Svjedočanstvo vjere – 9
Izgrađivanje naših karaktera spor je proces. Dok je za Sotonu kušnja najjače oružje,
Bog se njime želi koristiti za naše sazrijevanje. Za nadvladavanje kušnje nužno je
poznavati Sveto Pismo. Ako ste vjernik Sotona vas ni na što ne može natjerati. Neki
napuste Isusa čim im zakuca na vrata, a većina se opire. Tu sam bio i ja. Ako se
otvorite Kristu on zauzme uporište u vašem životu i sve ga više osvaja dok ga
potpuno ne osvoji. Ima borbe i bitaka ali ishod nije upitan. Bog je obećao: Onaj koji
otpočne u vama dobro dijelo dovršit će ga do Dana Krista Isusa. Učeništvo je proces
suobličenja Kristu. Prava zrelost nikada nije posljedica jednoga iskustva ma kako
snažno bilo. Iako pri obraćenju dobivamo novu narav, još uvijek imamo stare navike,
način ponašanja i postupke koje treba ukloniti i zamjeniti. Brzo zaboravljamo, zato
lekcije trebamo obnavljati. Mojsije je bio pripreman za vodstvo 80 godina, a od
toga je 40 godina proveo u pustinji.
Ako Bog nešto odlaže ne znači da nam je odbio uslišati molitvu. Ovaj izričaj je vrlo
interesantan: "Ne pripadamo sebi jer smo otkupljeni". Mislim da se to odnosi na
otkupljene po Isusu. Već time si poluspašen, po Isusu. Ostaje onaj drugi dio, po tebi,
pristankom na otkupljenje. Bogu ne služimo zbog krivnje ili straha, pa čak niti zbog
osjećaja dužnosti, nego zbog duboke zahvalnosti. Svaki put kada se služimo svojim
sposobnostima da bi pomogli drugima, ispunjavamo svoje poslanje.
Prije nego nas je Bog stvorio, odabrao je za nas ulogu. Kad nas je stvarao pomno je
“izmješao” DNK (dezoksiribonukleinska kiselina ) koktel. Taj koktel je u neprekidnom
stvaranju – razvoju. Kad nas je Bog stvarao “razbio je kalup”. Nikad nije postojao,
niti će postojati, netko, tko je potpuno jednak nama. Što je iskustvo ? Iskustvo nije
događaj (ono što nam se dogodilo). Nego naša reakcija. Izostane li reakcija iskustva
nema (a to se upravo događa mnogima). Što ćemo učiniti s tim iskustvom ?
Nemojmo protratiti svoju bol; Iskoristimo ju da pomognemo drugima. Upravo sam
jedan od tih koji nisam iskoristio svoju bol da pomognem drugima. Bol vanbračnog
dijeteta. Mogao bi mnogim majkama ukazati u čemu griješe. A upravo to ne činim,
vjerojatno iz razloga što ne želim tu bol evocirati ni sebi ni drugima. Ali to nije rješenje.
Ovdje dodajem moje misli: Svrha boli i trpljenja nama je nepojmljiva. Upravo smo
po njoj otkupljeni. Tko trpi za druge on ljubi. Tko se daje za svoje - otkriva rijeku
ljubavi “koja teče uzvodno”. Ljubav je tako sve ono što dajemo i što nam se vraća,
te uvijek više vraća nego što možemo dati, to je ujedno i tajna Ljubavi.
Nemojte nikad prestati eksperimentirati bez obzira na godine. Dok je Isus prao noge
Petru, rekao mu je: Što ja činim, ne možeš razumjeti sada, ali ćeš razumjeti poslije.
Prihvati svoj ustroj i uživaj u Njemu (vl. ops. ja mislim da upravo to i činim, imam svoj
ustroj ). Bog zna što je za tebe najbolje. Zahvalno prihvati način na koji te je oblikovao.
Ne trudi se da budeš netko drugi. Prema ustroju vidjet će se kakva ti je služba, a po
srcu zrelost. Živjeti za služenje i živjeti za novac međusobno se isključuju. Slabost nije
grijeh ni porok, ni nedostatak u karakteru. Slabost je ono što nas sputava (invalidnost,
kronična bolest, razne štetne navike..) Jedini sretni ljudi su oni koji su naučili služiti.
Pavao je uživao u slabostima koje je trpio zbog Krista.
- Pripremio Boris – prema bestseleru "Svrhovit život ( Rick Warren ).
(Obrada i izbor – EuM)
komentiraj (14) * ispiši * #
