Sava

petak , 21.02.2020.




tvoja ljepota meni je snaga
tvoj mir ogledalo moje
tvoje dubine slika moje nutrine
ti imaš moje omiljene boje



ološokracija

ponedjeljak , 17.02.2020.

noćas sam bila budna
snivala daleka prostranstva
svježe proljetne noći
ispunjene mirisom zemlje i kiše
misli su lutale lake
poput vrećice koju vitla vjetar
oh
mogla bih od svojih snova
tvoriti tako prekrasne priče
o skladu i spokoju

ali sve je teže Čovjek pravog biti
ološokracija je glasna
nametljiva i drska
iskorištava svaku priliku
krade i manipulira
pa umjesto slika
neiskvarenog svijeta
u dan nosim oprez i distancu

izbor

subota , 15.02.2020.



Možete znati prave riječi
recitirati silne citate
plijeniti pažnju britkim umom
ali i dalje samo brbljate

Ne možete mijenjati svoju sliku
bez da lice promijenite
Opis nije opisano
ako promatrač promatrano nije

A možete i ponizni biti
neprimjetni u većini
sve u svemu nevažni
ali mudrošću što od vas ne dolazi ispunjeni
(15.02.2019.)

Ilustracija s neta

ljubav

petak , 14.02.2020.



ako me već voliš
što to znači za tebe
da ćeš mi skinuti zvijezde s neba
da ćeš meni podčiniti sebe

ako me voliš
gori li u tvome srcu vatra
i za moje mane i loša raspoloženja
ili ćeš pred njima zalupiti svoja vrata

iako te volim
očekujem jednu stvar od tebe
neću prostačke manire i krivodjeljstva
želim u tebi vidjeti sebe

Ilustracija: pinterest

umijeće samovanja

srijeda , 12.02.2020.

Sunce se povlači ispod horizonta. Magična igra sumraka, u kojem se miješaju dan i noć, šapuće jedno ime.
Moje.
Na ulazu u kuću, ne otirem samo džonove. Otresam sa sebe svu nakupljenu prljavštinu dana, jer duša zaslužuje dočekati noćni počinak čista.
Mom biću treba finoća. Ne treba mu prst prašine koja prlja slike podsvjesti.
Životvorna sila ne trpi nikakve slučajnosti, nikakve izgovore, nikakve igre karme ili sudbine ni odlučnih niti onih manje vižljastih u izazovima.
Toga se uvijek sjetim kada bih najradije utekla od teških poslova i utopila se u zamamnoj lijenosti.
Disciplina. Ne umovanje, ne odgađanje, ne prebacivanje na druge.
Rad. Upošljavanje je moj spas od pitanja na koje odgovore nemam.
Usredotočenost. Povezanost realnih potreba s realnim mogućnostima.
I dok noć poprima najtamnije nijanse, preplavljuje me umor zadovoljstva od umijeća samovanja usred gomile ljudskih očekivanja.
Mirno zaspem.

neminovnost

utorak , 11.02.2020.



stići će i posljednji susret
koji trajat će vječno
samo s tobom
divoto Božanska
beskrajno duboka i puna tajni

kad moja dogori vatra
zadnji žar u prah se pretvori
odnijet će me rijeka
nabujala od kiša
i izliti u tebe

zato
čekaj me još malo, More,
još se nisam nagledala slatkoće Neba
niti pobrojala sve njegove zvijezde
prije nego tvoja zrna soli i ostaci mene
stvore sliku koju vide samo anđeli

Foto: deepseanews.com

čudo života

nedjelja , 09.02.2020.



Nemam mnogo
samo koliko mi treba
ja sam kao drvo
korijenjem duboko u Zemlji
krošnjom visoko do Neba

Silno volim okružujući Svijet
tako moćan, velik i prepun ljepota
njegove me brojne tajanstvenosti
i jasne zakonitosti Svemira
podsjećaju na jedinstveno čudo Života

No ponekad budem poput ribolovca
udicom upecam i patnje i tugu
um mi zbiju sjećanja i želje
zamišljanja razno razna i brige
koje me stežu u svom rušilačkom krugu

Kad padnem ne bojim se dotaknuti dno
znam da ću se pridići punih ruku
i opet harmonično i čisto prodisati
čuti poj ptica, žubor vode, puhanje vjetra
i šuštanje lišća koje odnese svu moju muku

Izvor slike: Pinterest




jednostavno

subota , 08.02.2020.

Nekad, kao dijete, skupljala sam salvete, značke, bočice parfema, poštanske marke i sličice životinjskog carstva.
Tražila sam djetelinu sa četiri lista, prešala i sušila livadno cvijeće.
Čitala sam stripove, pisala pjesmice i fantastične priče.
Bila sam glumica, pjevačica, doktorica, teta u vrtiću, učiteljica i prodavačica.
Bila sam i detektiv i veterinar. Jurila sam na sve predstave i proslave, gdje su svi bili prijatelji.
A danas...
Danas sam malo je reći čudna.
Skupljam uhvaćene trenutke radosti, samoće, mirise pečenog kruha i pokošene trave, smijeh djece i tišinu.
Sve stvari, sve opipljivo, svi ljudski uspjesi, postali su nevažni.

Nekako, naučio me život, da
najvrijednije i najljepše stvari na svijetu uopće nisu-stvari.

vjetar i ja

srijeda , 05.02.2020.

pamtim
od iskona, valjda
osjećaj vjetra

pamtim ga poput božanstvenog bića
koje svojim dahom
želi samo dobrotu i zdravlje

pamtim njegovo milovanje moga lica
i čitavog tijela i svim srcem znam
koliko je moćan i divan

poput najstrastvenijeg ljubavnika
njegova životna sila prodire
i propuhuje mi tijelo da bude lako, obnovljeno, prozračno

pamtim protok vjetra
svim stanicama moga bića
ispuhanog od sveg lošeg i nepotrebnog

vjetar
moj prijatelj
pruža mi spokoj, čistoću i lakoću

zablude

Ne mogu ljudi (nikako) shvatiti
da im je život ispunjen
beznačajnim stvarima
radnjama koje nemaju svrhe,
a čovjek misli vrlo je važno.

Sve te funkcije i stvari
koje čovjek svaki dan radi
nemajući nikakve želje
za iskonskim znanjem
o brojnim negativnim navikama
koje blokiraju životnu silu
i priječe naše ljudske sposobnosti
da se razviju u punom potencijalu,
a misle ljudi da nešto dobro rade.

Mnogo stvari se događa
van utjecaja naše volje,
ali to ne znači
da ne možemo postaviti granicu
koja je jasna, nedvojbena i nepokolebljiva,
granica između našeg
i tuđeg ponašanja.

Ono što Čovjek ima u sebi, time zrači.
To on jest!
Neovisno od onoga što misli o sebi!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.