četvrtak, 28.05.2015.
Kako sam pokušala čitati
Spomenula sam u prošlom postu kako ovih dana (hmm već skoro dva mjeseca) zanemarujem čitanje jer mi je nespretno čitati dok dojim, a to je zapravo jedino vrijeme kad gledam serije i slično.
Jučer sam pokušala čitati. Kad je beba zaspala, uzela sam knjigu i odlučila nastaviti tamo gdje sam stala. Inače, čitam Dudov svilac (autor je Robert Galbraith iako svi znamo da je to zapravo J.K.Rowling). Knjiga mi se sviđa. Pročitala sam prošlo ljeto Zov kukavice, a ovo je kao nastavak iako su samo glavni likovi isti. U pitanju je krimić i preporučam svima koji ih vole. No da se vratim početnoj temi posta...
Donijela sam knjigu u dnevni boravak i onda sam se sjetila da je perilica puna čistog suđa koje treba izvaditi. Kad sam ispraznila perilicu, posložila sam unutra suđe od doručka. Pa sam onda oprala i još neke šalice koje ne idu u perilicu. Onda sam se sjetila da bih mogla staviti prati nešto veša jer kako je vrijeme bilo loše tjedan dana nisam prala robu i košara nam je već puna. Vreća za smeće u kuhinji je isto bila puna, pa ajde da još i nju iznesem van, a onda usput i onu iz kante u hodniku u koju bacamo pelene. Nekako mi je tad palo napamet da bi bilo dobro i da prvo pojedem nešto jer se bližilo vrijeme ručka, a tko zna hoću li stići kad se malecka probudi. Nakon toga sam si išla složiti i kavu jer kako ću u potpunosti uživati u čitanju bez kave. U trenutku kad sam napokon sjela, beba se probudila. Nisam stigla ni otvoriti knjigu. Odlučila sam da ću drugi put biti pametnija.
Poslije podne sam opet pokušala. Ne odustajem ja tako lako. :)
Samo što taj put mi se učinilo da je mala mišica čvršće zaspala pa da ne tratim vrijeme išla sam samo oprati kadu u kupaoni. U zadnje vrijeme sve čistim dio po dio, kako uhvatim vremena. No sad je baš lijepo spavala pa sam očistila cijelu kupaonu. Čak sam skinula zavjese s kade i strpala ih u perilicu. Onda sam uzela usisavač uz rizik da ću je probuditi, ali ipak nisam, i prošla sve prostorije u kući. Čak sam izašla i na stubište ispred ulaznih vrata. Još sam i kantu napunila vodom da operem podove da kuća napokon na nešto liči. Ovog puta sam čak uspjela poslije svega sjesti i otvoriti knjigu. Trebalo mi je nekoliko stranica, a i malo listanja onih koje sam već prije prošla, da se uopće podsjetim tko je tko i što se događa, ali nekako sam se opet uživjela u priču. Samo što mi se malecka opet probudila pa nisam stigla proći puno stranica.
Sad opet spava, a knjiga je tu pored mene. Složila sam si i kapučino. Jedino što sam prije toga poželjela napisati post na blogu. A sad ću čitati! Pod uvjetom da se ne probudi. Držite mi fige! :)
srijeda, 20.05.2015.
Dok beba spava, ja pišem
Nije me bilo dugo na blogu, ali mislim da prvi put u životu imam najbolji razlog ikad i nije mi uopće žao. Evo je na fotki. Mišić moj mali slatki. 
Mislim da smo se i mužić i ja nekako navikli na novi stil života. Zapravo baš sam mu prije nekoliko dana rekla kako se pitam što sam uopće radila onih mjesec dana prije poroda i kako mi nije bilo dosadno jer sad radim sve to i još imam bebu. Dobro, nekako sam se pomirila da kuća neće biti savršeno čista jer čistim uvijek nekako na brzinu, malo tu, malo tamo. Ne idem više često u kino, tj. od poroda nisam uopće bila. Ne stignem čitati. Za sad. Jednom ću opet krenuti čitati. Problem je što dok dojim mogu gledati serije i filmove, ali fali mi ruka da drži knjigu i okreće stranice, pa čitanje pati. Odlazak bilo kamo zahtjeva pakiranje puno više stvari nego prije i posebne pripreme jer Helena mora biti nahranjena i premotana, a moguća je situacija gdje nakon hranjenja moramo opet na prematanje ili pak na presvlačenje zbog bljucanja. Onda se možda malo uznemiri pa poželi još malo mamine sise za smirenje i tako se vrtimo u krug. Nekako ipak uspijemo otići do grada i izići u šetnju. Bile smo već i na moru, nas dvije s bakom i djedom. Mogu reći da sam zadovoljna s postignutim u ovih mjesec i pol dana.
Porod mi je bio baš brz. Bila sam se pripremila (mislim psihički) na to da će sve to trajati 15 sati i da ću imati strašne trudove. Na kraju sam u pola 1 došla u bolnicu. Pregledali su me, napravili ultrazvuk i ctg, a onda me pripremili za porod i uputili da hodam još sat vremena ili koliko ću moći dok me ne stave u rađaonu. Malo iza pola 3 sam smještena u krevet u rađaonu, odmah u sljedećem trudu mi je pukao vodenjak, a 3 truda kasnije smo krenuli i s tiskanjem i u 3 i 10 je mala princeza stigla na svijet. Nije bilo dripa, nije bilo epiduralne niti ičega protiv bolova. Nadam se da tako bude i sljedeći put kad dođe do sljedećeg puta.
S dojenjem smo imale malo muke. Odmah poslije poroda je uspjelo super. Bila je velika beba, a babica mi je rekla da velike bebe lakše sisaju. No onda su krenuli problemi jer mi je mlijeko došlo kako treba tek negdje dva tjedna iza poroda, a beba je već u rodilištu izgubila dosta na kilaži jer ispada da velikim bebama treba više klope. Tako da smo u početku morale biti jako uporne. Stavljala sam je na prsa da vuče iako je više bilo u prazno, pa onda još slagala Bebimil, a kako je vrijeme išlo postupno smo smanjivali Bebimil. Onda smo probale da 24 sata bude samo na mom mlijeku, pa je to prešlo u 48 sati, a onda smo polako, dan po dan, došle i do tjedan dana. Dobila je cijelu kilu od kad je došla iz rodilišta do mjesec dana starosti tako da je to super. Naravno da su me i boljele bradavice od silnog sisanja, ali evo sad je puno lakše. Tu i tamo još ubacimo i dohranu, ali osim ako je baš jako gladna, ona odbija dudu i uporno traži dojku. Ne znam do kad ću dojiti. Znam da je to za nju zdravije, definitivno je jeftinije, a i lakše za pripremu usred noći, ali ne mogu reći da mi je to predivno iskustvo iako mi je jako lijepo kad se stisne k meni i uživa u klopanju. U svakom slučaju već sam se toliko navikla vaditi sise posvuda da mi više uopće nije bed.
Ako ste očekivali neki zanimljiviji post... Ne znam što da vam kažem. Trenutno sam u tim novim majčinskim vodama, pa ne mogu pisati ni o čemu drugom. Doći će i druge teme jednom. A sad idem na http://nemezis.blog.hr/ vidjeti kako je prošlo tamo.
