Provođenje slobodnog vremena djece i mladih s poremećajima u ponašanju – kvalitativna metoda V.
U nekoliko nastavaka objavljujemo znanstveni rad: Provođenje slobodnog vremena djece i mladih s poremećajima u ponašanju – kvalitativna metoda Ivane Jeđut i Tihane Novak s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Dimenzije:
• Aktivnosti u ranijem životu (trenirala sam godinu dana, rukomet 10/20; trenirao sam godinu
dana košarku, ali mi je dosadilo 3/20; Ranije sam trenirao košarku; Biciklizmom, sudjelovao
sam na natjecanjima i tak 12/20; prije sam trenirao tae kwon do 9/20);
• Sadašnje aktivnosti (trčanje i košarka. Trčim svako veče 7/20).
Ispitanici iz obiju skupina uglavnom su se organiziranim aktivnostima bavili u ranijem životu
(u osnovnoj školi), dok se vrlo mali dio njih, i to uglavnom iz skupine ispitanika smještenih u
stambenoj zajednici, trenutačno bavi nekim organiziranim aktivnostima.
U kategoriji specifičnih aktivnosti nalaze se svi opisi i izjave vezane za aktivnosti slobodnog
vremena koje se pretežno odnose na pojedine ispitanike/odnosno specifične su za pojedince.
Unutar te kategorije izdvajamo sljedeće dimenzije:
• Honorarni posao (zato što ovako vikendom radim kao ispomoć u jednom polurestoranu
20/20);
• Provođenje slobodnog vremena s obitelji (ako sam dobro raspoložena odem kod mame,
odem ne znam, izvučem ih van: idemo na kavu, idemo trčat, idemo na Sljeme 15/20);
• Adrenalinske aktivnosti/sportovi (al ja volim brzu vožnju, meni adrenalin kad mi radi, to je
fiju. Najbolje se osjećam, zato volim ekstremne sportove, alpinizam, planinarenje, svo ono di ima
opasnosti i to. Zato sam i rolanje izabrao 14/20).
Mladi iz druge skupine (stambena zajednica) navode da dio svoga slobodnog vremena provode
u obavljanju honorarnog posla dok ispitanici iz prve skupine (institucionalna dijagnostika)
ističu adrenalinske sportove i provođenje slobodnog vremena sa obitelji.
Analizirajući izjave naših ispitanika izdvojili smo još jednu nama važnu kategoriju koja se
odnosi na prostor slobodnog vremena, a to je doživljaj slobodnog vremena. U ovu kategoriju svrstane
su sve izjave i opisi koji oslikavaju što slobodno vrijeme znači za ispitanike iz našeg uzorka
te kako ga doživljavaju. Kategorija sadržava sljedeće dimenzije:
• Slobodno vrijeme kao dio strukture dana (kada prestane škola, kada ispunim sve obaveze
što se tiče škole, kada dođem kući, bacim torbu, kada je prekrasan dan, kada mogu uživat ... raditi
što me volja 20/20; sad jako malo, moja škola je takva da kad... ne znam ... su praznici, za mene
nisu, zato kaj idem na praksu, eventualno na večer poslije 1/20; To je kad si vani, igraš nogomet,
košarku, kad nema učenja i škole i tak 11/20)
• Potpuna sloboda (da idem vani na skejt i da da doma gledam televiziju, kad pada kiša i kad
mi se da ići kod prijatelja i zezat se i doć doma 13/20; slobodno vrijeme bilo samo dok sam izašo
preko ograde iz doma, bili izlasci... ja sam volio po gradu lunjati ... 19/20; To znači da sam slobodan
2/20; Slobodno vrijeme je vrijeme kad ja imam za sebe, kad mogu raditi ono što hoću ... 6/20;
mislim da je dobro slobodno vrijeme ... ono može se radit što se hoće, odmarat, idem van 9/20)
• Prilika za asocijalna ponašanja (Napijanje, pušenje, šoranje, lovljenje cura ... i ništa više
4/20)
I ispitanici smješteni u stambenoj zajednici i ispitanici sa stacionarne dijagnostike u podjednakoj
mjeri doživljavaju slobodno vrijeme kao dio strukture dana/vrijeme nakon izvršenih školskih i
radnih obveza. Viđenje slobodnog vremena kao potpune slobode češće nalazimo kod ispitanika sa
stacionarne dijagnostike, dok ispitanici smješteni u stambenoj zajednici češće govore o doživljaju
slobodnog vremena kao potpune slobode u kontekstu ranijeg života u domu (slobodno vrijeme bilo
samo dok sam izašo preko ograde iz doma, bili izlasci ... ja sam volio po gradu lunjati 19/20).
Dio ispitanika sa stacionarne dijagnostike doživljava slobodno vrijeme kao priliku za asocijalna
ponašanja što ne nalazimo kod ispitanika smještenih u stambenoj zajednici. Ovaj podatak
možemo povezati i sa činjenicom da govoreći o aktivnostima s društvom dio ispitanika sa stacionarne
dijagnostike navodi upravo aktivnosti koje se odnose na asocijalna ponašanja.