Gregorijanski je napjev bogat ne samo zbog bezbrojnih ritmičko-verbalnih nijansi,
zbog svoje čudesne savitljivosti kojom s velikom lirskom raznovrsnošću, ozbiljnošću
i dostojanstvenošću izriče duboke vjerske osjećaje svojih tekstova, nego i zbog
vrijednosti svog melodijskoga sklopa te kompozicijske tehnike.
Kao svaka umjetnost i on uključuje kompozicijske tehnike na kojima se temelji njegova
estetika. Uz izvorne melodije gregorijanska se kompozicijska tehnika nije
raspršila u traženju uvijek novih i originalnih kompozicija nego koristi materijal
koji već postoji u repertoaru (melodijske formule s različitim funkcijama, centonske
segmente te modalne strukture tipskih melodija). Pravi je maestro dakle onaj
koji zna povezati, na najizvorniji i najodličniji način novost vlastitog iskustva preko
utvrđenih, postojećih kompozicijskih shema. Pod ovim uvjetima određeni pjevani
dio liturgije može postati pravi živi izraz duhovnog iskustva.
Duhovna vrijednost gregorijanskoga korala zapravo i počiva uvelike na vjerskom
iskustvu koje pripada skladatelju, izvođaču i slušatelju. Mogli bismo precizirati da je
ovdje umjetnost, više nego drugdje, ovisna o kvaliteti umjetnika: dakako, o njegovom
umjetničkom talentu, ali također i ponajviše o njegovoj vlastitoj duhovnoj vrijednosti,
to jest o njegovu vjeri. Stoga je briga skladatelja u razradi gregorijanskog
repertoara bila: stvoriti duhovno iskustvo, u svijesti da istinski protagonist liturgijske
radnje ostaje Gospodin Isus u dijalogu s Crkvom, svojom zaručnicom.
Kao primjer uzet ćemo modalnu strukturu tipskih melodija graduala 2. modusa.
Primjerice gradual Haec dies Vazmene nedjelje (GT 196), predstavlja tipsku melodiju
graduala 2. modusa. Taj isti modalni tip kompozicije rabi se i za prihvaćanje
teksta graduala Tecum principium vlastit za misu u božićnoj noći (GT 42); pitamo
se: slučajno ili namjerno? Iz analize liturgijskih repertoara izbija opći kriterij:
kompozitori su se služili «kompozicijskim materijalom» Uskrsa za kompoziciju pjesama
za druge Gospodnje blagdane, od kojih je među prvima Božić, a katkad i za još
starije svetačke blagdane, napose mučenikâ - prvih svjedoka uskrsnuća. Boju istoga
modalnog tipa 2. modusa nalazimo i u gradualima ferijalnih misa, od 17. do 24.
prosinca, posebnih dana liturgijskog iščekivanja Mesijina dolaska. Takav kompozicijski
postupak nesumnjivo ima ulogu «zvučnog simbolizma» po «modalnoj» povezanosti
kojim je obojen cijeli Kristov misterij, od razmatranja njegova vječnog postojanja
kod Oca, do smrti i uskrsnuća, po utjelovljenju.
Potom isti modalni tip predviđen je i u misi za pokojne, točnije u gradualu Requiem
aeternam (GT 670,5) koji dovodi do vraćanja na Uskrs. Kristovo uskrsno
otajstvo temelj je čovjekova prijelaza od smrti u vječni život. Drži se očitim da liturgijska
tradicija tumači smrtni dan kao «dies natalis» ne samo za mučenike nego
i sve sluge Božje.
Prilagodba formula i cijelih melodija nije mehanički ostvarena nego je njezino pravilo
bilo uvijek poštivati zahtjeve teksta. Ta pozornost objašnjava prisutnost melodičkih
ili ritmičkih varijanti koje se tu i tamo javljaju da poboljšaju neki odlomak tipične
melodije ili modalnog timbra, bez diranja u bit formule.
Druga, vrlo raširena kompozicijska tehnika srednjovjekovnih skladatelja jesu centonizirane
melodije. Centonizacija je, dakle, osnova kompozicije velikog dijela
gregorijanskog repertoara i nije rezervirana samo za graduale. Bio je to uobičajeni
i istodobno dosta težak kompozitorski postupak jer su melodije, izražajno i estetski
cijenjene, morale strogo poštovati tekst toliko da se stječe dojam izvorne melodije
povezane upravo s tim tekstom kako je vidljivo u gradualu Christus factus est
- klasificiran u 5. modus (GT 148).
Taj gradual ima posebano značenje u liturgiji kroz sve dane Velikog tjedna, (Mise i
Časoslova) te poput lajtmotiva, vrlo spretno ocrtava i nudi sintezu čitave drame Otkupljenja:
Kristove muke, smrti i uskrsnuća.
Ovdje prenašamo originalan znanstveni rad Katarine Koprek, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Radi lakšeg čitanja teksta za potrebe našeg bloga uklonili smo bilješke i primjere koji su sastavni dio znanstvenog rada. Svatko tko to želi, može ovaj tekst u originalu pročitati na: Gregorijanski napjevi Velikog tjedna
Post je objavljen 18.03.2008. u 07:00 sati.