utorak, 31.12.2013.
O 2013-oj
Nekako mi je postala tradicija pisati zadnji post u godini s pregledom protekle godine. To mi je prilika da sama vidim što sam postigla u godini, a i da podijelim s ljudima.
Za početak da odlutam na post s odlukama za 2013. godinu pa da vidimo što sam ostvarila.
1. više se družiti s Mihom i Dijanom – Možemo reći da mi je uspjelo da se više družimo i jako sam sretna zbog toga.
2. napraviti novi dizajn bloga – Ne znam točno od kad je ovaj trenutni, ali sviđa mi se i novi je pa recimo da je i to odrađeno.
3. redovitije pisati blog i učiniti ga boljim – Stvarno sam puno pisala blog. Mogla sam više i kvalitetnije, ali zadovoljna sam.
4. napisati knjigu – khm da... ovo nisam.
5. potruditi se da više zavolim svoj posao i da se manje nerviram vezano za njega – Recimo da sam se trudila. Bilo je još nerviranja, ali sve u svemu je ok. A i skroz sam zaboravila da mi je to bila novogodišnja odluka.
Glavna odluka je bila da ću više pisati i čitati, tj. da citiram: „Odlučila sam da ću ovo "redovitije pisati blog" svesti na "napisat ću 100 postova u 2013." i to ću si postaviti kao neki cilj. Također, pročitat ću 100 knjiga u 2013. Ovo drugo mi se čini čak teže od prvog, ali baš da vidim koliko ću daleko doći.“
Nisam baš dogurala do tih brojki jer kad malo razmislim dosta su nerealne. Uzela sam prosječno 200 stranica po knjizi pa je to bilo 20 000 stranica ili 100 knjiga, ali došla sam do 30 knjiga no 11 556 stranica što će reći da čitam debele knjige. To je u prosjeku 30-ak stranica dnevno što je sasvim ok.
Napisala sam 80 postova u ovoj godini. Nisam zapostavljala blog.
Inače, 2013. ću pamtiti jer sam se u toj godini zaručila, bila u Celju, planirala vjenčanje, posjetila Pariz, bila s dragim na moru, pogledala nekoliko dobrih filmova, pročitala puno dobrih knjiga, družila se s dragim ljudima, imala dobru rođendansku zabavu, bila na 4 vjenčanja i tako dalje.
Nadam se da će iduća biti još bolja godina. Čekaju me velike stvari u 2014.
Uživajte svi večeras i neka vam se u idućoj godini ostvari sve što si želite.
subota, 28.12.2013.
Malo kasnim, ali sretan Božić!
Laptop mi je ovih dana skupljao prašinu, a ja sam skupljala kalorije. 
Božićni blagdani su prošli lijepo. Nisam zaspala čekajući misu u ponoć i tako smo dragi i ja dočekali Božić na misi. Kasno sam legla u krevet, ali uz svjetlost žaruljica na boru što mi je jako lijepo. Božićno jutro je rano počelo. Kod nas se uvijek rano dižemo jer idemo baki i djedu na doručak, a prije toga treba otvoriti darove. Dobila sam puno stvarčica: parfem, pidžamu, čarape, labelo, slatkiše, knjige... Mora da sam prema svima bila dobra ove godine.
Kod bake su došli i stric, strina i dvije mlađe sestrične. Čestitali smo jedni drugima Božić, nazdravili, najeli se, popili kavu, pojeli kolače i pričali. Bilo je već dva poslijepodne kad sam došla natrag kući. Nije prošlo dugo i već smo krenuli kod druge bake i djeda. Tamo mi je i ujak i mali bratić koji ima 6 godina. Kupili smo mu neku cestu i autiće. Ne znam kako se to točno zove. Uglavnom, sastavljala sam tu stazu za autiće, a onda smo ih punili i puštali da se utrkuju. Bio je stvarno jako sretan. Dobar je to malac iako nekad ima previše energije. 
Uslijedio je kasni ručak nakon povratka kući, a onda sam s mamom i tatom gledala film na TV-u. Navečer sam se još vidjela s dragim i eto tako je prošao taj divan dan.
Idući dan smo imali goste na ručku, pa onda još rodbine na večeri. U petak sam radila, a od danas sam napokon na godišnjem. Nadam se da će mi naredni dani prolaziti sporo, da će minute trajati kao sati i da će biti ispunjeni. Ne želim da prolete. 
Kako ste vi proveli Božić? Kakvi su vam planovi za doček nove godine?
utorak, 24.12.2013.
Badnje veče
Badnjak je pri kraju. Bila sam na poslu i radili smo skraćeno, do 14h. Riba je pojedena. Pećenica, francuska salata, kolači i ostala hrana je spremna za naredne dane. Borovi su okićeni. Pokloni su zamotani. Iščekujemo Božić. Uskoro ću u crkvu gdje ćemo ga i dočekati. Nadam se samo da neću zaspati jer sam poprilično umorna. Sutra me čeka dug, ali nadam se i lijep dan. Otvaranje darova, misa, doručak kod bake, ručak u krugu obitelji, posjeti rodbini i tako dalje.
Kakav je vama bio Badnjak? Koji su vam planovi za Božić?
Sretan i blagoslovljen Božić svima! Ne zaboravite se sjetiti da najbitnija stvar u sutrašnjem danu nije darivanje bližnjih, puno hrane i primanje poklona (iako je i to lijepo) nego djetešce čije rođenje slavimo.
srijeda, 18.12.2013.
Božićni filmovi
Sutra i prekosutra imam mini godišnji. Veselim se vikendu od 4 dana.
Nekako uvijek kad nešto čekaš, vrijeme ide jako sporo, a kad uživaš, onda leti. Danas mi se činilo da minute traju kao sati dok se bližio kraj radnog vremena. Naravno osim onih pola sata provedenih na pauzi.
Sutra me čeka puno toga za obaviti oko promjene prebivališta, poreza za kuću itd. Planiram otići i u Crkvu da napokon dobijem vrijeme vjenčanja i da vidim kad trebamo na zaručnički tečaj. Najradije bih otišla i probala i pokoju vjenčanicu. Navukla sam se zadnjih dana na TLC-jev show "Say Yes to the Dress" pa bih i ja isprobavala vjenčanice. Svi se ionako čude kako to da još nisam probala ni jednu, a vjenčanje je za manje od 6 mjeseci.
U petak i subotu ću se družiti s moje dvije best frendice s faksa. Veselim se i jedva čekam. A moram i kupiti hrpu božićnih darova jer nekako ove godine nisam još ni jedan kupila, a Božić je za manje od tjedan dana.
Život je trenutno dobar. Leđa me još bole, ali nadam se da uz svakodnevnu vježbu budu prošla. Kao da mi je malo bolje.
Opet sam skrenula u neki post tipa zapis iz dnevnika. Volim takve i pisati i čitati pa se nadam da vam ne smeta. Ali htjela sam pitati volite li božićne filmove? Koji su vam najdraži?
nedjelja, 15.12.2013.
Bor
Ovo je taj naš poslovni bor. Trebalo bi mu popraviti koju granu, ali svejedno je lijep.
četvrtak, 12.12.2013.
Božić dolazi
Danas sam kitila bor na poslu. :)
Danas sam i bila opet kod doktora i vadili su mi krv. Mrzim kad mi vade krv. Nekako mi se kasnije vrti u glavi i treba mi svježeg zraka inače osjećam kao da ću se onesvijestiti. Sutra opet idem kod doktora da vidimo nalaze. Nadam se da ne bude ništa posebno za vidjeti.
Leđa su i dalje bolno. Dobila sam neke vježbe pa vježbam. Izdržljivo je. Osim kad sjedim duže na poslu pa me počne boliti i onda moram ustati i prošetati malo.
Ali kitila sam božićno drvce. To sve drugo gura u stranu. :)
Zaboravila sam ga uslikati. Budem sutra ako se sjetim.
Božić dolazi. Još samo snijeg fali. Je li vas obuzeo božićni ugođaj ili ga ne osjećate?
srijeda, 11.12.2013.
Teški ljudi (ne po kilaži)
Neke osobe mogu biti tako teške. Vjerujem da nije ni sa mnom lako. Sramežljiva sam, nisam baš brbljava među ljudima koje ne znam dobro pa pretpostavljam da je ljudima teško održati razgovor sa mnom u takvim situacijama. No postoji osoba u vezi koje osjećam kao da što se više trudim zbližiti nas i produbiti naš odnos, to mi ona više otežava.
Dođem doma. Krenem se izuti i odmah paljba: "Nemoj ići u čizmama u sobu. Izuj se u hodniku." Napravim to iako me bole leđa i nije mi baš uživancija izuvati čizme nastoječki dok se ne mogu sagnuti. No štogod. Samo da izbjegnem svađu i prepucavanje.
Onda idem jesti. Slušam kako je baka pokupila svoje kataloge iz sandučića, ali nije donijela naše i kako ona uvijek raznosi kataloge svima u kući kad si ih pokupi, ali baka sigurno namjerno nije htjela. Baš namjerno iz zlobe kao i uvijek po njenom mišljenju jer ju ne voli. Mislim si kako je baki možda jednostavno teško penjati se po svim stepenicama do našeg kata jer je starija žena, ali ne kažem ništa. Šutim. Jer se ne slažem, ali ako to kažem naglas, doći će do svađe. Pa eto, za mir u kući, šutim.
Nakon toga kažem kako sam tražila po Konzumima nešto što je htjela da joj kupim, ali nigdje nije bilo i pitam ima li još taj katalog jer mislim da iza piše u kojim poslovnicama se može naći jer nema u svima. Tvrdi da sigurno ima u svima u Zagrebu, ali se rasprodalo. Sigurna sam da ima samo u nekima, no dobro, popuštam. Kažem da je moguće i to. Samo da izbjegnem prepucavanje.
Pričam joj kako sam vidjela razne božićne crtiće u Algoritmu, ali nisam znala koje bratić ima, a koje još ne. Kaže mi da nema pojma. Prekidamo tu temu. Nije zainteresirana.
Kažem da mi je frendici uskoro rođendan i ne znam što bih joj kupila. Ona kaže neku sitnicu, zašto bih joj morala nešto kupiti. Moja je prijateljica u pitanju i ne, ne moram joj nešto kupiti za rođendan, ali želim to. No pustim. Ne prepirem se. Nije bitno. Nastavljam dalje s riječima da me ta ista prijateljica pitala već više puta jesam li koristila dar koji je ona meni poklonila za rođendan. Ona se odmah ljuti i govori kako ta prijateljica samo želi da od nje kupim suđe čijom prodajom se bavi i kako mi to ne treba. Kaže da su to gluposti i imam malu kuhinju, gdje ću to držati. Kaže da prvo moram nabaviti ono što mi treba. Ja joj kažem da su možda gluposti, ali puno cura s posla to kupuje. Ona me uvjerava da je to jer se osjećaju obavezne jedna kod druge kupiti na prezentacijama. Ona zna. Ona uvijek sve zna. Uopće nisam ni rekla da želim kupovati to suđe, ali već mi je zabranila. No neka. Nije bitno. Ne svađam se. Šutim.
Pokazujem joj čizme za snijeg koje sam si kupila u Zagrebu. Kaže da su grozno ružne i da sam ih previše platila. Čizme su za snijeg, ne za šminku i nisam ih puno platila. No ona pravi face i govori da sam puno previše dala. Što god si kupim, uvijek sam puno previše platila osim ako je po njenom ukusu. Spremim čizme. Ne kažem ništa. Koga briga.
Pita me da li ćemo popiti kavu. Zašto?! Da gledam serije koje su reprize reprizinih repriza na rtl2 i vodim još razgovora u kojima ne smijem reći svoje mišljenje jer to dovodi do svađe jer je ona uvijek u pravu?!
Ne znam je li stvar u meni, ali izluđuju me takvi ljudi. No kako kažu, obitelj ne možeš birati. Možeš samo istresati svoje frustracije na blogu i gnjaviti čitatelje s njima.
ponedjeljak, 09.12.2013.
Osobni
Imala sam predivan vikend.
Prvo sam s mojom ljubavi išla u Westgate busom iz Bjelovara u subotu, ali nismo se vratili natrag isti dan nego smo otišli do centra Zagreba. Šetali smo među ljudima i divili se Zagrebu pod svjetlima. Jeli smo kobasice i pili kuhano vino. Onda smo otišli u kino i gledali Thora. Nakon filma smo taman ulovili zadnji dnevni tramvaj i otišli do stana, u kojem trenutno boravi moja sestra. Lijepo smo se naspavali, a ujutro otišli do Avenue Malla na moj omiljeni doručak - čokoladni muffin i kavu. Pogledali smo još jedan film - Snježno kraljevstvo. Kako smo išli na film u 11 ujutro većina velikih ljudi je bila sa svojim malim ljudima. Osim nas. Jako mi se svidio taj animirani film usprkos tome što je bio sinkroniziran. Još smo šetali po Avenue Mallu, a onda otišli natrag u stan i čekali frendaće koji su nas trebali pokupiti. Josipa nam je pekla pizzu u svojoj novoj pećnici u svom stanu, a onda smo se s Igorom vratili u Bjelovar.
Jedino me leđa još bole i brine me što ne znam što mi je točno. Kad pijem nešto protiv bolova se smiri, pa onda opet krenu bolovi. Danas sam bila sva pokočena ujutro. Sad mi je malo lakše nakon što sam popila Brufen, ali jutros sam jedva hodala. Sutra napokon idem doktoru. Nadam se da budem brzo došla na red (naručena sam u 8 ali ne znam koliko mi to nešto znači) i nadam se da ne bude ništa strašno na kraju. Wish me luck!
četvrtak, 05.12.2013.
Sveti Nikola
Donio mi sveti Nikola puno slatkiša. Kaže moja mama da mi je ovo zadnji sveti Nikola kod kuće, a strina da će nas veliku djecu darivati dok se ne udamo. Ma jel' to one meni govore da nagodinu ništa?! 
Pa donesem ja čizmicu bez problema. Nova kuća mi je samo desetak kuća dalje od stare. 
Jeste vi bili dobri ili vam je došao Krampus?
srijeda, 04.12.2013.
Kućica
Kako me posao zaokupio, zaboravila sam u prošlom postu spomenuti da smo napokon službeno kupili kuću. :)
Sad ju još treba kroz godine otplatiti, ali eto, naša je.
Još uvijek imamo porušene neke zidove, izvadili su nam i dio parekta, nismo sigurni što ćemo s kaminom, treba nam kuhinja, soba i dnevni boravak, ali nekako sve te stvari nisu toliko bitne. Jedva čekam da se uselimo zajedno pa makar i bez kuhinje i dnevnog boravka i kamina. Nastojat ću malo poslikati za neki od idućih postova.
original: http://kamimaki.deviantart.com/art/Home-Sweet-Home-204726205
ponedjeljak, 02.12.2013.
It's just another manic Monday, I wish it was Sunday...
Pa zapravo ja bih htjela da je petak poslije podne, a ne nedjelja jer da je nedjelja prebrzo bi ponovno došao ponedjeljak.
Jučer sam poslijepodne provela čitajući "Trinaest razloga" Jaya Ashera. Knjiga mi je ni tu ni tamo. Dovoljno zanimljiva da bih ju pročitala do kraja, brzo se pročita jer ima oko 200 stranica i dosta je velik font, ali opet nije me se previše dojmila i ne bih ju čitala ponovno. Još dok sam jučer čitala knjigu, hvatala me trema i nervoza zbog ovog tjedna. Jedan dosta veliki projekt bi trebao na produkciju krajem tjedna što naravno znači veliko ludilo, puno posla, nervoza sa svih strana, nitko nema vremena, svatko svakog cuka za rukav, telefoni zvone bez prestanka, svi bi da nam rezultati testova budu krasni, a oni nikako da takvima ispadnu i onda zavlada sveopći kaos. Mrzim takav nered.
Dan mi je počeo s neočekivanom katastroficom. Probudila sam se u 6 ujutro jer su mama i tata išli za Zagreb i krenula sam pogledati na mob koliko je sati. Bio je na punjaču. Kad ono ugasio se. Pokušam ga upaliti, ne ide. Uopće nije davao znakove života. Isprobala sam drugi punjač i ništa. Nije se htio ni puniti. Pa bi se malo napunio i upalio pa ugasio sam od sebe. Na kraju sam odustala i odjurila na posao.
One očekivane katastrofe su uslijedile nakon toga. I svi telefonski pozivi, mailovi, razgovori uživo, video konferencija, razgovori putem Lynca i tako u krug. Osim videokonferencije. Bila je samo jedna. Na kraju sam ostala na poslu do pola 6. Oko 5 sam se rasplakala jer mi je bilo dosta svega. Svi oko mene su ionako bili otišli.
I eto. Sad sam doma i pišem blog. Mobitel sam nekako uspjela natjerati da se krene puniti.
Najbolji dio dana je bio kad sam s dragim jela luk i čvarke za gablec.
Nadam se da će sutra biti bolje. Danas mi baš nije neki dan. Ali dobro, barem smo jeli čvarke.
