petak, 05.08.2022.
Zagorkina domovina
Sjećam se kad smo u školi dobili za lektiru Kći Lotršćaka Marije Jurić Zagorke. Bio je to moj prvi susret s autoricom. Knjiga mi se jako svidjela, ali nije imala u sebi bilješku o piscu. Sjetila sam se da moja baka ima cijeli svezak knjiga te autorice koje su mi onako zelene uvijek bile divne jer je baka imala i zelenu sobu za čitanje u koju su se savršeno uklapale.
Tako mi je u ruke došla Gordana.
Prepisala sam bilješku o piscu, ali kako mene knjige uvijek zovu, krenula sam i na prvu stranicu. I kao da nisam stala sljedećih desetak tisuća stranica.
Nitko me nije naučio toliko cijeniti dobrotu, pravednost i domoljublje kao Zagorka i njeni likovi.
Uvijek kad pomislim na domovinu, kad me netko pita zašto sam uopće još uvijek ovdje, u glavi mi zvone njeni citati.
“Sumnja je početak raspadanja. Sumnja je izvor svih poraza. Sumnja je kap što truje rijeke i mora. Vjera je napitak svega. Vjera je vrelo svih pobjeda. Vjera je sila, moć, sjeme vječnog života. Ne bojte se, Hrvati, dok vjerujete u sebe. Tonut ćete u izdajstvu, neprijateljstvu, u zloći sile, ali nikada ne možete potonuti.”
“Pero moje sanja, sanja o junacima pobjednicima tiranije, o bojovnicima ljudske sreće - o poštenjacima koji svoje uvjerenje ne daju ni za kruh, ni za zlato, ni za medalje - ni za što.”
“Znate li što je najveća pogreška Hrvata? Zaboravljivost. Slabo sjećanje. Nitko na svijetu tako brzo i savršeno ne zaboravlja zloće što ih je netko počinio na Hrvatima kao oni sami.”