Ljudsko dostojanstvo..
Ljudsko dostojanstvo temelj je i preduvjet za sva prava koja se svakom čovjeku moraju osigurati. Dostojanstvo čovjeka jedno je od osnovnih ljudskih prava. Ovdje leži početak ozdravljenja svih rana i uvreda. Svatko od nas je osoba i tu je vrhunsko dostojanstvo svakoga od nas. Bog je tebe htio, želio, stvorio, baš ti si mu se svidio. To je tvoje vrhunsko dostojanstvo, koje ti nitko ne može oduzeti/pogaziti. Ljudska su prava zajamčena svakom čovjeku na temelju njegovog postojanja kao čovjeka i neotuđiva su. No, što je ustvari ljudsko dostojanstvo? Rječnik hrvatskog jezika kaže da je ono "ukupnost vrlina koje pobuđuju poštovanje (osjećaj časti, ukus, odmjerenost, poštenje)". Ljudsko dostojanstvo često je povezano s raznolikim svjetonazorskim pogledom na čovjeka. Također je predmet filozofskog i teološkog promišljanja te ima bogatu filozofsku povijest. Kršćanski filozofi antike i srednjeg vijeka gledali su čovjeka u svjetlu teološke nauke o stvaranju. Prema Bibliji, čovjek je kruna stvaranja jer je stvoren na "sliku i priliku Božju". Međutim, ljudi danas to ne znaju, djecu tako ne odgajaju pa malo tko zna gdje smo tko smo i kamo idemo i kome pripadamo. Potrošačkom društvu istina ne odgovara jer mu to nije u interesu, pa je dostojanstvo u njemu zaboravljena kategorija.
Potrošaču se nudi sve jer znaju da čovjek bez moralnog temelja čini sve kako bi ispunio svoje osnovne i one nametnute potrebe. Pored osnovnih naglašava se potreba za priznanjem, potreba da bude viđen i prepoznat. Dodatno je naglašena potreba za kontrolom jer obuhvaća sigurnost, identitet i pripadnost koji u svojoj nevjeri čovjek SAM želi i mora štititi. Tu su i titule, društvene mreže, legitimne potrebe za mužem, ženom, prijateljem, i sva ta silna očekivanja koja bi trebala oblikovati zadovoljna čovjeka kao cjelovito biće koje voli sama sebe i druge pored sebe. A, dali je to tako. Cijeli spektar raznih potreba stvara tjeskobu ako ih se ne ostvari, jer sigurnost, identitet i pripadanje ako nisu u Božjim rukama, moraju biti zaštićeni od pojedinca često i po cijenu vlastite slobode ili zdravlja.
Što je to u čovjeku toliko vrijedno da Bog sve daje za nas? U tome je naše dostojanstvo, ne u nekim poslovima i javnoj slavi. Poniznima se Bog daruje, koji se nemaju čime hvaliti, a oholi ostaju nenagrađeni. Božje djelo u nama je naše dostojanstvo, a ne naša djela, uspjesi i karijera... Potrošački mentalitet stvara ovisnosti i automatizme koji sprječavaju cjeloviti razvoj i tjeraju čovjeka da zbog hrane i seksa zaboravi sve drugo, a to je ujedno otvoren put u životinjsko carstvo. Postoji ipak nešto u našoj nutrini što nas tjera da se konstantno suočavamo sa samim sobom, sa svojim ovisnostima i automatizmima koje najčešće usvajamo zbog udobnosti i podložnosti zlu ili zbog kukavičluka i neznanja. Bog nas nikad ne ostavlja posve same ma koliko ga odbijamo, ma koliko se svoje istine sramimo. Jedan od ključeva za dolazak do nutrine vlastitog bića, do razumijevanja vlastitog identiteta i usavršavanja svog života s punom sviješću, sastoji se u prakticiranju dostojanstva. Nije riječ o težnji za priznavanjem naših zasluga, već o vlastitom poštovanju svoje biti i o opredijeljenosti da prema njoj djelujemo u životu dostojnom čovjeka. (Pripremio: EuM)
komentiraj (16) * ispiši * #
