utorak, 21.07.2015.
Dobro je
Pročitala sam još jednu knjigu od posljednjeg posta - Kristin Hannah: Posljednji ples leptira. Ne znam zašto, ali svaku novu koju pročitam osjećam kao neku malu pobjedu. Ok, možda znam zašto. Vjerojatno jer su mi svi govorili da neću više stići čitati jednom kad beba dođe. Knjiga mi se svidjela. Nekako je baš taman. Puno toga se dogodi, ali nema ni previše ni premalo stranica. Ne volim kad čitam knjigu i osjećam kao da se dogodilo sto stvari, a sve nekako na brzinu jer ničemu nije posvećen dovoljan broj stranica, a opet ne volim ni kad čitam knjigu od 500 stranica i na kraju imam osjećaj da je priča ok, ali se mogla ispričati i na u pola manje stranica.
Trenutno sam malo umorna pa nisam sigurna da će ovaj post imati puno smisla jer se iskreno više ni ne sjećam o čemu sam htjela pisati kad sam sjela za računalo. No nema veze. Kroz dnevni boravak mi se jedva prolazi od vrtića i nosiljki i igračaka i baš mi je to nekako kul. Malecka raste kao gljiva poslije kiše. Toliko mi je velika da nekad zaboravim da još nema ni 4 mjeseca. Ne mogu vjerovati da prije 4 mjeseca još nije bila sa mnom. A volim je toliko da se to ne može opisati. Fascinantno je to. Hoću reći da sam sretna i samo se malo javljam da blog baš ne padne u totalni zaborav jer jednom ću opet aktivnije pisati. Uvijek se vratim. :)
ponedjeljak, 06.07.2015.
Ponedjeljak
Kad vidim knjige koje se prodaju po jako niskim cijenama uvijek se nekako rastužim. Ne znam točno zašto. Ovako su barem dostupnije svima, ali valjda je to zato što znam koliko autor uloži u pisanje priče i onda kad vidim knjigu po 10 kuna čini mi se to nekako krivo. U svakom slučaju dodala sam još neke knjige u moju malu kućnu knjižnicu. Uspjela sam pročitati "Tigrovi za crvena vremena" od Lize Klaussmann. Nikad nisam čula ni za autoricu ni za knjigu. Ako ništa drugo, barem kupujući te knjige naletim na neke na koje inače ne bih.
Što se moje svakodnevnice tiče uglavnom je svaki dan više manje isti. Ujutro pokušavamo što ranije krenuti u šetnju, ali nekako ne uspijemo baš puno prije 9. Malecka po noći dobro spava, a po danu poslije podne već postane nervozna i jedva čeka kupanje. Uživa u kadi. Pljuska vodu na sve strane nogicama. Sad trenutno spava. Radi napa u kuhinji pa joj to malo pomaže. Inače se po danu brzo probudi. Ovih dana ju često stavljam na trbuh. Još uvijek nije baš zavoljela tu pozu, ali sad već lijepo drži glavu i okreće se. Veselim se što ćemo za mjesec dana krenuti isprobavati i nekakve kašice. Znam da kažu da je u prvih 6 mjeseci bebi dosta samo mamino mlijeko, ali ona me tako gleda dok jedem da imam osjećaj da bi odmah probala sve da joj dam.
A sad ona uobičajena dilema koja mi se javlja svaki put kad uhvatim malo mira... Raditi nešto po kući ili se odmarati? Hmm ispada da ne moram odlučivati jer se probudila :D
Pozdravček svima!