Provođenje slobodnog vremena djece i mladih s poremećajima u ponašanju – kvalitativna metoda VI.
U nekoliko nastavaka objavljujemo znanstveni rad: Provođenje slobodnog vremena djece i mladih s poremećajima u ponašanju – kvalitativna metoda Ivane Jeđut i Tihane Novak s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Zaključak
Zaključno, promatrajući obje skupine ispitanika, možemo reći da između njih postoje razlike:
• Ispitanici iz prve skupine (stacionarna dijagnostika) češće spominju asocijalno ponašanje u
slobodno vrijeme vezano uz konzumiranje alkohola, marihuane te tučnjavu.
• Ispitanici smješteni u stambenoj zajednici češće slobodno vrijeme provode s curom/ dečkom.
• Kod ispitanika iz prve skupine (stacionarna dijagnostika) učestalije su izjave o potpuno
pasivnom provođenju slobodnog vremena.
• Vrlo se mali dio ispitanika iz skupine smještenih u stambenoj zajednici trenutno bavi nekim
organiziranim aktivnostima dok to uopće ne nalazimo kod ispitanika u procesu stacionarne
dijagnostike.
• Viđenje slobodnog vremena kao potpune slobode češće nalazimo kod ispitanika sa stacionarne
dijagnostike, dok ispitanici smješteni u stambenoj zajednici češće govore o doživljaju
slobodnog vremena kao potpune slobode u kontekstu ranijeg života u domu.
• Dio ispitanika sa stacionarne dijagnostike doživljava slobodno vrijeme kao priliku za asocijalna
ponašanja što ne nalazimo kod ispitanika smještenih u stambenoj zajednici.
Dobro poznavanje specifičnih dimenzija unutar pojedinog socijalnopedagoškog područja i
njihova interpretacija kroz dinamiku i uzajamno djelovanje doprinos je kvaliteti intervencija u
socijalnopedagoškom radu općenito, pa tako i na području slobodnog vremena.
Ispitanici iz našeg uzorka, s obzirom na prethodno definirane dvije skupine (institucionalna
dijagnostika i stambena zajednica), pokazuju donekle različite načine provođenja i viđenja slobodnog
vremena i, s tim u vezi, životnog stila.
Djeca i mladi iz skupine institucionalne dijagnostike uglavnom pokazuju problematična ponašanja
i u sferi slobodnog vremena i to kroz različite oblike ovisničkih i nasilnih ponašanja u
društvu vršnjaka. Slobodno vrijeme kod te skupine može predstavljati faktor rizika za daljnje
pojavljivanje neprihvatljivog ponašanja, ali s druge strane, uz adekvatno vođenje, organizirano
slobodno vrijeme može postati značajan zaštitni faktor i prilika za podizanje socijalne kompetencije
i dobrog osjećaja te djece i mladih.
Mladi smješteni u stambenoj zajednici starije su dobi i već su bili korisnici niza intervencija,
te se nalaze u fazi posttretmana pa su njihove aktivnosti u većoj mjeri organizirane i socijalno
prihvatljive, što je vjerojatno i rezultat kako njihova sazrijevanja tako i dosadašnjih intervencija.
Kod te skupine mladih slobodno vrijeme može se sagledati i kao jedan od čimbenika na kojima se
gradi njihovo uspješno uključivanje u svijet odraslih i medij za osnaživanje mladih za participaciju
u zbivanjima njihove društvene sredine.
Promatrajući ranije iznesene rezultate brojnih istraživanja o slobodnom vremenu djece i mladih
mogu se primijetiti neke sličnosti: za djecu i mlade iz tog uzorka karakteristično je provođenje
slobodnog vremena uglavnom kroz izlaske u kafiće, diskoklubove te vrijeme provedeno u razgovoru
i opuštanju u društvu vršnjaka te sportskim i rekreativnim aktivnostima. Isti način provođenja
slobodnog vremena nalazimo i kod opće populacije mladih u Hrvatskoj (Ilišin, 2002) gdje
prevladava urbani kulturni obrazac (izlasci u kafiće, diskoklubove, druženja, tulumi) te primarni
interes vezan uz sferu privatnosti (prijateljstva, zabava, razonoda).
Sličnosti nalazimo i uspoređujući ovaj uzorak s kroskulturalnim istraživanjem slobodnog
vremena djece i mladih diljem svijeta (Larson i Verma, prema Irby i Tolman, 2002): u postindustrijskim
društvima kao značajni faktor provođenja slobodnog vremena spominje se media use
(gledanje televizije, slušanje glazbe) što pokazuju i mladi iz ovog uzorka.
Vrlo sličan obrazac provođenja slobodnog vremena nalazimo i kod engleske mladeži (Irby
i Tolman, 2002): glavna aktivnost slobodnog vremena je gledanje televizijskog programa, nakon
čega slijedi slušanje glazbe te druženje s vršnjacima.
U istom istraživanju spominje se da više od polovine ispitanika redovito konzumira alkohol
u slobodno vrijeme dok polovina ispitanika navodi da je participirala u rizičnim aktivnostima pri
izlasku s vršnjacima, što nalazimo i u ovom uzorku: ispitanici iz skupine mladih koji se nalaze
u procesu institucionalne dijagnostike češće spominju asocijalno ponašanje tijekom slobodnog
vremena, vezano uz konzumiranje alkohola, marihuane te tučnjavu. Irby i Tolman (2002) također
napominju kako je slobodno vrijeme ujedno i prostor za očitovanje problematičnog ponašanja mladih
(pušenje, pijenje, delinkvencija, nasilje, lutanje, rizična seksualna ponašanja do pretjeranog
gledanja televizije).
Uzevši u obzir rezultate istraživanja, kako stranih tako i domaćih te rezultate dobivene ovim
istraživanjem, slobodno vrijeme je potrebno promatrati kao jedan od ključnih konteksta za učenje,
zdravlje mladih ljudi te prostor za njihovu samoostvarenje i participaciju.
LITERATURA
Bazeley, P., Richards, L. (2000) The NVivo – Qualitative Project Book. London-Thousand Oaks-New Delhi,
SAGE Publications.
Breakwell, G. M. (2001) Vještine vođenja intervjua. Jastrebarsko, Naklada Slap.
Creswell, (1994) A Framework for the Study. In Research Design: Qualitative and Quantitative Approaches.
Thousand Oaks, SAGE Publications.
Glaser, B. G., Strauss, A. L. (1967) The Discovery of Grounded Theory. Chicago, Aldine.
Holt, M. (1998) Young People, Leisure and the Construction of Sexual Identities: a report on work in
progress, University of Birmingham.
http://bd.english.fom.ru: Petrova, A. (2002) Leisure Among Young People as Seen by Adults.
Ilišin, V., Radin, F. (2002) Mladi uoči trećeg milenija. Zagreb, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i
Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži.
Irby, I., Tolman, J. (2002) Rethinking Leisure Time: Expanding Opportunities for Young People and
Communities. Washington, The Forum for Youth Investment.
Kobolt, A. (1998) Posebnosti pri usmerjanju otrok z motnjo vedenja osebnosti. Defektologica Slovenica, Revija
defektologov specialnih pedagogov Slovenije, Vol 6, (3):41–49.
Lucaciu, I. (2002) Comments on the Paper on Leisure Time Activities for the Helsinki UN Meeting
Mayering, Ph. (1995) Qualitative Inhaltsanalyse. Deutscher Studien verlag, Weinheim.
Mesec, B. (1998) Uvod v kvalitativno reziskovanje v socialnem delu. Ljubljana, Visoka šola za socialno
delo.
Mollenhauer, K., Uhlendorff, U. (1992) Sozialpadagogische Diagnosen. Weinheim und Munchen, Juventa
Verlag,
Ropuš-Pavel (1999) Samoprezentacija mladostnikove življenske lege – pomenaktivne participacije mladostnika
v procesu socijalno pedagoške dijagnoze. Magistarsko delo. Univerza v ljubljani, pedagoška fakulteta,
socialna pedagogika.
Jeđud, I., Novak, T.: Provođenje slobodnog vremena djece i mladih... Revija za sociologiju, Vol XXXVII. (2006), No 1–2: 77–90
90
Rot, N. (1983) Psihologija grupa. Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
www.akf.dk: Mehlbye, J., Jensen, U. (2003) Children and Young People's Leisure Time Activities in the
Municipality of Frederiksberg.
www.bathnes.gov.uk: Leisure for young people over 16 years, Bath & North East Somerset Council,
Life&Leisure.
www.capt.org.uk: Hayes, M.: Project summary: Taking Chances: the Lifestyle, Leisure Worlds and Leisure
Risks of Young People, Child Accident Prevention Trust, London.
www.scre.ac.uk: Hendry, L., Shucksmith, J., Love, J. (1989) As We See It: Young People's Leisure and Lifestyles.
www.un.org/esa: Dakar Youth Empoverment Strategy: Youth, sports and leisure time activities, 4th World
Youth Forum of the UN System – Dakar, Senegal 2001.