3.1. Liturgijska, tekstualna i melodijsko estetska obilježja graduala:
Christus factus est pro nobis obediens usque ad mortem,
Motrem autem crucis.
V. Propter quod et Deus exaltavit illum,
Et dedit illi nomen quod est super omne nomen. (Fil. 2,8-9)
Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu.
Zato ga Bog preuzvisi i darova mu Ime nad svakim imenom.
Gradual Christus factus est, mnogi drže jednim od remek-djela cjelokupne gregorijanske
umjetnosti. No, to vjerojatno nije originalana melodijska verzija graduala,
nego samo prilagodba ranijeg melodijskog obrasca, kopija graduala Ecce sacerdos
magnus (GT 486) - i to neobično uspješna - zbog toga što melodijska linija
prati i ističe smisao teksta: opreka između poniženja smrti na križu s jedne strane:
Christus factus est pro nobis obediens usque ad mortem, mortem autem crucis, i s
druge strane, trijumfalni zanos kojega je križ bio uvjet i otkupnina - Propter quod et
Deus exaltavit illum, et dedit illi nomen quod est super omne nomen.
Premda je gradual klasificiran u 5. modus – (lidijski), ipak se može zamijetiti da je
prvi dio toga graduala skladan u 6. modusu (hipolidijskom) iako vers, naprotiv, jasno
proistječe iz 5Ú modusa, pobjednički primjerenog ovom slavljeničkom tekstu.
Na Veliki četvrtak zadovoljavamo se pjevanjem početka: Christus factus est pro nobis
obediens usque ad mortem; prvo obični recitativ na temeljnom tonu fa, s neumom
pes kao jedinim ukrasom, za kojim dolazi lijepa i izražajna polukadenca obavijajući
se oko temeljnog tona fa na kojemu se na koncu zaustavlja: pro nobis, «za nas». Zatim
se melodija, oslanjajući se čvrsto na tu bazu i poslušna nutarnjoj kontemplaciji
koja je nosi, penje prema kvinti do, odakle će se brzo, gotovo svom težinom spustiti
na temeljni ton fa i tu se zaustaviti (obediens usque ad mortem - na Veliki četvrtak)
jednom zasvagda. Melodijska linija dakle izriče snažan dojam velike i sabrane
ozbiljnosti.
Na Veliki petak dodaju se samo dvije riječi, ali tako bremenite smislom na taj dan
raspeća i smrti na križu: mortem autem crucis! Istog trena, novo isticanje riječi i melodije
mortem. Riječ autem je svakako običan veznik; ali ovdje ima svoju važnost jer
točno određuje vrstu smrti o kojoj je upravo bila riječ i koja je veoma okrutna; lijepe,
veoma melodične i blage melodijske nijanse autem uvode u glavnu riječ crucis,
na kojoj se melodija širi, spušta za kvartu, dodiruje ton do. Ovaj melodijski fragment
kojim kompozitor želi opisati tekstovnu misao (crucis) slijeđena je jednom gotovo
horizontalnom ondulacijom koja se vraća na temeljni ton fa, (s naglašenim tonovima
sol, fa, la, sol) prije nego se zaustavi na tonu fa, poput pogleda koji traje. Tu je
izražena središnja misao duhovnosti Velikoga petka.
Osim toga melodijsku formulu mortem autem nalazimo i u pričesnoj pjesmi Quinque
prudentes virgines (GT 507) namijenjenu zajedničkom slavlju Djevica
mučenica – …. Ecce sponsus venit: exite obviam Christo Domino. Zaručnik koga djevice
čekaju jest: Krist osuđen na smrt na Veliki petak. Trebamo, dakle, pretpostaviti
da su u skladanju gregorijanskih napjeva sudjelovali ne samo veliki umjetnici, nego i
veliki kontemplativci, koji su svoje nadahnuće crpili iz bliskih susreta s Bogom i čija
je pobožnost utjecala na njihovu senzibilnost, pa čak i na stvaralačku imaginaciju.
Sve u suglasju sa smislom liturgijskog teksta.
No, Kalvarija je određena uskrsnućem koju navješćuje Velika subota. Gradualu
Christus factus est Crkva dodaje drugi dio koji je uistinu trijumfalan: Propter quod et
Deus exaltavit illum, et dedit illi nomen quod est super omne nomen.
Potom vers s karakterističnim početkom 5. modusa (fa-la-do) ima skok na kvintu, u
posvemašnjoj opreci s onim što prethodi. Odjedanput, u slogovnom tempu, melodija
se ustaljuje na gornjoj kvinti do da bi zatim dosegnula i premašila tonsku oktavu
(fa i sol) na iubilusu illum, a zatim započela niz svečanih balansiranja u kojima se
postupno smiruje radosni kliktaj koji je prevladao u divljenje i ljubav.
Zatim, novi zanos, suzdržaniji, et dedit illi, za kojim dolazi nomen s lijepom širokom
formulom, svečanom i vibrirajućom, kakva se često susreće u gradualima 2. i 5. modusa,
da bi napokon završio u mirnoj ozbiljnosti quod est super omne nomen.
S Propter quod et Deus dovršava, da tako kažemo, tužna liturgija Velikoga tjedna.
Teško je bolje, u jednom komadu, glazbeno izraziti potpuno poniženje Gospodinovo
i oduševljenje koje nužno mora biti njegov plod i njegova kruna.
Premda je gradual Christus factus est prava adaptacija, jedna je od onih koje donose
najveću slavu autoru i koje na koncu svojom ljepotom mogu nadmašiti izvornik.
Ovdje prenašamo originalan znanstveni rad Katarine Koprek, studentice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Radi lakšeg čitanja teksta za potrebe našeg bloga uklonili smo bilješke i primjere koji su sastavni dio znanstvenog rada. Svatko tko to želi, može ovaj tekst u originalu pročitati na: Gregorijanski napjevi Velikog tjedna
Post je objavljen 19.03.2008. u 07:00 sati.