ponedjeljak, 02.12.2013.
It's just another manic Monday, I wish it was Sunday...
Pa zapravo ja bih htjela da je petak poslije podne, a ne nedjelja jer da je nedjelja prebrzo bi ponovno došao ponedjeljak.
Jučer sam poslijepodne provela čitajući "Trinaest razloga" Jaya Ashera. Knjiga mi je ni tu ni tamo. Dovoljno zanimljiva da bih ju pročitala do kraja, brzo se pročita jer ima oko 200 stranica i dosta je velik font, ali opet nije me se previše dojmila i ne bih ju čitala ponovno. Još dok sam jučer čitala knjigu, hvatala me trema i nervoza zbog ovog tjedna. Jedan dosta veliki projekt bi trebao na produkciju krajem tjedna što naravno znači veliko ludilo, puno posla, nervoza sa svih strana, nitko nema vremena, svatko svakog cuka za rukav, telefoni zvone bez prestanka, svi bi da nam rezultati testova budu krasni, a oni nikako da takvima ispadnu i onda zavlada sveopći kaos. Mrzim takav nered.
Dan mi je počeo s neočekivanom katastroficom. Probudila sam se u 6 ujutro jer su mama i tata išli za Zagreb i krenula sam pogledati na mob koliko je sati. Bio je na punjaču. Kad ono ugasio se. Pokušam ga upaliti, ne ide. Uopće nije davao znakove života. Isprobala sam drugi punjač i ništa. Nije se htio ni puniti. Pa bi se malo napunio i upalio pa ugasio sam od sebe. Na kraju sam odustala i odjurila na posao.
One očekivane katastrofe su uslijedile nakon toga. I svi telefonski pozivi, mailovi, razgovori uživo, video konferencija, razgovori putem Lynca i tako u krug. Osim videokonferencije. Bila je samo jedna. Na kraju sam ostala na poslu do pola 6. Oko 5 sam se rasplakala jer mi je bilo dosta svega. Svi oko mene su ionako bili otišli.
I eto. Sad sam doma i pišem blog. Mobitel sam nekako uspjela natjerati da se krene puniti.
Najbolji dio dana je bio kad sam s dragim jela luk i čvarke za gablec.
Nadam se da će sutra biti bolje. Danas mi baš nije neki dan. Ali dobro, barem smo jeli čvarke.
