Pismo oca kćeri
Prije nego što umrem, kćeri moja, volio bih biti siguran da sam te naučio....
da uživaš u ljubavi,
da vjeruješ u svoju snagu,
da se suočiš sa svojim strahovima,
da se oduševljavaš životom,
da tražiš pomoć kad je trebaš,
da dopustiš drugima da te tješe kad patiš,
da donosiš vlastite odluke,
da se izboriš da drugi cijene tvoj izbor,
da budeš prijateljica sama sebi,
da se ne bojiš ispasti smiješna,
da uviđaš da si vrijedna tuđe ljubavi,
da se drugima obraćaš nježno,
da kažeš ili šutiš, već prema svojem nahođenju,
da zadržiš za sebe svoje zasluge,
da voliš i čuvaš malenu djevojčicu u sebi,
da nadvladaš ovisnost u odobravanju drugih,
da ne preuzimaš tuđe odgovornosti,
da budeš svjesna svojih osjećaja i da postupaš u skladu s njima,
da ne ideš za pljeskom, nego za zadovoljstvom učinjenim,
da daješ zato što želiš, nikad zato što misliš da moraš,
da zahtijevaš da budeš pošteno plaćena za svoj rad,
da prihvatiš svoja ograničenja i ranjivost bez ljutnje,
da ne namećeš svoje mišljenje i da ne dopustiš da ga drugi nameću tebi,
da naučiš reći “da” samo kad želiš i bez osjećaja krvinje,
da živiš u sadašnjosti, i to bez očekivanja,
da prihvatiš promjene i da preispituješ svoja vjerovanja,
da radiš na tome da zacijeliš svoje stare i nove rane,
da poštuješ druge i zahtjevaj da drugi poštuju tebe,
da prvo napuniš čašu sebi, a tek poslije drugima,
da planiraš budućnost, ali da ne živiš u njoj,
da cijeniš svoju intuiciju,
da cijeniš razlike među spolovima,
da razvijaš zdrave veze u kojima se svi međusobno potpomažu,
da razumijevanje i oprost budu tvoji prioriteti,
da se prihvaćaš takvom kakva jesi,
da se ne osvrćeš gledaju tko te prati,
da rasteš učeći iz razilaženja i neuspjeha,
da si dopustiš da se grohotom smiješ na ulici bez ikakva razloga,
da nikoga ne štuješ kao božanstvo a mene... ponajmanje.
Tvoj tata
(Autor Jorge Bucay, pisac i psihoterapeut)
- Posvećeno svim prijateljicama ovog bloga - odabrao EuM!
komentiraj (21) * ispiši * #
