Komentari

idragi28.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • eum

    "Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po
    njegovu djelu!« »Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i
    Svršetak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na
    stablo života i na vrata će smjeti u grad“!

    avatar

    18.10.2019. (12:44)    -   -   -   -  

  • teuta

    Dragi moj prijatelju ne, nimalo nije lako živjeti s grijehom. Znaš kako se kaže...savjest kad tad uđe iako je odbijali svime i svačime. Možda prekasno ali sigurno svakog posjeti.
    Eeee, sad...rasprava se može voditi samo oko toga što je to zapravo pravi grijeh.
    U svakom slučaju preveliki je teret živjeti s grijehom. Post nad kojim bi se svatko trebao dobro zamisliti.

    LP prijatelju.

    avatar

    18.10.2019. (13:15)    -   -   -   -  

  • eum

    @teuta;
    našao sam jednu zgodnu izreku o bludu: Blud je kada te izluđuje ono što te uzbuđuje, a ljubav onda kada ti to donosi mir.

    avatar

    18.10.2019. (13:25)    -   -   -   -  

  • teuta

    Nisam čula za tu izreku ali čini mi se da je prava. Ima u njoj puno istine.

    avatar

    18.10.2019. (13:50)    -   -   -   -  

  • Crkvofobičar_17

    Grijeh bluda za mene ima samo jedno značenje odnosno sam taj pojam. Silovanje seks na silu bez pristanka. Seks općenito je normalna stvar ali nije normalno da se za njegovu primjenu "mora biti u braku" da je "samo u svrhu reprodukcije" i ostala laprdanja. Svi koji uživaju u normalnim stvarima su "grešnici" život je samo jedan i treba ga provesti u zadovoljstvu. Grijeh je ubijati, silovati, krasti, iskorištavati druge za ostvariti svoj interes. A ne normalne stvari koji svi odnosno većina prakticira.

    avatar

    18.10.2019. (16:09)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Na sreću, nisam vjernik, a svoj život živim tako da mi je savjest čista, da se ničega netrebam sramiti pred samim sobom. Čista savjest najviše je što možemo za sebe i prema drugima učiniti.

    avatar

    18.10.2019. (16:22)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Svi mi grešimo...htjeli ili ne...ali dugo sa grijehom živjeti nebih mogla...

    avatar

    18.10.2019. (17:03)    -   -   -   -  

  • Divlje srce

    Apsolutno se slažem kako je blud jedan od natežih grijeha. Suvišno je uopće iznositi činjenice s kojim sve drugim problemima blud možemo povezati, ne samo duhovnim već i onim vidljivo-opipljivim.
    A ljudi mogu sve, pa i živjeti i s grijehom i u grijehu. Veći je problem živjeti okružen onima kojima ništa nije sveto.

    avatar

    18.10.2019. (19:37)    -   -   -   -  

  • Boris

    Ako pođemo od onoga što je rekao Isus, a odprlike je rekao da sumja da će naći ijednog pravednika, prije nego što nam, drugi put dođe, jasno proizlazi, da niti jedan od nas ne živi bez grijeha. Nažalost, danas, kada bi nekom rekao da je griješnik, debelo bi se uvrijedio, neznajući koliko je "slijep pri zdravim očima.". Opet polazim od sebe imajući to vlastito iskustvo, pa stoga me nezanima tuđe mišljenje o tome.

    Koliko god mi rasplamsavamo nadu za budućnost spasa planete i čovjećanstva, zlo stalno napreduje. Jedan jedini čovjek na planeti i u povjesti koji kaže da će nas osloboditi toga zla, jest Isus Krist - Nazarečanin. Svi znamo kako je prošao. Ubili su ga ljudi, i danas ga ubijaju, nesvijesni da ubijaju sami sebe. To je najveća bijeda od svih bijeda koje čovjek doživljava, a da toga nije svijestan, a još je strašnije kada je svijestan toga, a nemoćan da mijenja sebe, neupitavši nikada sebe , u čemu je problem ?

    Živimo u najvećoj zabludi našeg postojanja misleći da mi prvenstveno griješimo prema čovjeku, a tek onda za nekog prema Bogu. To je netočno.. Grijeh je zlo koje čovjek prvenstveno čini u odnosu prema Bogu, a tek sljedbeno-posljedično , prema čovjeku. Dakle, mi imamo krivu sliku realnosti života, naopako učenje. Pa i danas, u jednom danu u istoj školi, djecu učimo i odgajamo istovremeno, da egzistiraju dvije dijametralno suprotne istine o našoj egzistenciji. Sasvim dovoljno da mladog čovjeka zaludite i onesposobite za daljni život.

    avatar

    18.10.2019. (20:28)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    svatko od nas će se suočiti s onim neizrečenim, neispovjednim, suočit ćemo se s onim što krijemo, što smo loše napravili, suočit će se mnoge osobe koje loše pričaju o drugima da bi sebe uzvisile, a te osobe su prepune grijeha prema nedužnim ljudima!!! ne bih im bila u koži!

    avatar

    18.10.2019. (21:51)    -   -   -   -  

  • važno da si živa

    zašto uopće krenuti tim putem bludnosti koji vodi ka nevoljama?
    Ljudski rod je dosegao tako daleko s ne moralom da uopće ne razmišljaju što ostavljaju svojim potomcima, kakve ljude tj ne ljude... možda zato jer ih ne interesira kakav svijet će ostati poslije njih

    avatar

    18.10.2019. (22:50)    -   -   -   -  

  • Boris

    Možda ljudima nije shvatljivo, ili prihvatljivo, kada kažem i tvrdim da je grijeh primarno usmjeren prema Bogu( a ne prema čovjeku ). Kako ? Zašto ?

    Za to citirat ću prof. dr. T. Ivančića : " Budući je život dar Božji, Božje djelo, onda je to uništavanje Božjeg djela i stoga nepravda prema Bogu ".
    To je sve rezultat čovjekove slobode. On nemora komunicirati s Bogom. Njemu ( čovjeku ) , čini se da vjera nema nikakvu svrhu ( korisnost ), a ta nit kad pukne ( kaže dr. Ivančić ), događa se pad, a što je zapravo grijeh. To je grijeh u najširem smislu riječi, tu nema ničije krivice jer se radi o slobodi izbora. Ali šteta je ogromna. Tu možemo govoriti o tzv. objektivnoj odgvornosti. Inače je normalno da uz grijeh ide i krivnja. Ovdje krivnje nema, ali su zato štet prevelike.

    avatar

    18.10.2019. (23:14)    -   -   -   -  

  • eum

    Naravno (Crkvofobičar_17) da je riječ o bludu kao nastranom, nezdravom i nedopuštenom obliku upražnjavanja seksualnih potreba, jer zdravi seks doprinsi zdravlju osobe i obitelji. Po savjesti znamo - kako je to lijepo obrazložio More ljubavi - da li činimo ispravno ili ne. A pitanje je bilo kad već znamo da smo pogriješili (općenito) da li živjeti sa grijehom ili to na naki način riješiti (vjernoci: ispovjed, pokajanje, oprost … pa se slažem sa modrinaneba da nije dobro dugo živjeti sa grijehom koji nas opterećuje i ne da mira ili pak po požudi sili na ponovni grijeh misleći da kao i prehodni Bog prašta. Nažalost danas je puno ljudi kojima ništa nije sveto, kako kaže Dilje srce, tako da za neke niti blud i nije grijeh, pa suživot sa takvima i nije zdrav ni pametan. Podržao bi i komentar prijateljice shadow-of-soul da ćemo se kad tad suočiti sa svim svojim grijesima ako pravda postoji, a postoji, inače svijet i ovaj ovakav život ne bi imao smisla. Bez odgovornosti za učinjeno ne bi mogla funkcionirati naša sloboda jer bi se svi razboljeli i utopili u svom anarholiberalizmu novog svijeta o kojem govori Boris na osnovu svog starog iskustva, a možemo mu vjerovati jer je, koliko ja znam, prošao sve od nevjere do vjere od zdravlja do bolesti i natrag, obnašajući vele životne i javne funkcije, zato podržavam i naglašavam s povjerenjem sve ovo što je Boris izrekao...Završio bi moj osvrt na vaše komentare sa riječima važno da si živa: zašto uopće krenuti tim putem bludnosti koji vodi ka nevoljama?, ona naglašava život onih koji ne vide budućnost novih pokoljenja, svoj smisao vide u onoj: use/nase i podase, drugima kako bude. A tko ne misli na druge zapravo, i nije čovjek!

    avatar

    19.10.2019. (00:01)    -   -   -   -  

  • Boris

    Kada govorimo o grijehu, tema je toliko konpleksna da se moramo dotaknuti pojma riječi " savjest". Što je savijest ?

    Savjest je direktna veza s Bogom. Čovjek se ne može opravdavati sam pred sobom nego je odgovoran pred nekim autoritetom, a ne pred ljudima. Zato je često spreman zbog savjesti ići protiv uvjerenja drugih ljudi, pa čak i protiv povijesti. Kada gaziš vlastitu savjest ideš protiv života, pa osjećaš da je savjest važnija nego život. Boriš se za poštenje, čast, ljubav, slobodu, pravdu...Spreman si dati život. Savjest je organ smisla Duhovne Duše ( Čovjeka ), koji posreduje u spoznaji dobra i zla i zahtjeva odluku za dobro.. Čovjek ne raspolaže sa savjesti nego obrnuto. Ili je imaš ili nemaš već prema mjeri. Zato je čovjek ovisan o poslušnosti prema savjesti i o tome mu zavisi život. Ona je sudac nad njegovim djelima i odlukama. Nju ( savjest ) ne možemo isključiti vlastitom voljom, nego čovjek mora biti gospodar svoje volje i sluga savjesti. Savjest je bolesna ako čovjek ne zapaža svoje grijehe, a znkaovi su : DEPRESIVNOST, SAMOSAŽALJENJE, OSJEĆAJ KRIVNJE, SAMOUBILAČKE MISLI, AGRESIVNOST PREMA BOGU I LJUDIMA, OPTUŽIVANJE DRUGIH, UVIJEK TRAŽENJE OPRAVDANJA...

    "Svi su ljudi bez iznimke podložni grijehu" - (prof. dr. T. Ivančić, knjiga: " Susret s živim Bogom " ). Kako on kaže : Rađaju se sa grijehom i krivnjom, rođenjem ulaze u stanje grijeha koje je prisutno u svijetu.Od kad postoje ljudi postoji i zlo i krivnja. U svakome živi i dobro i zlo pomješano. Ne možeš biti bez grijeha, ali i bez dobra. Budući da nitko nije potpuno zao moguć je popravak. To je jako dobra vijest - RADOSNA VIJEST. A na žalost, mnogi u to ne vjeruju, i to je jedini problem - opet NEVJERA. Kako god okrenemo uvijek dolazimo na isti izvor, samo se mnogi okrenu i vrate nazad, a da ne okuse IZVOR ŽIVE VODE ( Isus Krist ).

    Čovjek se vječito nada da će ga netko osloboditi krivnje. To je vapaj za spasom. Tjeskobna tajna koju ljudi nose kao svoje prokletsvo. Ja tu tajnu vidim u činjenici progonstva Kajina koji je ubio svog brata Abela. On zato tumara kao ranjena zvijer koju može svatko ubiti. " Ali Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. Kajin ode ispred lica Jahvina "... ( Postanak 4 : 15 - 16 ). Kajin simbolizira čovjeka koji postaje viječiti lutalica.

    avatar

    19.10.2019. (11:08)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Samo ću se referirat na @Crkvofobičara.
    Dragi prijatelju, ti spominješ najteži grijeh među seksualnim grijesima (ako izuzmemo pedofiliju i slično). Ako si ateista savjest ti kaže (osim ako si savjest otjerao u 'aut') da smiješ u životu biti samo s jednom ženom.
    Ako ćeš sex promatrati kao nekakvu gimnastiku e onda Sveto pismo (pobliže Apokalipsa) kaže da koliko god čovjek uživa u bludu onda će toliko biti izložen mukama i žalostima. (18) i dvostruko ako nagovara druge na grijeh.
    Koliko si puta u životu bio na nekim mukama i u žalosti (po današnji- depresiji), a nisi bio svjestan da je Bog davno odredio jednakost između sexa i patnje kao materijalizacije sexa.
    Bogu su Adam i Eva oteli to zadovoljstvo da oblikuje čovjeka, pa je Bog opravdano ljubomoran (u savršenom smislu- bez mržnje). Bog na neki način veli- Dao sam vam slobodu, ali ste vi slobodu zloupotrijebili tako što ste ubrali plod sa Stabla kroz kojega ste 'vidjeli' mogućnost uživanja u sexu i uživali ste, a fino sam vam rekao da ćete umrijeti, ako uberete plod. A ja Bog ne mogu prekršiti svoju riječ.
    I otada je čovjek postao smrtan tijelom, a Isus ga je spasio da ne postane smrtan i dušom.
    Dragi @crkvofobičar, znam da me nećeš razumjeti odmah, ali ako odeš malo u vlastitu povijest brzo ćeš uvidjeti da sam u pravu. Naravno osim ako nisi sklon ulaziti u svoju savjest i ispitivat je i tražiti uzroke svojih žalosti i muka. Valjda si makar pročitao nešto od Freuda ili Junga da ti makar to pomogne ako ne čitaš bibliju.
    PS. Ove slobodne opservacije iz Knjige postanka su moje.

    avatar

    19.10.2019. (19:25)    -   -   -   -  

  • Boris

    Ono što je posebno interesantno, ali istovremeno i simptomatično, ODKUD DOLAZI GRIJEH, jest činjenica, da znanost o tome nezna ništa. Ona se jednostavno ne bavi time.A kada bi se mogli osloboditi krivnje, naprosto grijeha, imali bi smo raj na zemlji.

    Međutim, ono što znamo zasigurno, bez posebnog istraživanja, grijeh i krivnja nisu izvan čovjeka. Oni su u njegovom srcu. Jedino kršćanska vjera nas uči što je grijeh i njegova bit. I to nam otkriva opet sam Bog , a ne čovjek. I to ponajviše u Novom Zavjetu.

    Krivnja je jako razorna za ljudsku dušu , a možemo se osloboditi samo na dva načina. Jedno je ispaštanjem, a drugo je oprostom osobe koja je povrijeđena.. No, uvreda apsolutnom biću ne može se naknaditi ljudskim žrtvama, a o tome se najmanje razmišlja. Često se u praksi radi baš suprotno. Zato je čovječanstvo od vajkada izčekivalo nekoga tko će biti velik kao Bog da bi iskupio krivnju ljudi.

    Rezimirajući ovo pitanje, možemo kratko zaključiti da grijeh dolazi od slobodne čovjekove volje.

    avatar

    19.10.2019. (22:07)    -   -   -   -  

  • Boris

    EuM, ja kao veliki griješnik, o ovom problemu sam debelo razmišljao, čak i onda, nakon što sam ispovjedio svoje grijehe. Baš me je to zanimalo, kako sam mogao pasti u tolike grijeve, a to čak nisu drugi ni znali, nego su me smatrali nadprosjećno poštenim. I sam sam sebe smatrao nadprosjećno poštenim, izvanjski ništa se loše nije manifestiralo, jer sam , vješto maskirao svoju pravu sliku, čak i onda, nažalost, nakon što sam duboko zagazio u brak. Ja o tome nemam strah govoriti istinu, jer sam duboko svijestan što znači govoriti istinu.

    Dakle, što želim reći. Koliko god ja napisao o toj temi riječi, ja gotovo neću reči ništa, toliko je to duboka stvar. Kako se ono kaže : " Istina je voda preduboka ". Svi smo mi u ovome zavedeni i nemožemo se sami toga osloboditi. Ne treba ljude osuđivati zbog toga nego ljude treba dobrotom oslobađati od Zloga jer nisu svijesni toga. Do sada nisam niti upotrebio tu riječ " svijesnost " . Govorimo o savjestii, a što je sa svijesnosti? Ima li tu kakve razlike? Nema čovjeka koji me može osloboditi toga, ako sam ne prionim Bogu. Zašto ? Pa činjenice govore sve same za sebe, nemoram dokazivati nekome, kad on to nemože niti razumjeti jer ima vlastiti problem kao i ja. Kako onda očekivati pomoć od drugoga ?

    Što možemo zaključiti : Grijeh je sila kojoj čovjek robuje. O tome opet, tko nam govori Nećete čuti o tome znanost nego Boga. Mi se u tome rađamo : " U grijehu me zače majka moja" ( Ps 51, 7 ). O tome nitko ne želi pričati, valjda nas je još sram, ako to još postoji negdje, onda hvala Bogu. Međutim, vidimo stvarnost. Dijeca nisu više radost nego tragične figure. Ima divnih primjera u odgju djece, ali sve je manje toga. Nije tu samo problem oholosti, već danas prevladava problem zgrtanja bogatstva na krivi način, a jo više, stalni problem nepravedne raspodijele, a temeljem toga, stalnog ugnjetavanja, čovjeka po čovjeku. Nismo se maknuli nego gazimo sve dublje u vodu.

    Mislim da na ovoj temi trebamo se još zadržati, i onda reči, kako se iz toga izvuči. Sve su Božje teme jednako važne, ali od ove teme svi biježe. To se vidi i po komentarima, kojih će biti malo.

    Dobro si primjetio @EuM, bit će tu otpora. Potrebno je još objasniti kako je došlo do pada u grijeh ? Tek onda možemo razmišljati, kako izači iz zla ?

    avatar

    20.10.2019. (12:05)    -   -   -   -  

  • eum

    Boris naglašava pojam i sadržaj ravnanja po savjesti, pa ću navesti citat: "čovjek je ovisan o poslušnosti prema savjesti i o tome mu zavisi život". Međutim pojam savjesti još je širi i on ovisi i o odgoju savjesti, da se ne bi ušlo u područje neispravne savjesti - samo misleći da činimo dobro. Da bi to otkrili, potrebno je zaviriti u knjigu Vel. Ivana Juraka - Iscjeljivanje savješću. Nadalje u tekstu komentara spominje se riječi "krivnja": Boris naglašava stanje krivnje kao "bolesnu savjest" a to je zapravo bolesno stanje kada ne priznamo svoje grijehe pa nastaju razne duhovne i tjelesne boli ili bolesti kroz depresiju - agresivnost, prabacivanje krivnje na druge, apatija, netrpeljivost, .. sve do požude i bluda kao oblika prisilnog i nastranog ponašanja. U tom kontekstu "bartomej croata" pominje jednakost "između seksa i patnje" kod materijalizacije seksa. I ako ga u formi crkvenog nauka podržavam i na njegovom blogu, on nameće istovremenu i neizrečeni pojam Straha Božjeg, kojeg ako ga nemamo kao osove u svojoj slobodi, naravno u pozitivnom smislu, možemo lako izgubiti dušu... Citirao bi zato odlomak iz navedene knjige I. Juraka: "Kroz duga stoljeća, kršćanski svijet je na raznim geografskim koordinatama, afirmirao strah od Boga koji je u svojoj biti bio i ostao plodna osnova za mnoga duhovna i druga dobra. Međutim, sve bliže dolazi vrijeme da upoznamo i lice Boga koji nas bezgranično ljubi. Promijenimo li se korjenito u sebi, okrenemo li se Bogu (obratimo), nećemo više sretati lice strogog Suca, nego radosnog Oca" Ovdje bi naglasio: kako se možemo promjeniti korjenito u sebi? To nas ponovno vraća na pojam i sadržaj postupanja i odlučivanja prema savjesti. Međutim, postoji još jedna stožerna nit koja dijeli dobro od sveg lošega, a to je ljudsko dostojanstvo. Dostojanstvo čovjeka je neminovno ugroženo ako djeluje na području zla i ako se poistovjeti sa svojim lošim postupanjem. Čovjek se rađa sa ljudskim dostojanstvom to mu ga nitko ne može dati niti smije oduzeti, a on sam ako ga povrijedi svojim postupcima osjetit će posljedice. Zato moramo biti i ostati uspravni u dobru pred Bogom i nama samima, pa ćemo sa ponosom Krista dočekati. A on sam u jednoj svojoj poruci kaže: "Vjerujte u Moju pomoć i zaštitu, i biti će nagrađena vaša vjera u moje riječi".

    avatar

    20.10.2019. (16:30)    -   -   -   -  

  • eum

    Nakon smiraja

    Nakon smiraja, rađa se novo jutro,
    zaustavlja svijet u tvojem pogledu,
    smiješi svim nedorečenim mislima
    i kreće dalje po nekom novom redu..

    Uskoro u danu, kad srce je u milini,
    i sve prekrije novi bijeli zimski veo,
    u tišini, kada nestaneš u toj bjelini
    skupljena kao astral, tada sjeti se:

    kad je nešto skriveno, naći će se,
    kad je nešto prekriveno, otkrit će se,
    kad nestaneš u bijelini, bijelit će se,
    a tvoje tajne misli, tad otkrit će se.

    U smiraju svakom nazire se mir,
    u traženju svakom korača nemir,
    dok radar života sve tajne otkriva
    zazidane velove opet netko skriva..

    Nevidljiva stvarnost budi se u snu,
    tvoj tajni vrt želja, zaustavljene tišine,
    u mir svoj primi ju k sebi Gospodine,
    ako odem prije, neka čuva moje ime!

    (Moja pjesma nastala kao eho posta sličnog naziva na blogu prijateljice shadow-of-soul)

    avatar

    20.10.2019. (17:41)    -   -   -   -  

  • Boris

    Pokušajmo razjasniti biblijsko kršćansko objašnjenje " pada u grijeh ". Odnosno, odgovorimo na pitanje : Zašto je Bog zabranio prvim ljudima da jedu sa stabla spoznaje dobra i zla ?

    Sve do tada, dok nije niknulo ovo stablo, čovjek u raju bio je gospodar svega, slobodan i sretan. Što simbolizira stablo spoznaje dobra i zla ? Ovo drvo sibolizira našu savjest, kao mogućnost spoznaje razlikovanja dobra od zla.. Slobodan je samo onaj koji može uvijek činiti dobro ( ponašati se kao Bog, jer Bog je uvijek dobar ). Biblijski spoznaja znači sjedinjenje s predmetom spoznaje, kao što stoji u Bibliji " Adam spozna svoju ženu, te ona rodi sina" ( Post. 4, 25 ). Nije to samo intelektualni pojam nego mnogo šire, i obuhvaća cijelo biće. Proizlazi dakle, onaj koji spozna dobro i zlo, on biva sjedinjen s tim u jedno s dobrim i zlim. On je u sebi razdjeljen, znači , nije s l o b o d a n. Proizlazi zaključak : Slbodan je samo onaj koji ne m i s l i n a z l o ( ne misli na neuspjeh ). Prema tome : Što je Bog ciljao kada je propisao ovu zabranu ? Bog je želio da čovjek postane i ostane slobodan. To je poanta svih poanti ovoga učenja. To je željeni cilj. Tko shvati ovaj zakon sve će razumjeti. To je najgenijalnija zamisao Tvorca. U protivno Bog bi stvorio ne čovjeka, nego marionetu ( lutku na koncu ). To, što smo mi danas pretežito lutke na koncu, to ne pripada Bogu. Zato čovjek nesmije dirati u s a v i j e s t. Ovdje se sasvjest izjednačava s Bogom. Savjest = Bog. Dirati u savjest,, određivati dobro i zlo, znači staviti se iznad savjesti. Biti gospodar savjesti, značilo bi isto što i Bog. A Bog može biti samo jedan. Znači, došli smo opet u slijepu ulicu.

    Dakle, ovo je čisto teološko pitanje, i drugačije nemože biti, ne trpi raspravu o tome.

    avatar

    20.10.2019. (19:49)    -   -   -   -  

  • eum

    Moja tišina

    Vraćam se gore u tišini
    a nutarnja bol ne miruje
    pogled povjetarac miluje
    a tišina u smiraju dodiruje

    Sad teško je biti živ..
    u tišini koja me dodiruje
    a ruža osamljena, miruje
    uz lokot ona tiho proviruje

    Moja ruža neka priča..
    svoju priču njene tišine
    kako ju grlim u tom smiraju
    uz lokot što ključa godine!

    (Moj komentar na postu bloga prijateljice - modrinaneba)

    avatar

    20.10.2019. (23:47)    -   -   -   -  

  • eum

    @Boris:
    Ovaj tvoj zaključak posebno mi dobro zvoni ako gledam moj post: "Proizlazi dakle, onaj koji spozna dobro i zlo, on biva sjedinjen s tim u jedno s dobrim i zlim. On je u sebi razdijeljen, znači , nije s l o b o d a n. Proizlazi zaključak : Slobodan je samo onaj koji ne m i s l i n a z l o ( ne misli na neuspjeh )". Ja bi ovdje nastavio u današnjem vremenu: čovjek mora živjeti i spoznavati i dobro i ne dobro, te iz izkustvenih reakcija utvrditi što mu odgovara u daljnjem životu. Jednog dana kada spozna činjenice koje ukazuju na postojanje Kraljevstva Božjeg u vječnom životu, on tada postaje odgovoran u svojoj spoznaji (koliko znaš toliko si odgovoran u svojoj slobodi) te mu je vrijeme donijeti odluku ili cijeli vijek biti razdijeljen između dobra i zla da bi se na samrti opredijelio za svoj konačan put kada prihvati jednu od dvije konačne opcije ili šutnju dvojbe - prije konačnog suda!. Inače, sa zahvalom prihvaćam tvoje obrazloženje o povijesnom značaju i ulozi savjesti kao teološkom pitanju!

    avatar

    21.10.2019. (00:18)    -   -   -   -  

  • eum

    Život glasnika

    Ja sam glasnik sa one strane
    čekam i brojim sve tvoje dane
    u bijeloj svjetlosti usred tišine
    uz tvoje knjige stoji tvoje ime

    Nosim ti poruke sve iz bjeline
    u tišini noći slušaj blagi glas
    osluškuj disanje reci moje ime
    i ne brini zato, u tebi je spas..

    Čitam sve tvoje iz tebe u tebi
    sa one strane glasnik sam tvoj
    nosim ti poruke sve iz bjeline
    u tišini noći nosim tvoje ime..

    (Moja pjesma nastala kao eho posta sličnog naziva na blogu prijateljice shadow-of-soul)

    avatar

    21.10.2019. (11:52)    -   -   -   -  

  • Boris

    @EuM, mislim da ispravno zaključuješ, i da drugih opcija nema. Sad, budući smo zašli dublje u temu, treba reči i podvuči, da je grijeh i OSOBA, duhovno zla osoba ( T. Ivančić - " Susret s živim Bogom " ). Grijeh je u izvedenom smislu đavo, ukoliko on nagovara i zavodi ljude da čine grijeh. Zašto je ovo važno reči ? Zato što još uvijek mnogi ne vjeruju da đavo postoji. Đavo je nepomirljivi neprijatelj Boga. Zlo u sebi samome. Sveto Pismo ga zove Zlim, a druga su mu imena : Sotona, Lucifer, lažac, demon i dr. I nije riječ o jednoj osobi, ima ih mnoštvo, koji imaju svoga začetnika. U samom početku stvaranja svijeta čovjek je povjerovao Zlome i predao gospodstvo nad svijetom đavlu. No Isus je jači od Zloga i on ga pobjeđuje.

    U procesu evangelizacije bio sam samouk i dugo nisam razumjevao što je to istočni grijeh, pa je dobro za one koji žele znati da upoznaju ovaj termin. Za razliku od osobnih grijeha, istočni grijeh se odnosi na cijelo čovječanstvo. Taj grijeh " istječe " od prvih ljudi i ulazi u svakog čovjeka u času začeća.

    Krivnju u grijehu počinja čovjek kad svijesno i svojevoljno krši Božji zakon. Na to te navodi tijelo i grijeh. Tjelo je požuda u čovjeku, koja želi ostvarenje protivno ZAKONU SAVJESTI.. Tjelo ( požuda ) je protiv Duha u čovjeku.. Oni se jedo drugome protive. Svakoga napastuje njegova požuda. Požuda zatrudni, rađa grijeh, a grijeh, izvršen, rađa smrt ( Jak 1,14-15; također usp. Ef 4, 22 )..

    avatar

    21.10.2019. (12:20)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    prijatelju, hvala za još jedan divan eho

    avatar

    21.10.2019. (12:23)    -   -   -   -  

učitavam...