Bog nije policajac..
Stid je osjećaj koji izbjegavamo kao vatru. Volimo biti hvaljeni, viđeni, volimo kad nam se dive, volimo različite osjećaje – možda čak i neke od njih manje ili više svjesno produžujemo. Ako je riječ o stidu, onda njegovo trajanje dovodimo do minimuma. A i to je također istinit osjećaj, osjećaj u kojemu si svoj – prihvaćajući stid, omogućuješ Bogu da te prihvati u svoju slavu. Vršenje pokore – to je stid, tuga i kajanje pred Bogom. Čitao sam o rabinu Johananu, on je na samrti rekao svojim učenicima: „Nadam se da će te se bojati Boga onako kao što se bojite čovjeka „Ljudi se osjećaju postiđeni ako griješe u prisutnosti drugih ljudi ali se ne suzdržavaju od grijeha u prisutnosti Boga. Zato i kaže: nadam se da će te uvijek pred Njim osjećati takav strah kakav osjećate pred svojim bližnjima.“Postani svjestan u svojoj skrušenoj molitvi da su svi ti grijesi, za koje misliš da si ih počinio u svojoj izbi i da ih nitko nije vidio, bili viđeni. Što to znači? Bi li napravio nešto, npr., bestidno, u prisutnosti drugog čovjeka? Ne! Onda zbog čega to raditi u Božjoj prisutnosti? A gdje bi se trebao najviše stidjeti: pred Bogom ili pred čovjekom? Čije lice te više postiđuje? Vidio ih je onaj koji je najvažniji! Postani svjestan toga: svaki tvoj grijeh, taj najskriveniji, vidio je Bog, tamo gore sve se zna, upravo je pušten film o tvojem životu, minuta po minuta, sekunda po sekunda, svi te u nebu gledaju. I sada idi, stani pred Boga na Posljednjem Sudu i pogledaj ga u oči, izvoli lijepo. (EuM: Ali Bog nije policajac da nas kažnjava. On je nama dao stid - kao policajca, da se sramimo grijeha a savjest da ih lako prepoznamo. Zato zavedeni nevjernici ne žele Boga u blizini. Ne žele da ih Bog kontrolira a ustvari sami sebe kontroliraju i onda kada griješe a misle da ih nitko ne vidi. Oči čovjeka sve vide a srce sve zapisuje. Po pravednosti svako sebi piše knjigu života i po istoj odgovara. Nadalje, Bog ima vremena napretek, on nas čeka i iskušava tako da iz našeg stabla života izraste grana, na koju možemo slobodno sjesti. Da prihvatimo Istinu i da otkrijemo u sebi stid i tako shvatimo sve uvrede koje smo da sad učinili Gospodinu. Tada dolazi do obraćenja koje nas vodi k spasenju. U tom momentu susreću se milosrđe i istina pravednost i radost postojanja, a vjera po evanđelju postaje sretan i bogat život a prestaje život opterećen krivnjom i vizijom Boga policajca. Tek tada napokon možemo sjesti kao slobodna ptica na granu svog stabla. A, tko iskreno ljubi može činiti što god želi, jer nikada ne želi činiti ono što Bogu nije milo i na njegovu slavu).
komentiraj (10) * ispiši * #
