Da li živjeti s grijehom?

18.10.2019.

Ovo pitanje nerado postavljam sebi a onda svima:
da li se može biti vjernik i zvati vjernikom - a nositi
svoje grijehe prikrivene, neispovjeđene, svoje dugove
nevraćene, svoje pozajmice neoproštene, svoju ljubav
osamljenu, svoje mogućnosti u dobru ne realizireane,
svoga Boga neprihvaćena kao Oca, zapravo živjeti sa
grijehom misleći da je to uredu, a biti i zvati se vjernikom.

Teško sam se odlučio na ovaj post, jer, ovo je tvrda besjeda.
Kad-tad kada pravda pokuca na vrata, svako se mora suočiti –
grijehu pogledati u oči te ako nije prekasno odlučiti kako dalje,
u grijehu tonuti ili u opreostu, pomirenju i poniznosti ozdravljati?
Prekasno može biti ako se dugo životom naginjemo na krivu
sranu, a drvo kada ugine ostaje nagnuto i osušeno na onoj
strani kamo se za života naginjalo...

Vjernici u ovom vremenu najviše su suočeni sa grijehom
bludnosti. Bludnost je jedan je od najtežih grijeha, „brat“
požude, koji je i u Svetom Pismu zapisan kao grijeh čiji će
korisnici na kraju vremena ostati van vrata Kraljevstva
Nebeskog. Nažalost, ali ne i slučajno, to je i najrašireniji grijeh
današnjice. To je grijeh kojim se nevjerojatno veliki broj ljudi kocka
s vječnim životom, a ovaj svijet u tami kraljevstva kneza ovog svijeta
koji taj grijeh namjerno potiče upravo zato da bi na kraju vremena
ostali vani: „Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i
idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.“ (Otk 22, 12 – 15)

Da li je moguće praktično biti zabluđen/bludnik a istovremeno vjernik.
jete koliko i kamin ozidan od drveta, jer zabluđeni nije ni svoj a
kamo li Božiji, tada pripada nekom trećem. Tko god pravi štalu
od svoga tijela, tijela koje je predviđeno da postane dom Duha svetoga,
taj nije katolik jer ne slijedi Evanđelje po Kristovim riječima:
Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po
njegovu djelu!« »Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i
Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na
stablo života i na vrata će smjeti u grad“!

Danas živimo u vrlo opasnim vremenima u kojima gotovo ništa ne smije
biti nazvano grijeh. Reci nekome da je u grijehu pa čak i katoliku odmah
ćeš biti prozvan za fanatizam.“ Ma kako se samo usuđuješ zadirati u moju
slobodu?“ Pričamo o vjernicima naravno, istim onim vjernicima koji se tako
deklariraju a vrlo rijetko posjećuju ispovjedaonice jer naravno, danas ništa
nije grijeh jer je sve dopušteno – po zakonima čovjeka. Ako pak moramo
raditi i griješiti, ostanimo po vjeri u Ljubavi da ne postanemo žrtve grijeha.

Pavao govori Efežanima: »Sve mi je dopušteno!« Ali – sve ne koristi.
»Sve mi je dopušteno!« Ali – neću da mnome išta vlada. »Jela trbuhu,
a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti.« Ali ne tijelo bludnosti,
nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Ta Bog koji je Gospodina uskrisio
i nas će uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela vaša
udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima
bludničinim? Nipošto! Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je
tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo. A tko prione uz Gospodina,
jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela
je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram
je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer
kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!“

/Tekst prilagođen blogu - Izvor na upit – nastavak prema naslovu... /

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.