ponedjeljak, 17.01.2022.
Volim pisati
Pišem zato da pišem. To mi je novo. Jer odlučila sam da ću pisati ove godine i ne smijem posustati. Bar ne već prvi mjesec.
Pisat ću možda i ne tako pametne stvari sve dok mi pisati ne postane opet jednako jednostavno kao disati. Da prestane ono traženje savršene situacije i teme koje mi uzrokuje da sjedim pred praznim ekranom i na kraju ne napišem ni slova.
Nekada davno pisala sam i pisala u bilježnice olovkom svaki slobodni trenutak koji sam imala i prestala bih tek kad bi mi se ruka već tako grčila da fizički jednostavno više nisam mogla pisati. Jer tad nisam imala računala. I tad sam bila dijete pa me nije zamaralo je li nešto dovoljno zanimljivo, pametno, ispravno sročeno i tako dalje. No tad me pisanje baš uveseljavalo.
Zato volim Harry Pottera jer me uvijek sjeti na magiju i djetinjstvo. Ne mislim pri tom na magiju vještica i čarobnjaka nego na magiju autora. Jer sve je to izašlo iz glave autorice. I bez nje ne bi bilo ni tih likova, ni toga svijeta, ni čarolije, ni priče. Mislim tako je sa svakom knjigom, ali nekako me Harry iz nekog razloga baš na to podsjeti. 
Valjda će mi uskoro doći i neka nova priča. Iako nije problem s pričama da mi ne dolaze nego više da odustanem od njih. Ove godine pokušat ću napisati nešto. Zbog sebe. Da si ispunim san i objavim nešto svoje. Da bar na tren budem spisateljica.
