Najvažnija odlika vodstva nije savršenost nego pouzdanost. U pouzdanju možeš isticati
svoje slabosti jer, Bog je velik pa tvoje slabosti može iskoristiti da se po njima proslavi.
Bog može kadkada našu jaku stranu pretvoriti u slabost (Jakov je cijeli život spletkario i
bježao od posljedica. Jedne je noći “hrvao” s Bogom i rekao : "Neću te pustiti dok me ne
blagosloviš..." Bog je rekao: " Dobro, ali ga je “ščepao” za bedro i “iščašio” mu kuk...
Zbog toga je cijeli život hramao...

Biti kršćanin znači biti poslan u Svijet kao predstavnik Isusa Krista. Isus je rekao:
"kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas. Možda neznate da ste odgovorni za
nevjernike koji žive oko vas. U Bibliji stoji zapisana obveza opominjanja i odvraćanje
nevjernika od grijeha.

Knjiga "Svrhovit život“ za mene je bila i ostala najsuptilnija knjiga, naučio sam puno
toga, i mislim da može pomoći svakom u promišljanju tražeći Istinu pa ju svakom
toplo preporučam. Tu knjigu više ne posjedujem, netko mi ju je oteo (posudio bez
mog odobrenja), što je dobar znak. Knjiga predviđa svoju obradu, čita se na period
od 40 dana. Mene je toliko okupirala da nisam poštivao tu normu. U ovih 10 nastavaka
imao si privilegij pronaći sve njene bisere, a može služiti i kao molitvenik ili kao priručnik
za život. A može se još i više nadograditi temeljem vlastitog iskustva. Ja sam se uvjerio
da je to što u njoj stoji prema mom životnom iskustvu - sve i s t i n i t o. Ljudi griješe,
misleći da će se promjeniti samo čitajući knjige. Jeste da se nešto zapamti, ostalo se
lako ili brzo zaboravi... Krivo! Sve treba provući kroz vlastitu glavu, i provjeravati kroz
praksu. Nije dovoljna čak ni intuitivna spoznaja, sve treba biti provjereno kroz praksu!!!

- Ovim je završen serijal u 10 nastavaka koji je pripremio prijatelj i suradnik na blogu
g. Boris – a prema poučnoj knjizi "Svrhovit život“ od Ricka Warrena.

Dodatak po mom izboru - Gospodin reče svojim učenicima:
“Budite milosrdni, i primit će te milosrđe. Opraštajte drugima pa će i vama biti oprošteno.
Kojom mjerom budete mjerili tom istom će se i vama mjeriti. I kako drugima činite, tako
će i vama biti učinjeno. A kako budete davali tako će se i vama davati. Kako sudite tako
će vam se suditi. I kako vi drugima služite tako će i vama služiti. Jer Bog je pravedan i
svakog nagrađuje prema njegovim djelima. Što sijete to će te i žeti”. “Oni koji vas slušaju,
slušaju i Mene. A oni koji vas preziru, preziru i Mene i Onoga koji je mene poslao.
No dopustite da svako u svom vlastitom duhu dođe do spoznaje”

(Obrada i izbor teksta – EuM)

Izgrađivanje naših karaktera spor je proces. Dok je za Sotonu kušnja najjače oružje,
Bog se njime želi koristiti za naše sazrijevanje. Za nadvladavanje kušnje nužno je
poznavati Sveto Pismo. Ako ste vjernik Sotona vas ni na što ne može natjerati. Neki
napuste Isusa čim im zakuca na vrata, a većina se opire. Tu sam bio i ja. Ako se
otvorite Kristu on zauzme uporište u vašem životu i sve ga više osvaja dok ga
potpuno ne osvoji. Ima borbe i bitaka ali ishod nije upitan. Bog je obećao: Onaj koji
otpočne u vama dobro dijelo dovršit će ga do Dana Krista Isusa. Učeništvo je proces
suobličenja Kristu. Prava zrelost nikada nije posljedica jednoga iskustva ma kako
snažno bilo. Iako pri obraćenju dobivamo novu narav, još uvijek imamo stare navike,
način ponašanja i postupke koje treba ukloniti i zamjeniti. Brzo zaboravljamo, zato
lekcije trebamo obnavljati. Mojsije je bio pripreman za vodstvo 80 godina, a od
toga je 40 godina proveo u pustinji.

Ako Bog nešto odlaže ne znači da nam je odbio uslišati molitvu. Ovaj izričaj je vrlo
interesantan: "Ne pripadamo sebi jer smo otkupljeni". Mislim da se to odnosi na
otkupljene po Isusu. Već time si poluspašen, po Isusu. Ostaje onaj drugi dio, po tebi,
pristankom na otkupljenje. Bogu ne služimo zbog krivnje ili straha, pa čak niti zbog
osjećaja dužnosti, nego zbog duboke zahvalnosti. Svaki put kada se služimo svojim
sposobnostima da bi pomogli drugima, ispunjavamo svoje poslanje.

Prije nego nas je Bog stvorio, odabrao je za nas ulogu. Kad nas je stvarao pomno je
“izmješao” DNK (dezoksiribonukleinska kiselina ) koktel. Taj koktel je u neprekidnom
stvaranju – razvoju. Kad nas je Bog stvarao “razbio je kalup”. Nikad nije postojao,
niti će postojati, netko, tko je potpuno jednak nama. Što je iskustvo ? Iskustvo nije
događaj (ono što nam se dogodilo). Nego naša reakcija. Izostane li reakcija iskustva
nema (a to se upravo događa mnogima). Što ćemo učiniti s tim iskustvom ?

Nemojmo protratiti svoju bol; Iskoristimo ju da pomognemo drugima. Upravo sam
jedan od tih koji nisam iskoristio svoju bol da pomognem drugima. Bol vanbračnog
dijeteta. Mogao bi mnogim majkama ukazati u čemu griješe. A upravo to ne činim,
vjerojatno iz razloga što ne želim tu bol evocirati ni sebi ni drugima. Ali to nije rješenje.
Ovdje dodajem moje misli: Svrha boli i trpljenja nama je nepojmljiva. Upravo smo
po njoj otkupljeni. Tko trpi za druge on ljubi. Tko se daje za svoje - otkriva rijeku
ljubavi “koja teče uzvodno”. Ljubav je tako sve ono što dajemo i što nam se vraća,
te uvijek više vraća nego što možemo dati, to je ujedno i tajna Ljubavi.

Nemojte nikad prestati eksperimentirati bez obzira na godine. Dok je Isus prao noge
Petru, rekao mu je: Što ja činim, ne možeš razumjeti sada, ali ćeš razumjeti poslije.
Prihvati svoj ustroj i uživaj u Njemu (vl. ops. ja mislim da upravo to i činim, imam svoj
ustroj ). Bog zna što je za tebe najbolje. Zahvalno prihvati način na koji te je oblikovao.
Ne trudi se da budeš netko drugi. Prema ustroju vidjet će se kakva ti je služba, a po
srcu zrelost. Živjeti za služenje i živjeti za novac međusobno se isključuju. Slabost nije
grijeh ni porok, ni nedostatak u karakteru. Slabost je ono što nas sputava (invalidnost,
kronična bolest, razne štetne navike..) Jedini sretni ljudi su oni koji su naučili služiti.
Pavao je uživao u slabostima koje je trpio zbog Krista.

- Pripremio Boris – prema bestseleru "Svrhovit život ( Rick Warren ).
(Obrada i izbor – EuM)

Crkva je u nama i našoj vjeri, Crkva je građevina koja okuplja vjernike
i konačno Crkva je zajednica/religija koja tumači evanđelje za napredak
u vjeri...Crkva je živa riječ vidjelaca, karizmatika i obraćenika u vjeri. Ponajprije
Crkva je Božji plan za svijet. Isus je rekao: Sagradit ću Crkvu svoju i vrata
paklena neće je nadvladati. Pravi vjernik morao bi biti dijelatan bar u jednoj
konkretnoj grupi ili vjerskoj zajednici – “jer gdje su dvojica okupljena radi
Mene i Ja sam sa njima”. Kao nesavršeni u vjeri i grješnici pozvani smo
praštati i voljeti nesavršene u grešnike. Otac nebeski nas upravo takve ljubi
kao svoju nesavršenu djecu. Svima je dao preduvjete i talente da napreduju
u vjeri i streme savršentvu. Pravo zajedništvo nije čavrljanje, to je iskren
razgovor iz srca. U jedinstvu i zajedništvu u vjeri nema poricanja jer se
jednako misli u istoj naravi koju vjernik poprima upoznavajući Gospodina.
Sveto Trojstvo je primjer jedinstva u trojstvu koje je vječno jer ima istu narav
i ne može jedno drugo poricati. To je ono Pavlovo iskustvo, kada je govorio
prvim crkvama, budite jednomisleni. To nije fraza, to je mogućnost istinske snage.

Blagoslovi dolaze od poslušnosti Istini, a ne od učenja istine. Biblija nije dana
da bi smo više naučili, nego da nam naukom promjeni život. Bog je suveren;
Nedaće koje se svakodnevno događaju (mladim) ljudima i svima onima na
krivom putu, opominju, i na neki način unesrećuju - nalaze se u dobrom Božjem
planu. To je ljudima neshvatljivo, i zato “pušu s pogledom u Nebo”. I što više pušu,
nesreća je sve više. Takva tvrdoglavost tupi mozak, neću reći um, jer je um nešto
mnogo više, jednostavno ako se ne mijenja onda ludi. A zašto, ovaj pije alkohol,
ranjava mozak, um ne može funkcionirati, dakle: " Bog kriv za sve "! A, znamo
da Bog čini da sve doprinese dobru onima koje ljubi i onih koji ga ljube;

Oni koji su odlukom Božjom pozvani (pogledati tekst Rim. 8: 28 - 29 ): “Jer koje
je predvidio, one je i predodredio ( za što ? ), da budu suobličeni ili jednaki slici
Njegova Sina. To ne znači da će Bog učiniti onako kako ja hoću. Znam da Bog
ima potpuni nadzor nad svim, da nas voli. Postoji veliki Plan Povjesti. Povjest je
Njegova priča. Mi smo u toj priči. Mi griješimo, Bog nikada. Bog može izvesti
dobro i iz najvećeg zla. Ništa se ne događa odvojeno i nezavisno. Bog je iz zla
izveo dobro. David - Bat - Šeba - Isus. Božja je namjera veća od svih naših
problema. Naši problemi Njemu su sitnice u odnosu na Njegov Plan. Sve što
Bog dopušta da vam se dogodi u životu ima svrhu.

- Pripremio Boris – prema bestseleru " Svrhovit život ( Rick Warren ).
(Obrada i izbor – EuM)

Biti i ostati iskren od nas zahtjeva hrabrost i poniznost, a to znači nositi se sa strahom
od razotkrivenosti, odbacivanja i mogućnosti da nas opet povrede. U pravom zajedništvu
ljudi su sućutni. To je suosjećanje/uživljavanje u tuđu bol. Samo Sveti Duh može stvoriti
pravo zajedništvo a on se svakome daje/objavljuje na opću korist. Zato, nastojmo sačuvati
jedinstvo Duha, povezano mirom. Zajedništvo se mora oblikovati poniznošću, a to znači
vjerovati Bogu, nebeskom Ocu i sve na što nismo pozvani utjecati prepustiti volju Božjoj.

“Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati”. Mirotvorstvo nije izbjegavanje
sukoba. Bježati od problema je kukavičluk. Isus nije smatrao da svakome treba biti otirač
za noge i dopuštati da ga gaze. Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine
nema u nama. Bog očekuje da budemo jedinstveni, a ne da budemo isti.. Trebamo se
usredotočiti na ono zajedničko, a ne na razlike. Naša nesavršenost je pravi početak našeg
zajedništva.. Radije hrabrite nego kritizirajte. Kad kritiziramo nešto što drugi radi u vjeri ili
iz iskrenog uvjerenja, petljamo se u Božji posao. Tko sam ja da osuđujem Božjeg slugu?

Pavle kaže da nesmijemo ljude osuđivati ili omalovažavati ako su drugačijih uvjerenja. Svi
idemo pred sudište Božje. U zajednici se učimo govoriti " mi " umjesto " ja " i "naše "
umjesto "moje ". Misao da život treba biti lak je obmana sebe. Moramo željeti sazrijevati,
odlučiti/vati, truditi se, biti ustrajan. Oblikujemo se prema onome za što smo posvećeni.
Božji duh djeluje s nama, a ne samo u nama. Da bi promijenili svoj život moramo promjeniti
svoj način razmišljanja. To ne ide preko noći. Iza svega što činiš postoji za/misao. Svaki
je postupak motiviran vjerovanjem, svaki postupak uzrokovan stajalištem. A Bog je rekao:
Svrha svega je da čuvaš svoje srce, jer iz njega izvire život. Preobraziti se možeš
obnavljanjem svoje pameti. Jedino što možeš učinit u Svijetu je da promijeniš sebe. Tako
mijenjaš svijet, dobivaš drugu percepciju, bolju koja gradi tvoju spoznaju i raduje srce.

- Pripremio Boris – prema bestseleru " Svrhovit život ( Rick Warren ).
(Obrada i izbor – EuM)

Marija je bila predana Bogu samo zato što je bila pozvana...“evo službenice
Gospodnje...” Pusti da Krist vodi tvoj život. Čim On upravlja onda si pod najboljom
kontrolom. Treba biti poput Pavla... Sve mogu u onome... I odluka o predanosti
dolazi pod kušnju...Radit ćete i ono što ne biste željeli. Ne slavi se Bog da bi se
ja osjećao dobro, nego da bi smo radili dobro...David : O kako ljubim ZakonTvoj,
po cio dan o njemu razmišljam. Mi smo skloni biti poslušni nadređenima, a ne i
prijateljima. A On je rekao: Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.

Božji prijatelj govori o Bogu svojim prijateljima. Kakva je bila Pavlova strast kada
je rekao da je čvrsto odlučio da upozna Njega... Njegovu čudesnu osobnost.
Bogu smo blizu onoliko koliko želimo biti, to je svjesni izbor, i ne događa se slučajno.
Ništa se ne događa slučajno ako vjerujemo u Boga. Kada je riječ o našoj boli: Bol je
gorivo za strast - ulijeva nam ogromnu snagu, naravno, ako smo povezani s Bogom
i silnu želju za promjenom koju inače ne osjećamo. Bol može biti " Božji megafon "..
Način da se trgnemo iz uspavanosti. Isus je rekao da je sve izvanjsko nebitno. Manje
je važno kako se klanjamo od onoga z a š t o... U tome treba poštivati Sveto Pismo.

Nema potrebe za svojim predodžbama, nego u duhu i istini. Najveća prepreka
klanjanju smo mi, naši interesi i zabrinutost što će drugi reći o nama. Traženje osjećaja,
pa čak i osjećaja Kristove blizine, nije slavljenje. Boga treba imati u sebi. U početku
možete imati te osjećaje njegove blizine, ali kako rastete u vjeri, On vas od toga odučava,
od te ovisnosti. Božja sveprisutnost i manifestacija njegove prisutnosti nije isto. Prvo je
činjenica, a drugo često osjećaj.. Bog je uvijek prisutan, i onda kada ga ne osjećamo.

Bogu se može ugoditi samo vjerom. Kada se život raspada onda se provjerava vjera.
( Job ). Kako slaviti Boga kad ne razumiješ što se događa u tvom životu, a Bog šuti ?
Valja činiti kao i Job ( Gol izađoh iz majčine utrobe, gol ću se i vratiti. Jahve dao, Jahve
uzeo !. Blagoslovljeno ime Jahvinno. Ili , do sad sam čuo samo za Tebe, sad Te i vidjeh.
Sav je zakon ispunjen u jednom : Ljubiti Gospodina...Tek u posljednjim trenucima života
shvaćamo da su odnosi u životu naj bitniji... Mudro je to znati. Možete davati a da ne
volite, ali ne možete voljeti a da ne dajete (Čim voliš odmah i daješ).

- Pripremio Boris – prema bestseleru " Svrhovit život ( Rick Warren ).
(Obrada i izbor – EuM)

Vrlo je važno kako se ponašamo u situaciji kada ne osjećamo Božju prisutnost.
Kušnja nikada nije veća od milosti koja nam se nudi. Samo ju treba prihvatiti.
Bog želi odvojiti ljudska bića od Sotone i pomiriti ih sa sobom da bi mogli ispunili
svoje svrhe postojanja: voljeti Ga, biti član Njegove obitelji, postati poput Njega,
služiti mu za izgradnju Crkve putem Evangelizacije. Za one koje šalje: idite, učinite
sve narode učenicima mojim ! To je poslanje ujedno i je obaveza. Ljudi su bez Boga
izgubljeni ma kako dobro izgledali. Primjerice, Pavlu nije bilo do njegovog života,
samo mu je bilo na umu da dovrši svoju službu koja je od Gospodina, svjedočiti
Evanđelje. Da bi ostvarili svrhu moramo reći poput Isusa: " Neka ne bude moja volja,
nego Tvoja volja! Samo u tom slučaju iskusiti ćemo Njegove blagoslove.

Prvo tražimo Kraljevstvo i pravednost, a sve ostalo će nam se dodati. Isus nije rekao
da mu budemo odvjetnici nego svjedoci, a mnogi koji govore u Njegovo ime najčešće
krivo tumače... Da bi čovjek pokrenuo z a l a g a nj e, Bog mu daje strast. Bog je u
Kristu Svijet pomirio sa sobom... Nikada nije stvorio čovjeka kojeg ne bi volio...Jedan
je umro umjesto svih... Bogu je stalo do nevjernika... pa i mi moramo mariti za to...
Bog mari za sve da se obrate. Od svih navedenih svrha samo jednu možemo obavljati
na zemlji - Evangelizacija. Na nebu nema evangelizacije. Tamo postoji red. Ako želimo
biti poput Isusa moramo imati srce za cijeli svijet.

Prisjeti se odmah što imaš a da ti Bog već to nije dao (život, svjetlo, toplinu, darove...).
A ako nam je on sve to dao, čemu hvalisanje da si nešto sam stekao. Recimo, Pavao
je najprije progonio Isusa, onda mu je bio vjeran, pa je bio u zatvoru, na kraju umro
mučeničkom smrću. Imamo bezbroj sličnih primjera; Ivan Krstitelj... Da li znamo što je
Božja slava ?. To je ono što Bog jest... Pa gdje je Božja slava ? Svuda oko nas...
Isus Krist. On koji bijaše Riječ postao je Čovjekom (jedan od nas). Pun milosti i istine.
Odbiti Njegovu slavu je ohola pobuna. Zato i jest zapisano da su svi zgriješili i lišeni
su Božje slave. Bog traži da mu se klanjamo iz ljubavi a ne iz dužnosti.

U tome i jest naš problem. Sve se to događa radi naše dobrobiti. I pravo je da danas
sve više ljudi prima Božju milost. Slobodno mogu reći da sam jedan od tih. Jedan od
najljepših darova koje smo dobili, a zaboravljamo, to su naše sposobnosti da osjećamo
čujne emocije (pet osnovnih i bezbroj drugih). Bog želi da uživamo u životu a ne
samo da trpimo. Sve što radimo može postati čin proslavljenja. Svaki rad može postati
proslavljenje kada smo svjesni Božje blizine. Sam sebe prinesi kao žrtvu ugodnu Bogu.
Bog ne slama našu volju nego nas d o z i v a. Svatko se može osloboditi grijeha i postati
"rob " pravednosti.

- Pripremio Boris – prema bestseleru "Svrhovit život ( Rick Warren ).
(Obrada i izbor – EuM)

Krštenje pokazuje da ste član Božje obitelji, ali ono samo po sebi ništa ne čini.
Samo vjera u Krista ima taj učinak. Kao i prsten na ruci - samo je vidljivi znak
za predano srce. Krist živi u nama, kroz nas. K a k o ? Kroz naše odluke koje
donosimo. Nema potrebe da ga oponašamo u suobličenju. Često moramo
donositi kontrakulturalne odluke da se ne suobličimo Svijetu, nego se moramo
preobraziti obnavljanjem svoje pameti da bi razabrali što je volja Božja. Pokajanje
doslovce znači "promjenu uma ", prestajemo misliti na stari način i prihvaćamo
Božji način razmišljanja. Božja riječ razotkriva naše motive, pokazuje nam našu
krivnju, kori nas za grijeh i očekuje od nas da se promijenimo. Bog može načiniti
dobro i iz najgoreg zla.

Učeništvo je proces suobličenja Kristu. Postajemo zreli u Gospodinu. Putovanje
traje cijeli život.. Ne može se postati zreo kroz jedno iskustvo. Potreban je ponizni
stav i spremnost za učenje. Treba ponavljati jer brzo zaboravljamo Božje pouke..
V a ž n o je v i j e r o v a t i i z n a t i da Bog djeluje u našim životima i onda
kada to ne osjećamo. Nevjernk prije vjeruje čovjeku nego Bogu i božjoj riječi ...

Bez gorljivosti i predanja bogoslužje ostaje samo tradicija. Proslavljanje
ne služi za moju zadovoljštinu. Svakodnevno moja usta slave Gospodina.
Što god radio zdušno činim kao Gospodinu a ne ljudima. Odgođena poslušnost
je neposlušnost. Koliko mogu uživati u životu ? To nije pravo pitanje. Pravo
pitanje jest: Koliko On može uživati u mom životu, u mojim djelima.

Bog želi da se služite upravo onim iskustvima na kojem ste mu najviše zamjerali.
O tim iskustvima treba govoriti. To je najteže. Bojite se da bi bili ponovo povrijeđeni.
U tome je problem. Koristiti se vlastitim ustrojem, tajna je uspjeha (plodonosnosti)
ispunjenja u službi. To je područje želja našeg srca da izrazimo svoju osobnost i
vlastita iskustva. Ne budimo nerazumni nego shvatimo što je volja Božja. Međusobno
se cijenimo razumno, ne pretjerujmo u čašćenju. Zaboravljena iskustva su uzaludna,
zato je pametno voditi dnevnik duhovnih zbivanja.

Biblija nas upozorava da se nikad ne uspoređujemo s drugima. Svatko neka sam
ispita svoje djelo. Pravi sluga neće se žaliti na nepravdu, ne plače nad sobom niti
ljudima koji mu ne služe – jednostavno se pouzdaje u Boga. To ne znači da ne
podnosite protestne zahtjeve protiv nepravde. Reci Bogu kako se osjećaš - To je
prvi korak k tvojem ozdravljenju. Bog upotrebljava nesavršene ljude - i to je dobra
vijest za sve nas. I prestanimo se pretvarati kako je kod mene sve u redu... Svatko
treba ustanoviti svoje slabosti ... i hvaliti se u slabostima. Na taj način ćete najbolje
razoružati svoje napasnike, a i oni će naučiti nešto novo.

- Pripremio Boris – prema bestseleru " Svrhovit život ( Rick Warren ).
(Obrada i izbor – EuM)

Nismo svjesni da sve što nam se događa ima duhovno značenje. Plod Duha
se razvija u kušnjama. Većinom mislimo da su kušnje oko nas. Ali kušnje
započinju u nama. Sve su kušnje ljudske. Date su u mjeri da ih možemo izdržati.
„Najbolja škola o božanskom bile su mi kušnje“, rekao je Martin Luter. Način
razmišljanja određuje naše osjećaje, a vaši osjećaji utječu na vaše postupke.
Božji Duh koristi se Božjom riječju da bi nas suobličio Božjem Sinu. Najdublje
iskustvo u klanjanju Bogu doživljavamo u najmračnijim danima. Borba protiv
grijeha dobiva se ili gubi u umu i mislima. Ono što osvoji moju pozornost to će
me i pobijediti. Ako o nečemu ne možete razgovarati to znači da je problem
izmakao kontroli. Nikada se nemoj prepirati s đavlom. On je u tome bolji od tebe.
Nema sazrijevanja bez promjene, promjene nema bez straha ili gubitka, a gubitka
nema bez boli. Bog se nikada ne žuri ali uvijek djeluje na vrijeme.

Duhovna zrelost nije sama sebi cilj, već sazrijevanje da bi smo mogli drugima
darovati služenje. Od dara kojeg niste ni razmotali nema nikakve koristi. Kada
radite ono što volite nitko vas ne treba poticati. Svatko se dobro osjeća kada radi
ono za što nas je Bog stvorio. Da bi se Bog mogao koristiti vašim b o l n i m
iskustvima morate biti spremni o njima i govoriti.

Isus je rekao Ocu: "Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti".
Kada nekome ispričate svoju priču sagradili ste most kojim Isus može priječi iz
vašega srca u njegovo. Pravi sluga nikad se ne trudi Boga iskoristiti za svoje svrhe.
Pušta da Bog koristi njega. Što si bliže Isusu, manje ti je potrebna reklama. Kada bi
Bog koristio samo savršene ljude, nikada ne bi mogao ništa učiniti. Najdjelotvornija
služba proizlazi iz najdubljih rana. Isus nas ne poziva samo sebi nego nas i šalje.

Sotoni je draže da radimo bilo što drugo nego da govorimo o svojoj vjeri. Mudro je
učiti iz vlastitog iskustva, a još mudrije od tuđeg. Nikada u povijesti nije bilo lakše
ispuniti poslanje da govorimo cijelom svijetu, nego sada. Ljudi mogu odbiti našu
ljubav i odbaciti našu poruku, ali su bespomoćni pred našim molitvama. Svatko
duguje budućim generacijama svjedočanstvo o tome kako vam je Bog pomogao
da na zemlji živite za Njegovu svrhu. Kada je Bog u središtu našega života,
slavimo ga, a kada nije, onda se brinemo.

- Pripremio Boris – prema bestseleru " Svrhovit život ( Rick Warren ).
(Obrada i izbor – EuM)

BOŽJA KUĆA je Crkva Boga živoga, stup i uporište Istine. Ovdje Božju Crkvu
čine ljudi/vjernici koji po svojoj vjeri prihvaćaju Boga kao svog Oca a svoju
životnu zadaću otkrivaju kroz odnose i zajedništvo s drugima. Božja Crkva
će nadživjeti Svemir. Isus nam nije obećao da će nam izgraditi službu, nego
Crkvu. Pravo zajedništvo zbiva se kada ljudi i s k r e n o razgovaraju. Kada
se sukob pravilno razriješi zbližavamo se. Mi smo stalno u permanentnim
iskušenjima kroz sukobljavanja sa susjedima, bilo pojedinačno ili kao narod.

Bez pravilno riješenog sukoba nema pravog pomirenja. Biti ponizan (prihvaćati
volju Božju) ne znači misliti nešto o sebi loše, nego manje misliti na svoju volju
a više kako ugoditi Božjoj volji. Naša je greška što uvijek želimo sebe staviti na
prvo mjesto. Zajedništvo Crkve je važnije od bilo kojeg pojedinca. Bog uvijek
očekuje da mi napravimo prvi korak, Z a š t o ? Zato što je on već svoje sve
učinio. Kod rješavanja sukoba uvijek je važno što ćeš reći i kako ? Povjerenje
je uvijek bit odnosa, a rješenje se tiče dogovora oko problema.

Bogu nije ništa važnije na zemlji od njegove Crkve. Unatoč nesavršenosti
Crkve koja je puna grešnika, mi trebamo graditi svoju vjeru po kojoj želimo
gorljivo graditi i voljeti Crkvu. Kod nas je uvriježeno krivo shvaćanje da onaj
koji ide u Crkvu (Mjesto susreta sa Gospodinom) mora biti bez grijeha, a
nadasve svećenici. Crkva je samo Put kojim trebamo ići, a to je u biti iskreno
zajedništvo – predanje koje uključuje ljubav i poniznost. Primjer: da nije bilo
takvog zajedništva temeljenog na vjeri, i međusobnog povjerenja članova
cijelog tima, uvjeren sam da naša nogometna reprezentacija ne bi ostvarila
onako veličanstven uspjeh na SP u Rusiji.

Za uspjeh u vjeri i zajedništvu najvažnije je razvijati prijateljstvo s Bogom,
a ono se razvija ako se s Njim razgovara svakodnevno o onome što nam se
događa u životu. Intimno prijateljstvo s Bogom posljedica je svjesnog izbora
i ne događa se slučajno. Božji prijatelj govori o Bogu svojim prijateljima. Bol
koju osjećamo u postojanoj vjeri postaje „gorivo“ za strast. To je Božji način
da te trgne od uspavanosti. To prijateljstvo je najvažnije. Svatko doživljava
Gospodina na drugačiji način - onako kako nas je Bog namijenio po svojoj
providnosti.
- Pripremio Boris – prema bestseleru " Svrhovit život ( Rick Warren).
(Obrada i izbor – EuM)

/Pripremio: Boris/
Na pitanje : KADA ISTINI POGLEDATI U OČI?, ja bih rekao čim prije ! Svakodnevno !
Nemojte čekati, pogotovo ako ste mladi. Ja sam čekao da postanem bolestan s 57
godina, pa tek tada počeo gledati na mahove u Istinu. Jako sam se mučio, godinama,
da progledam dubinski. Trebalo mi je oko 8 godina studioznog rada na tome, u biti
borbe sa samim sobom. I onda, kada duhovno progledate, tek tada počinju prave kušnje.
Ali tu je onda već iskustvo. To je moj primjer. Apsolutno sam uvjeren da je svaki primjer
zaseban, i posebna priča, koja uvijek može biti zanimljiva za svakog čovjeka. Treba ta
svjedočenja promovirati. Na radost ima ih na pretek na internetu. Preporučam pogledati
svjedočanstva na: https://www.bitno.net/vjera/svjedocanstva/.

Pitanje „kada istini pogledati u oči“ posebno je važno za naš narod. Iako smo pobjedili u
tzv. Domovinskom ratu, mi smo još uvijek na marginama slobode, ugroženi smo možda
još više nego prije. Upravo u odgovoru na ovo pitanje krije je ključ naše slobode. Tek
kada odlučimo mentalno i duhovno pripadati Bogu doživjet ćemo ne samo pravu slobodu
nego i društvenu transformaciju naroda, ili ćemo nestajati... to vrijedi za sve!

Na putu gledanja Istini u oči znam da postoje mnoge dobre i nepročitanje knjige, ali ono
što sam čitao vrlo sam pomno birao. Jedna od tih je i " Svrhovit život ( Rick Warren ).
Knjiga propituje, gdje se krije smisao života ? Ako ne znaš odgovoriti na samo ova dva
pitanja : Od koga si stvoren ? I za koga si stvoren ?. Sigurno je da nećeš nači taj smisao.
Naime, nitko od nas nije slučajno rođen. Prije nego si začet, ti si već zamišljen, a kada
si rođen i tu, najvažnije je spoznati Božju svrhu za svoj život. Dalje, možeš se pitati, zašto
živiš ? Živiš da se pripremiš za vječnost. Bog je stvorio sve za svoju svrhu, pa prema tome
život za Božju slavu je najveće dostignuće.

Zvuči konzervativno ali je istinito, jer cijeli život je kušnja. Kušnja dolazi svima nama samo
od ovoga Svijeta čiji smo dio, ali kojemu mi ne pripadamo, jer ovaj Svijet ima svoj kraj. To
vidimo svakodnevno. Međutim, ako živimo za Isusa dobit ćemo sve što nam je potrebno
za život. Slavlje je mnogo viši osjećaj od same glazbe. Dakle, ako točno odgovorimo na
gornja pitanja mi smo na Putu da Istini gledamo u oči, da ju propitujemo i istražujemo.

Bog traži da živite u osobnom odnosu s njim. Pouzdati se u Boga znači vjerovati da on zna
što je najbolje za mene. Predanje Bogu je smisao proslavljanja. Kada sam predan onda ga
i slavim. Sve što činite Bogu na zadovoljstvo jeste klanjanje. Dok ispisujem ove riječi sve je
to to. Za to je potrebno nekome pokloniti i vrijeme i trud. Ali to ispunjava i mene. Predanje
se najbolje pokazuje u poslušnosti i pouzdanju. Predanje nije najbolji, već je to jedini način
smislenog života. To funkcionira najbolje. Poznati i voljeti Boga najveća je povlastica koju
možeš imati, a Njemu najveće zadovoljstvo.

Bog od nas ne traži savršenstvo, ali insistira na potpunoj i s k r e n o s t i. Ponekad budemo
ogorčeni, i to je najveća prepreka prijateljstvu s Bogom. U klanjanju treba sudjelovati i srce
i razum. Tako se gradi vjera, a osmišljena vjera u ljubavi daje život. Sve se to temelji na bazi
Božje riječi. Bog se kad kada sakrije od nas. Bitno je da Boga tražiš, a ne njegov osjećaj
blizine. A najbolji način klanjanja je onaj kada mu vjerujete i onda kad imate osjećate da vas
je napustio. Postati član Božje obitelji najveća je povlastica, i kao u svakoj obitelji najvažniji
su odnosi, a u odnosima je bitno koliko jedan drugome poklanjamo vremena!
(Obrada EuM).