Polako mi se bliži taj strašni dan. Ne znam bih li stavila navodnike na strašni ili ne. Nije neki najstrašniji na svijetu, ali trenutno mi uopće nije za pod navodnike.
Nakon skoro dva mjeseca odmaranja doma s velikim trbuhom, godine dana porodiljnog i mjesec dana godišnjeg vrijeme je za povratak na posao.
Malo mi je zlo kad pomislim na to. Neki grč u trbuhu. Ma kao da imam neki strašan ispit u petak. Ovaj petak!
Bebolina i ja smo bile razdvojene i na dan, i na dva. Nije mi ni to lako, ali nekako mi je ovdje strašnije što će tako biti dugo, 5 dana u tjednu. Sigurno ću propustiti puno novih riječi kad ih kaže prvi put, možda i prve korake jer još ne hoda sama… :'(
Nadajmo se da ću se brzo priviknuti na razdvojenost, a i na novu dnevnu rutinu. Nemam pojma kad ću stići obaviti sve što sad stignem u danu.
Post je objavljen 27.04.2016. u 14:28 sati.