno? Iz analize liturgijskih repertoara izbija opći kriterij: kompozitori su se služili «kompozicijskim materijalom» Uskrsa za kompoziciju pjesama za druge Gospodnje blagdane, od kojih je među prvima Božić, a katkad i za još starije svetačke blagdane, napose mučenikâ - prvih svjedoka uskrsnuća. Boju istoga modalnog tipa 2. modusa nalazimo i u gradualima ferijalnih misa, od 17. do 24. prosinca, posebnih dana liturgijskog iščekivanja Mesijina dolaska. Takav kompozicijski postupak nesumnjivo ima ulogu «zvučnog simbolizma» po «modalnoj» povezanosti kojim je obojen cijeli Kristov misterij, od razmatranja njegova vječnog postojanja kod Oca, do smrti i uskrsnuća, po utjelovljenju. Potom isti modalni tip predviđen je i u misi za pokojne, točnije u gradualu Requiem aeternam (GT 670,5) koji dovodi do vraćanja na Uskrs. Kristovo uskrsno otajstvo temelj je čovjekova prijelaza od smrti u vječni život. Drži se očitim da liturgijska tradicija tumači smrtni dan kao «dies natalis» ne samo za mučenike nego i sve sluge Božje. Prilagodba formula i cijelih melodija nije mehanički ostvarena nego je njezino pravilo bilo uvijek poštivati zahtjeve teksta. Ta pozornost objašnjava prisutnost melodičkih ili ritmičkih varijanti koje se tu i tamo javljaju da poboljšaju neki odlomak tipične melodije ili modalnog timbra, bez diranja u bit formule. Druga, vrlo raširena kompozicijska tehnika srednjovjekovnih skladatelja jesu centonizirane melodije. Centonizacija je, dakle, osnova kompozicije velikog dijela gregorijanskog repertoara i nije rezervirana samo za graduale. Bio je to uobičajeni i istodobno dosta težak kompozitorski postupak jer su melodije, izražajno i estetski cijenjene, morale strogo poštovati tekst toliko da se stječe dojam izvorne melodije povezane upravo s tim tekstom kako je vidljivo u gradualu Christus factus est - klasificiran u 5. modus (GT 148). Taj gradual ima posebano značenje u liturgiji kroz sve dane Velikog tjedna, (Mise i Časoslova) te poput lajtmotiva, vrlo spretno ocrtava i nudi sintezu čitave drame Otkupljenja: Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Ovdje prenašamo originalan znanstveni rad Katarine Koprek, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Radi lakšeg čitanja teksta za potrebe našeg bloga uklonili smo bilješke i primjere koji su sastavni dio znanstvenog rada. Svatko tko to želi, može ovaj tekst u originalu pročitati na: Gregorijanski napjevi Velikog tjedna |
