petak, 21.01.2022.
Danas ne volim
Nekako mi se nakupilo svega pa sam loše volje.
Bolesni i Leon i ja. Kao bolje, ali već preko dva tjedna vučemo. Nikako da prođe.
Od danas nam se pridružila i Helena. On već 2 tjedna ne ide u vrtić. Taman se trebao vratiti u ponedjeljak iako još kašlje tu i tamo i sad eto ona pa opet nisam pametna da li da itko ide. Vidjet ćemo što vikend nosi. Nije neka sreća raditi od kuće bolesna još uz njih bolesne. Umorna sam od pokušaja da stignem sve.
Nekako sam jako živčana zadnjih dana na sve i svakoga. Nikako se srediti i doći k sebi. A nije sve tako crno. Moglo bi biti i milijun puta gore.
No ide vikend pa eto nadam se da će biti prilike malo čitati, pogledati koji film ili seriju, igrati se i da ćemo do ponedjeljka biti puno bolje.
ponedjeljak, 17.01.2022.
Volim pisati
Pišem zato da pišem. To mi je novo. Jer odlučila sam da ću pisati ove godine i ne smijem posustati. Bar ne već prvi mjesec.
Pisat ću možda i ne tako pametne stvari sve dok mi pisati ne postane opet jednako jednostavno kao disati. Da prestane ono traženje savršene situacije i teme koje mi uzrokuje da sjedim pred praznim ekranom i na kraju ne napišem ni slova.
Nekada davno pisala sam i pisala u bilježnice olovkom svaki slobodni trenutak koji sam imala i prestala bih tek kad bi mi se ruka već tako grčila da fizički jednostavno više nisam mogla pisati. Jer tad nisam imala računala. I tad sam bila dijete pa me nije zamaralo je li nešto dovoljno zanimljivo, pametno, ispravno sročeno i tako dalje. No tad me pisanje baš uveseljavalo.
Zato volim Harry Pottera jer me uvijek sjeti na magiju i djetinjstvo. Ne mislim pri tom na magiju vještica i čarobnjaka nego na magiju autora. Jer sve je to izašlo iz glave autorice. I bez nje ne bi bilo ni tih likova, ni toga svijeta, ni čarolije, ni priče. Mislim tako je sa svakom knjigom, ali nekako me Harry iz nekog razloga baš na to podsjeti. 
Valjda će mi uskoro doći i neka nova priča. Iako nije problem s pričama da mi ne dolaze nego više da odustanem od njih. Ove godine pokušat ću napisati nešto. Zbog sebe. Da si ispunim san i objavim nešto svoje. Da bar na tren budem spisateljica.
Volim čitati
Odradila sam današnji dan od kuće.
Kod nas su opet preporučili da tko god može, radi od kuće.
Ima to i dobrih i loših strana.
Posao više-manje odradi se isto. Ovako dok sam doma pod pauzom si nešto sitno i po kući uspijem odraditi što je super. No vrlo lako zaboravim uopće otići ikamo ili vidjeti ljude po nekoliko dana. Natjera me kad moram po djecu u vrtić, ali sad smo i L i ja bolesni pa on ni ne ide u vrtić, a muž onda pokupi H na povratku iz ureda.
Ma oduvijek sam bila introvert i nikad mi nisu posebno trebali drugi ljudi. Možda sam se pogrešno izrazila. Ne znam kako to objasniti. Volim biti sama. Teško se opustim među ljudima. Uvijek su tu bile neke neugodne tišine i tisuće misli što bih trebala i što ne bih. Više se ne opterećujem toliko. Ako mi paše tišina, paše mi tišina. Ako imam što za reći, reći ću. Nervira me još kad me izdaje vlastito tijelo, tj. bez obzira što si u glavi kažem, opet se u nekim situacijama znojim, podrhtava mi glas, suše se usta i tako dalje. No takva sam kakva sam. Treba se čovjek samo prihvatiti i bude sve lakše. Imam ja i nekih svojih ljudi da ne bude sad da sam baš vuk samotnjak. S vremena na vrijeme ipak mi treba ljudski dodir.
Sad sam malo zalutala s planirane teme. Ono što oduvijek volim je čitanje. Volim se prepustiti i zaploviti u taj neki čarobni svijet priča. Na tren nestane sve. I ljudi i problemi i sama ja. Mogu biti netko drugi, mogu biti negdje drugdje, mogu sve.
Od kako su u moj život došla moja djeca, sve je manje vremena za čitanje, ali evo i oni pomalo rastu i opet sve više stignem. Pitali su me često proteklih godina kako nađem vremena za čitanje uz sve. Pa jednostavno nisam nikad tražila savršeno vrijeme. Čitala sam gurajući kćer u kolicima po dvorištu, uz ručak, uz dojenje, uz masku za kosu na glavi i tako u svakom slobodnom trenutku.
Odlučila sam ove godine malo dijeliti s vama i knjige koje ću pročitati. Čisto jer eto želim tako.
Prva knjiga koju sam pročitala u ovoj godini je Angela Marsons: Pravi se mrtva.
Radi se o krimiću i to je četvrta knjiga u seriji o inspektorici Kim Stone i jako sam sretna što sam naletjela na tu seriju knjiga jer sve mi je teže naći serije knjiga koje me tako drže.
Tko voli krimiće, preporučam. Ja sam ovu dobila pod bor (uz mnoge druge naravno).
Knjiga broj 2 u 2022. mi je bila Peter James: Smrtonosna šala.
Nju sam uzela u knjižnici jer sam bila na brzinu i nije me pretjerano oduševila. Nekako nije to to što tražim od knjige.
Krenula sam i s knjigom broj 3 za ovu godinu: Ruth Ware: Žena u kabini 10.
Za sad mi je dobra, ali još sam skroz na početku.
Nekako najviše volim psihološke trilere, dobre krimiće, ljubavno povijesnu prozu (znači ne baš ljubiće nego više onako u stilu Marije Jurić Zagorke i Philippe Gregory neka povijesna razdoblja i događanja u mixu s izmišljenim). I knjige o Harry Potteru naravno.
Što vi najradije čitate?
nedjelja, 16.01.2022.
2022.
Ova je godina za mene.
Tako sam odlučila.
Da se opet pronađem.
Da budem bolja.
Da ponekad kažem "NE".
Da budem sretna.
Da uživam.
Da čitam.
Da mi bude manje stalo do mišljenja drugih.
Da budem svoja.
Da ponekad sebe stavim na prvo mjesto.
Da pišem.
Da dišem.
Da to ponovno budem ja.