srijeda, 27.04.2016.
Back to work
Polako mi se bliži taj strašni dan. Ne znam bih li stavila navodnike na strašni ili ne. Nije neki najstrašniji na svijetu, ali trenutno mi uopće nije za pod navodnike.
Nakon skoro dva mjeseca odmaranja doma s velikim trbuhom, godine dana porodiljnog i mjesec dana godišnjeg vrijeme je za povratak na posao.
Malo mi je zlo kad pomislim na to. Neki grč u trbuhu. Ma kao da imam neki strašan ispit u petak. Ovaj petak!
Bebolina i ja smo bile razdvojene i na dan, i na dva. Nije mi ni to lako, ali nekako mi je ovdje strašnije što će tako biti dugo, 5 dana u tjednu. Sigurno ću propustiti puno novih riječi kad ih kaže prvi put, možda i prve korake jer još ne hoda sama… :'(
Nadajmo se da ću se brzo priviknuti na razdvojenost, a i na novu dnevnu rutinu. Nemam pojma kad ću stići obaviti sve što sad stignem u danu.
petak, 08.04.2016.
Prvi rođendan
Nemam pojma kako je već uspjela proći godina dana od kako nam je stigla naša mala princeza. Vrijeme baš leti. Znam da često to kažem, ali uvijek me nekako iznenadi koliko brzo sve prođe.
Prošlu subotu smo proslavili prvi rođendan. Baš je pao u subotu. Prvo smo imali u planu napraviti veliku proslavu i iznajmiti neki prostor. Stvar je u tome da ja imam jako veliku obitelj. Puno bratića i sestrični koji su mi bliski i kad sve okupim, za čas smo na 50-ak ljudi. Nažalost, sredinom veljače mi je umro djed. Dogodilo se iznenada i sve je dosta pogodilo. Tako mi se nije činilo u redu unajmiti dom već u ožujku i organizirati veliku proslavu. Zbog toga smo odlučili proslaviti samo s bakama, djedovima, tetkama i kumovima. Bilo nas je 24 plus slavljenica na kraju. Bilo je baš lijepo. Vrijeme je bilo super. Slavljenica je bila dobre volje. Oduševila se balonima s helijem, tortom, novim igračkama, društvom... Baš je bila vesela.
Inače, bebolina ima već osam zuba. Preboljeli smo prvu prehladu oko Uskrsa. Voli se spuštati na toboganu. Još ne hoda sama, ali bez obzira na to ima je posvuda. Šalje puse, maše, brblja. Sad već lijepo zna tko je mama, tata, baba, dede, bebe, vau-vau, mijau, cvijeće... Jako voli jesti. Voli se maziti s medom.
Meni je završio porodiljni i sad sam na godišnjem koji mi je ostao od 2015. Trebala bih se vratiti na posao 29.4. i nekako mi je baš teško pri srcu kad se toga sjetim. Ne znam kako ću se uopće naviknuti na posao. Sad mi je baš lijepo ovako kako je. No dobro, ima još vremena. O tome stignem pisati za koji tjedan. :)