utorak, 07.08.2018.

39 tjedana i 1 dan

Pozdrav, ljudi! sretan

Ušli smo u 40-ti tjedan.

Ja sam još u jednom komadu.

Svaki dan me netko pita jesam li, pa jesam. Pitaju me i da li predosjećam kad bi moglo nešto krenuti. Ne predosjećam. Ne znam je li to ikako moguće budući da je svakoj ženi, pa čak i svakoj trudnoći različito. Može krenuti danas, može za deset dana. Stvarno nemam pojma.

Puno me ljudi pita i za ime. Nemamo ga još. Još uvijek ništa posebno ne pristaje. Isprobavam razna, tražim po netu i knjigama, valjda će mi neko doći. Tj. valjda će doći neko koje će nam se svidjeti oboma. Trenutno je najveći problem što ono što je meni ok, mužu nije i obrnuto. Ne da mi se više nikome govoriti ni potencijalne izbore jer svi nekako imaju neko mišljenje i svoje prijedloge.

Ovih dana je vruće, vruće, vruće. Nemam ništa protiv vrućine, jedino što me sad drži u kući veći dio dana, a kako se pokušavam ne preforsirati do kraja tjedna (kad smo već stigli do tu, neka onda izdrži bebač i do kraja tjedna da se moji vrate s mora prema planu, a ne ranije), moram se tjerati da ne čistim i ne spremam previše. Nije lako jer me očito uhvatilo ono što zovu gniježđenje pa me strašno muči prašina, neoprani balkon, neoprani prozori, neokopana živica, ruže, zavjese i svašta nešto. Onda pomalo nešto radim, pa se tjeram da budem na miru. zujo

Sastavili smo kinderbet, oprala sam sve navlake s kolica i autosjedalice i to sam posložila, mislim da imamo dovoljno robice za početak. Nekako sam ovaj put opet uzbuđena. Mislim, pomislio bi čovjek da sam već jednom to prošla, pa nije toliko uzbudljivo, ali uzbudljivo je. Ovaj put je i drugačije. Prošli put nisam imala pojma što mi točno treba, što ne, dosta toga mi je kupila mama dok sam ja već bila u rodilištu. Čak i kinderbet su sastavljali dok sam ja bila u bolnici. Tako da je nekako drugačije i uzbudljivo ovaj put sve sama pripremati i osjećam se puno manje opterećeno jer nekako već znam što mi je prvi put bilo korisno, što i nije bilo toliko važno na kraju. No, vidjet ćemo kad beba dođe kako će biti.

Smiješno je malo što se muž nekako više plaši svega i brine. Kako će biti teško i neće moći spavati i što ako će bebač imati grčeve (Helena nije) pa kad mu krenu zubi itd. A ja sam zapravo ta koju čeka porod i bol i cijeli dani s novom malom bebom prije nego se stignem oporaviti od poroda plus još trogodišnjakinja. Moram priznati da sam nekako zaboravila sve te teške stvari i samo su mi lijepe ostale u sjećanju. Sjećam se da je bilo teških trenutaka, ali nekako su ostali samo kao sjena. Valjda je tako programiran majčin mozak. Možda da je drugačije nitko ne bi imao više od jednog djeteta. Ne zavaravam se da će biti lagano, ali znam da će biti vrijedno svega truda. cerek



- 11:06 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

srijeda, 01.08.2018.

U išćekivanju

Nekako mi je prošao srpanj da nisam uopće bila na blogu ni malo. Prvog sam se vratila s mora, a drugog sam imala pregled kod doktorice na kojem je sve bilo ok. Morala sam obaviti još neke stvari tipa urinokultura i slične pretrage i tako mi nekako otišao tjedan u šetanju po doktorima i odmaranju. Otvarala sam i komplikacije i porodiljni na HZZO-u i na poslu, a nešto mi doktorica i zbrljala datume na tim doznakama pa sam imala posla i s administracijom taj tjedan da sve riješim kako treba. Uglavnom, nezanimljivo i poprilično stresno i naporno kad si toliko trudna.

Drugi tjedan srpnja sam kupila razne stvarčice za bebača i tražili smo po tavanu stvari od kad je Helena bila tako mini pa sam sve skupa prala i peglala. Radila sam mu mjesta u komodi u sobi pa sam i preslagivala neke stvari i tako. Srećom ovaj put ne moramo kupovati one veće stvari kao što su kinderbet, kolica, jaje autosjedalica i slično.

Ta oba tjedna Lenči je još provela na moru s mojom mamom, malim bratićem, te mojima bakom i djedom, a onda se vratila doma. Naravno da sam je se zaželjela pa smo naredna dva tjedna uglavnom provele u igranju, šetanju, čitanju, uživanju na terasi, na igralištu itd. Vrijeme je jednostavno proletilo. Išli smo i do Zagreba na piknik u Maksimiru i u Zoo vrt. Bili smo dosta i kod svekra i svekrve jer i njih nije dugo vidjela. Brala je i čistila grah s bakom i to joj je postala omiljena igra. Danima smo grah nanašali po svuda.

U subotu je gospođica opet otišla na more s bakom i djedom. Jednostavno voli biti na moru. Prije odlaska se lijepo porazgovarala s bracom i tražila ga da ne izlazi još iz trbuha dok se ona ne vrati s godišnjeg (zapravo je djed taj koji je na godišnjem, ali svidio joj se taj izraz pa ga stalno koristi). Sad mi ovih dana šalju slike kako uživaju na plaži i u šetnji i u sladoledu. Obje sestre i šogor su mi isto dolje. Danas se vraćaju sestra i šogor, a idu stric i strina i sestrične tako da Lenči uživa u pažnji svih oko sebe. Još malo dok ne stigne braco, a onda ćemo vidjeti kako će podnijeti da više nije ona uvijek u centru pažnje. Sigurna sam da će nam biti veselo i zanimljivo.

Ja sam bila opet na pregledu u ponedjeljak. Taman 38 tjedana. No kaže doktorica ne izgleda još kao da se tijelo sprema za porod. Bebač je super. Procijenila ga na oko 3,5kg i rekla je da može preći i 4kg do termina ili još ako prenesem.

Muž i ja još koristimo ovo vrijeme da odemo u kino, pojesti nešto vani i prošetati. Dok on radi, ja si izmišljam poslove jer nisam navikla ljenčariti tako da stalno nešto spremam, čistim, premještam... Vrućine su pa ne idem previše po vani. Tu i tamo malo porežem ocvale ruže ili pometem dvorište. Odabrala sam i dala izraditi preko 300 slika (nisam skoro godinu dana) pa sam to ljepila u album i usput uglavnom gledala neke serije. Malo čitam iako nikako da nađem neku baš dobru knjigu. Već duže nisam naletila na takvu.

Dani lete pa se pretvore u tjedne i mjesece. Ponekad me uhvati strah kad shvatim koliko je još malo ostalo do trenutka kad ću postati mama dvoje djece. No uglavnom sam sretna i uzbuđena iako se pomalo bojim kako ću ja to, kako ćemo mi to...

- 13:19 - Ostavi trag (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>