Da li slijediti svoje srce?
Razmislite na trenutak što vam srce govori? Malo (nepotrebno) karikiram: moje srce voli misliti najbolje o meni i najgore o drugima. Vaše srce vam vjerojatno govori neke stvari koje ne želite ponoviti. Znam da moje srce to radi. Moje srce mi govori da sva stvarnost mora služiti mojim željama. Moje srce voli misliti najbolje o meni i najgore o drugima – osim ako ti drugi ljudi slučajno misle dobro o meni, tada su oni divni ljudi. No, ako ne misle dobro o meni ili čak ako se samo ne slažu sa mnom, onda nešto nije u redu s njima. I dok moje srce razmišlja o mojim vrlinama i tuđim manama ili pogreškama, neke nemoralne ili užasno ljutite misli odjednom može smatrati veoma privlačnim. (Poslušajte samo govor naših političara). Nažalost, tko podržava sve ono što takvo srce govori mora zaključiti da takvo srce ima sociopatske sklonosti.
Zato baka kaže; sine pamet u glavu!
Postavlja se pitanje da li slijepo vjerovati svom srcu. Evo zašto ga ne bismo trebali slijediti: Uzrečica „slijedi svoje srce“ je vjerovanje koje danas prihvaćaju milioni ljudi koji sve religije i vjerovanja podređuju svojoj nazovi slobodi srca. „Slijedi svoje srce“ je izjava u koju se vjeruje u jednom od najvećih pop kulturnih mitova zapadnog svijeta; to je „evanđelje“ koje se naviješta u mnogim našim pričama, filmovima i pjesmama. Ono kaže da je vaše srce pravi vodič koji će vas dovesti do istinske sreće samo kad biste imali hrabrosti da ga slijedite i poslušate. To je vjerovanje (zamka) koje kaže da ste izgubljeni i da će vas vaše srce spasiti. Ovo vjerovanje može zvučati tako jednostavno i prelijepo i oslobađajuće. Za izgubljene ljude to je primamljivo evanđelje u kojeg vjeruju. U čemu je zapravo problem? Čovjek u srcu/duši ima sve elemente i dobra i zla, te će se osoba gibati u onom smjeru kuda ga vodi takvo srce a ne razum. A, ako razum ne drži konce srca, takvo srce/osoba je dezorijentirana ili se giba u krivom smjeru!.
Evo što Evanđelje o tome kaže: vjerovanje „slijedi svoje srce“ zasigurno ne nalazimo u Bibliji. Biblija zapravo kaže da su naša srca bolesna: „Srce je prijevarno više od svega, i podlo je ono; tko da ga pronikne?“ (Jeremija 17,9). Isus, veliki liječnik, nabraja strašne simptome ove bolesti: „iz srca izviru zle misli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, hule“ (Matej 15,19). Autor knjige „Novi život“ Jon Bloom o tome piše: Istina je da nas nitko ne laže više od našeg vlastitog srca. Ukoliko su naša srca kompasi, ona su kompasi koji su skloni prijevari. Ne govore nam istinu, samo nam govore ono što želimo. Ukoliko su naša srca vodiči, ona su egocentrični i tašti vodiči. Ona nisu dobronamjerna, ona su patološki sebična. Ustvari, ukoliko činimo ono što nam srce govori, svaku želju, svaku ljepotu, svaku osobu, svako čudo i svaku radost ćemo izopačiti i iscrpiti. Naše srce želi iskoristiti ove stvari za našu vlastitu slavu i zadovoljenje. Ne, naša srca nas neće spasiti. Trebamo biti spašeni od naših srca. Ono najbitnije slijedi pa kaže: Naša srca nikada nisu stvorena da budu bogovi u koje vjerujemo; ona su stvorena da vjeruju u Boga. Naša srca nikada nisu bila zamišljena da ih se slijedi, već da ona slijede. Ako naša srca učinimo bogovima i tražimo od njih da nas vode, vodit će nas do narcisoidnog jada, i na kraju do prokletstva. Ona nas ne mogu spasiti, jer ono što nije u redu s našim srcima je srž našeg problema. No, ako naša srca vjeruju u Boga, za što su i namijenjena, tada nas Bog spašava (Hebrejima 7,25) i vodi naša srca do silne radosti (Psalam 43,4).
Nastavak posta slijedi u prvom komentaru:
komentiraj (14) * ispiši * #
