utorak, 28.02.2017.
Maškare
Sutra kreće Korizma.
Sutra je već ožujak.
Ne znam kako je već uspjela proći šestina godine.
U nedjelju je Helena bila princeza i išla je u maškare kod bake i djeda. Bila je pomalo zločesta maškara jer se stalno nešto ljutila. Kod jedne bake i djeda je htjela odmah ići u vrt do drveta gdje je hrana za ptičice pa je plakala kad sam je unijela u kuću i na kraju smo svi išli van. Kod drugih bake i djeda je htjela ići na dvorište naganjati mačke, a već je bio mrak pa je opet bilo plakanja. Ovih dana čim joj nešto nije po volji, odmah kmeči. Proći će valjda i to.
Bila je smiješna jer nije htjela papirnate novce jer su oni bezveze i htjela je samo male žute novce kovanice.
Jučer je bila s bakom na trga kod nas kad je išla povorka maskirane djece. Njoj je najbolje bilo što su plesali i pjevali. Imala je samo rajf s Minnie ušima za tu priliku.
Uživali smo za vikend u suncu.
subota, 18.02.2017.
Veljača
Krenula sam vježbati prije nekoliko tjedana. I već sam uspjela stati. :D
Prvi tjedan sam vježbala utorak, četvrtak i subotu. Drugi tjedan u utorak 10 minuta jer mi Helena nije dala duže, četvrtak sam preskočila, subotu odradila. Treći tjedan još ništa. Mislim hodam, idem po stepenicama, žurim se na posao, nanašam Helenu uokolo i nekad prije spavanja, šetam s psom i slično, ali to je to.
Najveći problem je što se uopće ne osjećam loše što sam prestala. Ne uživam u vježbanju. Dobar je osjećaj kad odradim to, ali opet nedovoljan poticaj da krenem.
Danas sam čak vozila auto. Samo po skoro praznom parkiralištu, ali i to je nešto.
Čitam. To mi je valjda najomiljeniji cilj za ovu godinu.
Evo me i na blogu, pa možemo reći da pišem. :D
Ne znam zašto, ali ovih dana me hvata neki umor. Navečer sam praktički u 9 već spremna za spavanje pa nekako izguram do pol 11, 11.