Spomenula sam u prošlom postu kako ovih dana (hmm već skoro dva mjeseca) zanemarujem čitanje jer mi je nespretno čitati dok dojim, a to je zapravo jedino vrijeme kad gledam serije i slično.
Jučer sam pokušala čitati. Kad je beba zaspala, uzela sam knjigu i odlučila nastaviti tamo gdje sam stala. Inače, čitam Dudov svilac (autor je Robert Galbraith iako svi znamo da je to zapravo J.K.Rowling). Knjiga mi se sviđa. Pročitala sam prošlo ljeto Zov kukavice, a ovo je kao nastavak iako su samo glavni likovi isti. U pitanju je krimić i preporučam svima koji ih vole. No da se vratim početnoj temi posta...
Donijela sam knjigu u dnevni boravak i onda sam se sjetila da je perilica puna čistog suđa koje treba izvaditi. Kad sam ispraznila perilicu, posložila sam unutra suđe od doručka. Pa sam onda oprala i još neke šalice koje ne idu u perilicu. Onda sam se sjetila da bih mogla staviti prati nešto veša jer kako je vrijeme bilo loše tjedan dana nisam prala robu i košara nam je već puna. Vreća za smeće u kuhinji je isto bila puna, pa ajde da još i nju iznesem van, a onda usput i onu iz kante u hodniku u koju bacamo pelene. Nekako mi je tad palo napamet da bi bilo dobro i da prvo pojedem nešto jer se bližilo vrijeme ručka, a tko zna hoću li stići kad se malecka probudi. Nakon toga sam si išla složiti i kavu jer kako ću u potpunosti uživati u čitanju bez kave. U trenutku kad sam napokon sjela, beba se probudila. Nisam stigla ni otvoriti knjigu. Odlučila sam da ću drugi put biti pametnija.
Poslije podne sam opet pokušala. Ne odustajem ja tako lako. :)
Samo što taj put mi se učinilo da je mala mišica čvršće zaspala pa da ne tratim vrijeme išla sam samo oprati kadu u kupaoni. U zadnje vrijeme sve čistim dio po dio, kako uhvatim vremena. No sad je baš lijepo spavala pa sam očistila cijelu kupaonu. Čak sam skinula zavjese s kade i strpala ih u perilicu. Onda sam uzela usisavač uz rizik da ću je probuditi, ali ipak nisam, i prošla sve prostorije u kući. Čak sam izašla i na stubište ispred ulaznih vrata. Još sam i kantu napunila vodom da operem podove da kuća napokon na nešto liči. Ovog puta sam čak uspjela poslije svega sjesti i otvoriti knjigu. Trebalo mi je nekoliko stranica, a i malo listanja onih koje sam već prije prošla, da se uopće podsjetim tko je tko i što se događa, ali nekako sam se opet uživjela u priču. Samo što mi se malecka opet probudila pa nisam stigla proći puno stranica.
Sad opet spava, a knjiga je tu pored mene. Složila sam si i kapučino. Jedino što sam prije toga poželjela napisati post na blogu. A sad ću čitati! Pod uvjetom da se ne probudi. Držite mi fige! :)
Post je objavljen 28.05.2015. u 12:12 sati.