Što kada dođe red na nas?
(EuM: Nakon obraćenja ponovno smo na novom početku. Borba za dobro u nama i nadalje traje, tako da dio našeg starog egoizma/sebičnosti i dalje nastavlja na svoj stari način, osobito onda kada zaboravljamo da smo prihvatili Gospodina na svom životnom putu. Sveti Pavao je odbijao bilo kojeg kršćanina promatrati isključivo s ljudskog gledišta. Za njega je svaki novorođeni vjernik bio ponovno stvoren: „Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Samo uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja“ (2 Kor 5,17-18). no, odjeljak se nastavlja riječima: „Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“ (r. 20). Ujedno nas poziva da radimo na spasenju „sa strahom i trepetom“ (Fil 2,12). To je poruka „i-i“. Dakle, nakon obraćenja moramo ostati u procesu spoznaje i usavršavanja po vjeri, da bi smo ujedno prihvatiti spasenje i učiniti ga djelotvornim u svakome području svoga života. Prihvaćanjem spasenja po Kristu, ujedno smo obvezni zadržati obećanja koje smo Bogu dali u molitvi obraćenja. Zato nema i ne može biti „laganog“ života, život postaje uspješan uživanjem u radu i napretku u vjeri (bogat), ili je predan usputnim željama i nagonima da ga ispunjavaju i vode (siromašan). Ovdje se vidi da je bogatstvo stanje duha a ne materije. Materijalno bogatstvo često gospodari siromašnom dušama koje mu se rado priklanjaju.
Prema riječima nepoznatog autora dao sam naslov ovom postu – Što kada dođe red na nas?: Svakoga trena netko napusti ovaj svijet te starost često nema veze s tim jer mnogi napuštaju svijet i ako nisu ostarjeli. Svi stojimo u redu i čekamo. Nikad ne znamo koliko je ljudi ispred nas. Ne možemo se vratiti unatrag. Ne možemo napustiti red. Ne možemo izbjeći da budemo u njemu… Što kada dođe red i na nas? Dok čekamo u redu… uživajmo u svakom trenutku. Ako je potrebno pomiriti se, učinimo prvi korak. Posložimo životne prioritete. Učinimo što možemo da ljudi oko nas budu sretni. Olakšajmo im stajanje u redu. Pomozimo im prepoznati pravi put. Učinimo male stvari velikima. Poklonimo drugim ljudima osmijeh. Volimo što više. Recimo najbližima da ih volimo, da su nam važni jer ne znamo kad će napustiti red i onda više neće biti prilike. Ne žalimo ni za čim, osim za ljubavlju. I ne zaboravimo, da nakon što dođe red na nas postoji Onaj koji nas čeka u Nebu, ne zaboravimo mu reći Da… )
komentiraj (18) * ispiši * #
