četvrtak, 28.01.2016.
Bebini božićni outfiti
Još uvijek sam tu :)
Nisam obrisala blog i hvala svima na upornim savjetima da zadržim blog i nastavim pisati kad stignem.
Spomenula sam u jednom postu da sam bebolini kupila previše božićnih outfita, ali barem smo dobili jako lijepe fotografije. Evo nekih i za vas da blog ne zjapi prazan bez posta predugo ;)
ponedjeljak, 11.01.2016.
Čemu služi blog
Danas mi je došlo da obrišem blog i više ne napišem ni slova.
Zašto?
Pa u zadnje vrijeme me ne veseli kao prije. Krajem ove godine bit će 10-ta godišnjica bloga. Sinoć sam malo čitala neke stare postove. Bilo je svega. I glupog i manje glupog. Nekad sam pokušavala pisati dubokoumne postove, a nekad samo istresti sve iz sebe da mi bude lakše. Kroz sve te postove sam rasla kao osoba, a do nekog trenutka i kao pisac, ali u zadnje vrijeme sam više padala nego rasla. Žulja me što sam zadnje postove pisala na mobitelu na brzinu. Slike su neobrađene. Direktno stavljene s mobitela, pa čak nisu ni okrenute kako treba. Kopka me to. Neću tako.
Tako sam htjela odustati. Samo što ako odustanem, pobjedit će svi oni koji su rekli da kad beba dođe neću više imati vremena za pisanje, čitanje, svašta nešto. Ako odustanem, blog neće doživjeti svoj 10-ti rođendan.
Razmišljala sam što uopće želim od bloga. Ne namjeravam se obogatiti niti postati slavna niti pokušavam nekoga nešto naučiti. Želim samo da oni koji čitaju znaju da je život čupav i dlakav, da su mali trenuci ono što je važno i da se u svemu može naći nešto dobra.
Pisala sam kao studentica, pa kao nezaposlena, pa kao zaposlena, pa zaljubljena, a sad sam mama. Kažu piši o stvarima koje znaš. To je ono što znam.
Ovo isto pišem na mobitelu. U krevetu u mraku. Moje zlato kraj mene spava. Priča nešto u snu i smije se.
Tako blog živi dalje. Jer je dio mene. Čemu mi točno služi ne znam, ali znam da se veselim svakom komentaru i svakom novom čitatelju.
Laku noć.
nedjelja, 03.01.2016.
Snijeg :)
Prognozirali su nam zimu bez snijega, ali ipak su bili u krivu. Helena je dobila pod bor sanjke od bake i djeda i danas smo ih prvi put iskoristili. Pitaju me kako je reagirala na prvi snijeg. Pa valjda je bilo dobro za prvi put. Još sinoć smo se prošetali po naselju. Bila je vesela samo ju je bunilo kad bi digla pogled, a pahulje joj krenule padati u oči. Danas se veselila na sanjkama. Jedino nije ljubitelj šala i rukavica, pa sam joj stalno nešto navlačila, a ona se malo ljutila. Sve u svemu, bilo je baš lijepo. Tata nam se skroz nabildao vukuci 70-ak kila na sanjkama (više-manje :P).
petak, 01.01.2016.
Bebin prvi Božić
Tako smo nekako noćas ušli u 2016. godinu. Ne mogu vjerovati da je već došla. Baš mi vrijeme leti. 2015. nam je bila super iako nije da nam je svaki dan bio savršen. Bilo je svega, ali ništa ne može natkriliti dolazak mog malog zlata tako da je godina bila super. Doživjeli smo i puno prvoga u njoj. Prva beba, prvi Uskrs u troje, prvo more, prvi zub, prvo puzanje, prvi Božić. Znam da je sve to meni uzbudljivije nego njoj i sigurno joj nije trebalo 5 božićnih outfita, ali ja sam uživala.
Sretna vam nova 2016. godina!
