subota, 28.03.2015.

Još malo

Još mi je ostalo 5 dana do termina. Kako je bilo krenulo, bila sam nekako uvjerena da ću u ovo vrijeme već imati bebicu, ali eto predomislila se mala i odlučila da neće baš toliko rasti pa sad stagnira na 3800 grama po ultrazvuku i čekamo da se sama odluči izaći van.

Nekako mi se sad uopće ne žuri iako su svi oko mene nestrpljivi. Što se mene tiče možemo lijepo to obaviti nakon Uskrsa da ja još stignem uživati u šunki i hrenu. Kad smo kod Uskrsa ove godine uopće nemam osjećaj da je došlo to vrijeme. Poklopilo mi se s terminom, pa na drugi način gledam na te dane. Nisam imala u planu ni peći kolače, ni bojati jaja, ni ništa jer kao pa rodit ću taman i biti u rodilištu ili u prvim danima doma s malom bebom.

Ovih dana muku mučim i s Maricom. Marica je naša maca stara 7 mjeseci koju je uhvatilo prvo tjeranje. Ludnica. Nisam imala pojma da to tako ludo izgleda jer nikad ustvari nisam imala mačku koja je baš bila skroz moja. Obično nisu smjele u kuću jer moja mama nije ljubitelj, a i sestra je alergična, pa bi bile kod bake u kući i na dvorištu. Valjda mi se zato to njihovo tjeranje činilo manje ludo.

Jadna maca. Prvo su nam danima dolazili mački, a ona ih je tjerala od sebe i lupala šapama. Naivno sam mislila da to nju još neće uloviti, ali izgleda da su je oni ipak bolje namirisali. Tjerala sam ih iz dvorišta, a maca je uglavnom u pritvoru. Jedan dan je bilo posebno ludo. Maca i ja u dnevnom boravku, a na prozorima, balkonu i pred ulaznim vratima mački. Kao da smo bile pod opsadom. Prije nam je veterinarka rekla da ju ne mogu sterilizirati dok nije negdje 8 mjeseci stara, pa sam ja naivno mislila da to znači da do tad nećemo ni imati ovakvih problema. Sad je pred par dana nju ulovilo ludilo. Nemirna je, stalno se mazi, ne može biti na miru ni malo, mijauče, penje se po svuda, diže guzu, rep drži visoko i na stranu... Tako da sam zaključila da je sad spremna za parenje, ali držim je u zatvorenom pa se nadam se nije uspjela spariti. Mački nam danas nisu uopće bili. Čini mi se da ju polako popušta. Pitala sam veterinarku što da radim pa je rekla čim je prođu znaci tjeranja, ako ima bar 2 i pol kile, da možemo dogovoriti operaciju. Držite fige da ju prođe i da to riješimo prije nego ja završim u rodilištu. :D

- 18:09 - Ostavi trag (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.03.2015.

11 days to go

...a možda bude i manje dana kako se čini. Doktori se nešto brinu zbog težine moje princeze i jer mi je to prvo dijete. U četvrtak su me hospitalizirali, ali srećom samo na jedan dan. Bila sam nekoliko puta na ctg-u, na ekg-u, vadili su mi krv, provjeravali plodnu vodu i još svašta nešto. Sve se čini sasvim u redu osim što je beba velika.

Moram reći da sam se ugodno iznenadila jer su sestre u rodilištu gdje sam ležala bile stvarno ljubazne. Nije sad da te tetoše, ali svi su bili u redu. Čula sam svakakvih priča, pa sam eto očekivala puno gore. Izgleda da je dobro imati stvarno niska očekivanja za sve. Barem se na kraju ne razočaraš ili se razočaraš manje.

Sutra ujutro idem ponovno na ultrazvuk, ctg i pregled i rekao mi je doktor da ako bebica bude po tom ultrazvuku već 4 kg ili više, dogovorit ćemo carski rez i nećemo čekati da krene prirodni porod. Tako da sad i jedva i ne jedva čekam sutra. Barem ću znati što bude. Nije mi carski bio prvi izbor, ali ako u suprotnom stvarno postoji mogućnost komplikacija i za mene i za bebu, onda se ne bih igrala s tim.

Ovaj vikend se već osjećam kao slonica. :D Stalno sam žedna i pijem puno vode i osjećam se kao da sam puna vode. Bole me leđa i zdjelica. Nekako se osjećam klimavo. Ne znam kako bih drugačije opisala. Čučanj, ustajanje iz čučnja, tuširanje, okretanje na drugi bok u krevetu, ustajanje iz kreveta... ma sve je postalo akcija za koju je potrebno bar 30-ak sekundi. No bez obzira na sve sam još dobre volje i stalno imam želju nešto preslagivati, čistiti i slično. cerek

- 12:54 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

subota, 14.03.2015.

19 days to go

Lagala bih da kažem da me baš ni malo ne hvata nervoza, ali da budem iskrena, nekako sam mislila i da će me biti puno više strah kad se ovako približi termin poroda.

Mužić i ja smo prošli tečaj za trudnice u proteklom tjednu. Uglavnom smo većinu toga ionako već znali, ali bilo mi je zgodno upoznati svoju patronažnu sestru, babice, posjetiti rađaonu, vidjeti na lutki kako se kupa, drži, oblači, doji, premata, kako se previja pupak i ostalo. Iako nisam sigurna koliko smo toga stvarno zapamtili. Kad krene praksa, valjda ćemo se nekako snaći. :)

Imala sam tri noći za redom lude snove o tome kako je krenuo porod. Bilo je svih mogućih ludih situacija. Od toga da su me uhvatili trudovi, a nisu me htjeli primiti u rađaonu jer nisam imala paket pampersica za dijete, a bila je noć, pa do toga da je bio neki kompliciran porod. Jučer smo kupili valjda sve što smo još trebali za početak i prošle noći sam napokon spavala bez ludih snova.

Beba se napokon okrenula kako treba, ali doktorica se šokirala kad joj je napokon uspjela procijeniti težinu. Zadnji put je bilo jako teško zbog položaja, a sad kaže da već ima oko 3800 grama. zujo Navodno ima i veliku glavu. Bit će to mali div. Možda i ultrazvuk griješi. Moguće je, zar ne?

U svakom slučaju jedva čekam da upoznam svoju curicu (ili dečkića ako nas iznenadi). Hvala svima na lijepim komentarima. Svaka podrška puno znači.

- 23:18 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.03.2015.

28 days to go

Eto, tako smo nekako polako ušli u 9. mjesec trudnoće.


Jučer me pitala jedna prijateljica je li me strah poroda, ali onako da razmišljam o tome i ne mogu zaspati ili slično. Nije me tako strah. Vjerojatno jer ne razmišljam toliko o tome. Beba nekako mora izaći van, pa će valjda nekako i izaći. Samo neka sve bude u redu s nas obje, a bolove, rezove, šivanja, ožiljke i ostale strašne riječi ćemo poslije potisnuti negdje u pozadinu mozga.

Stigao nam je kinderbet - poklon od mojih roditelja. Još nije sastavljen, ali stavi mi osmijeh na lice svaki put kad prođem pored njega. Planiram ovih dana još kupiti neke sitnice. Valjda je već stvarno vrijeme za to.

Prije tjedan dana sam bila na ultrazvuku i beba je bila okrenuta glavom prema dolje, ali licem prema naprijed pa se nadam da će se okrenuti. Imam osjećaj da je pokušavala kroz ovih tjedan dana, a i ja sam pokušavala biti na sve 4 da joj pomognem. Za tjedan dana idem ponovno na pregled pa ćemo vidjeti. Već ima oko 2800 grama. Prognoza mi je velika beba, pa ako ostane ovako okrenuta po svome, doktorica spominje carski. Što bude, bude. Nekako sam se psihički spremila na sve iako vjerojatno na kraju ne bude uopće kako sam očekivala.

Ovih dana beba me udara po organima i rebrima tako da je ponekad bolno. Za sad još uvijek dobro spavam. Puno odmaram. Gledam TV i čitam. Primam posjetitelje. Moram iskoristiti još ovo moje vrijeme. :)

Naišla sam baš na ovu sliku. Nije uopće čudno što osjećam da su mi svi organi zgnječeni. Kad ju ovako gledam, skroz mi je nevjerojatno. Baš je čudo to stvaranje novog života. Cijela živa beba je u meni. :D

- 13:37 - Ostavi trag (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>