ponedjeljak, 28.11.2016.
Ponedjeljak
Nedavno je moj blog proslavio desetu godišnjicu postojanja.
Sretnih ti 10 godina, blogiću. Nisam mislila da ćeš živjeti toliko.
Računa li se deset godina bez obzira na periode bez pisanja?
Ovih dana sam nekako umorna. Previše sam na poslu. Onda doma pak pokušavam stići i očistiti i oprati i igrati se s Helenom. Tu i tamo malo čitam. Kupila sam na interliberu nekoliko knjiga. Sjetim se i bloga, ali obično navečer u krevetu kad skroz odlučim da ću pisati sutra.
Rastužuje me to. Nekad prije da mi je netko rekao da će proći dani bez da ću pisati nešto ili čitati, ne bih vjerovala.
Uspješno smo završili projekt na poslu pa nije ni čudno da su dani naporni. Proći će.
Počeo je Advent. Meni najdraže doba godine. Izvukla sam neke božićne ukrase. Jučer smo zapalili prvu svijeću na vijencu.
Planiramo ići u Zagreb. Sigurno je puno ljepše nego u Bjelovaru.
Mislim da mi treba kava. Da malo živnem. Pola 9 navečer pravo je vrijeme za kavu.
Ajde pokušat ću pisati češće. Ako ništa drugo, onda o svakodnevnici. Treba mi nešto samo moje.