točka razdvajanja

četvrtak , 29.03.2018.

Bilo mi je tako krivo što ima puno nesretnih ljudi. Onih pogubljenih.
Nesretnih, jer im nešto nije uzvraćeno što su očekivali.
Nesretni, jer i oni, kao pojedinci, nemaju novi auto, novu kuću, novi namještaj, novog partnera.
Tužni i jadni, jer izgubili su kontakt sa sobom, svojom dušom slušajući druge što trebaju i kako činiti.
Više ne žalim takve. Oni žele što imaju i drugi, pa makar i loše bilo i ne trebalo im.
Ne želimo isto, i to nas razdvaja. Neka.

Ja imam sve što oni nemaju i ne mogu nikada imati: moj glas, moje lice, moju svijest, moj stav, moje osjećaje, moju viziju.
Ja pjevam, ja pišem, ja crtam, ja stvaram, ja sanjam. Ja sam ona koja jesam.

svrha

utorak , 27.03.2018.

Nisam se rodila jedna u nizu biti
Nisam ja na Zemlju pala sa Marsa
Moja je uloga da iskažem svu silu
Protiv iluzija što dobro skreću sa kursa

Nisam se rodila da se nekom klanjam
Sebe da sputavam, na zlo da klimam
Nisam se rodila da lošem se sklanjam
Ne trpim više ruganje, dostojanstvo ja imam

pomoć odozgo

četvrtak , 15.03.2018.

Često je potrebno utjecati na ljude. Reći im i ono što ne žele čuti, niti su pitali.
Postoje mnogi slučajevi kada dobri ljudi koje poznajemo opako zaglibe, pogriješe, a ne razumiju što su uradili loše, i ne shvaćaju uopće da to jest krivo, a nijednim svojim uvjerenjem ne možete doprijeti do čovjeka.

Tada, tu, uletava pomoć ruke Božje.

Tako i mi ljudi, barem ja, kada želimo nekome bliskom nešto loše reći, uzmemo njegovu ruku u svoju ruku.
Znam i jedan svoj dlan položiti na svoja, a drugi dlan na tuđa prsa, gdje je srce. Tada, budite sigurni, osoba vas i sluša, i čuje. I neće se uzrujati i istrgnuti niti pobjeći od vas.
Svaki pregovor, svaka komunikacija među ljudima, trebala bi dolaziti iz prsa. Bez osude. Čista. A dobri um neće se dobrodušnom protiviti.
U prirodi nema osuđivanja niti tuge niti radosti niti veličanja.
Priroda jest, postoji u svojim bezkrajnim ciklusima koji se mijenjaju. Ništa nije stalno, ništa nepodložno promjeni. Sve ima svoju svrhu i smisao.
U Svemiru nema ni smrti, barem ne onakvog koncepta kakvog čovjek zna.

U Svemiru i zemaljskoj prirodi nema ni čistog zla, ni čistog dobra. Ono što je čovjeku strašno, kao na primjer duga i hladna zima, prirodi je odmor, kao čovjeku noćni san.

Zov

srijeda , 14.03.2018.

Dušo,
budi jasna
budi prosta
budi ona koja jesi
prihvati se
podrži se
ne veličaj
ne umanjuj
budi čista
budi svoja
budi slika
izbori se
i ne boj se
ne pokazuj
ne dokazuj
Dušo, proBUDI se!

Podbaci sve, pa i čovjek

Kobni tren u ljudskom životu onaj je
u kom čovjek se zapita što je ispravnije
pa pođe lakšim putem a sebe podijeli
na jednog pred drugima i na sebe koji je.
Podbaci čovjek kad se zbog grešaka svojih
od ljudi skloni, zašuti i osoran tad biva,
pa u svojoj slabosti opasa se egom,
preponosan priznati krivnju,
preponosan da se ispriča.
No, prije ili kasnije, svatko pred zid dođe
i sustigne ga ono od čega je bježao.
Al ' osvijesti li sebi na vrijeme
da jer je čovjek, vuče odgovornost,
može ispraviti sve što je zločinio.

Foto: Luis Royo

sloboda

utorak , 13.03.2018.

Poj glasnije ptico!
Poj o slobodi,
da uši čovjeka čuju
kako ona divno i spokojno zvuči
i koliko je stvarna!
Poj, ptico, poj,
da čovjek čuje
da sloboda nije
sve dopušteno i sve imati,
već nevezan Zemaljskim slastima biti.

Poj i onim neukima,
ponosnog uma
što obitavaju duševno nisko
jer jednom će te i oni čuti
i shvatiti da su im potkresana krila
sve dok pogled na sebe i svijet
ne promijene.

foto s neta...

Sila stvaranja

srijeda , 07.03.2018.

Iz nepregledne dubine sklada
Božanske ljepote, mira i reda,
pojavila se djevojka, vedra i bosa
travom da šeta, šumu da gleda.

Njoj sa desna, ogromna tekla je rijeka
sa lijeva, od vjetra, zaigraše drveća grane
umutila se voda od pijeska sa spruda
zbog oštra zraka, djevojka kraj obale stane.

Nad glavom njezinom kružila je ptica
velebna, čestita, njoj slala poruku
da motri je revno i da čuva je pomno
gledajuć gdje prutom crta po pijesku.

Zamišljena, stvarala je črknje u znakove
prenosila rune što u duši joj bijaše
sve dok moćni vjetar val vode ne nanese
i njenih ruku djelo u jedan čas obriše.

Osmjehom djevojka obukla je lice
posve mirna od rijeke se odmakla
ne žaleć ni trena nit misleć više
na simbole što rijeka sebi je povukla.

Tad kliknu orao, i ču da nju zove
i usmjeri u Svod Nebeski djeva oči svoje
vidje divno Sunce, u sredini je stajalo
isijavajući žive crveno-zlatne boje.

Njoj se odmah ukaza u Suncu
to što mu je davalo dodatnu silinu
krst moćan, jasan, povijen u lijevo
skupa sa njim pulsira šireći milinu.

Tad krene se krst u Suncu vrtjeti sve jače
stvorivši bljesak što silno sjevnu
i raširi Svastika Peruna Boga
svjetlost Sunca životvornu
ka Zemlji što pjeva, ka Nebu što zjevnu.

Preplavi djevu radost nesputana
čudesnog prizora duša joj puna
i k'o da to ne bješe dovoljno čuda
pred nju zlatan trak iz Sunca siđe
u spiralu se uvivši ta zlatna struna.

Srce joj Tvorčeva svjesnost okupa
riječima spokoj opisati se ne da
mahnula djevojka u pozdrav Orlu
dok utihnuo je vjetar i očistila se voda.

...

nedjelja , 04.03.2018.

gledaj me dugo
potraži u šarenilu svog svijeta
ono jedno zrno čistog zlata
gledaj me dok ne naiđeš
na sebe od prije dva desetljeća
shvatit ćeš što znače
prijateljstvo, vjera i ljubav
shvatit ćeš vječnost
ljubavi jedina

život u krugovima koji se šire

subota , 03.03.2018.

Jednostavno, ne postoji način na koji se čovjek može isključiti iz okoline od reakcija koje uzrokuje svojim postojanjem.
Samo se izmjenjuju ljudi koje privlači i okolnosti u kojima ih privuče u svoj život. Nemoguće je uvijek biti u društvu sa ljudima kompatibilnih razmišljanja i djelovanja, kao što je nemoguće uvijek reći: ma tko te jebe i zatim ignorirati tu situaciju koja nam ne odgovara.
Ponekad nas netko blizak svojim postupkom dovede pred zid da biramo između svojih potreba i njegovih.
Ponekad mi ipak više volimo drugog nego sebe i prijeđemo preko njegovog ega, ne razjasnivši sebi kako je došlo do te situacije.
Ponekad prijeđemo preko mosta što nas očito sa razlogom razdvaja, jer nikome tko sebe poštuje nije cilj biti neraspoložen, a biti tužan i razjađen od tuđeg tretmana i postupanja prema nama jest grijeh.
I tako se upadne u začaran krug emocija, razuma i obaveza. Tako se postane introvert.
Jednostavno, u životu i dobrog i lošeg ima u jednakom postotku, nema nečeg manje, nečeg više.
Naravno da je bolje okrenuti se radosti i smijehu.
Jer ako imamo ljubav, prijatelje, zdravlje, smisao za humor i kritičko mišljenje, imamo sve u životu.

slija je sa neta, ofcs

opomena

petak , 02.03.2018.

jao svima što ljudskom mjerom
Svemirovu veličinu važu
i odlike Boga sebi daju
djeleći karte u Javu i Navu

jao svima svjesnim u porocima
što bludom i zanesenjaštvom svojim
nezasito diče se i glasno hvale
i rugaju čistom čovjeku pravom

jao svima onog sudnjeg dana
kada stanu pred Stvoritelja svega
da suočeni budu sa djelima svojim
kojima pljuvaše Život i veličinu Njega

Kad bi barem...

Oh, kad bi barem našim očima vidjeli čovjekovu dušu, a ne samo njegovo tijelo!
Tada, ovaj svijet ne bi bio mjesto nejasnoća, sumnji, iluzija, drugih šansi i razočarenja.
Tada, kriterij ljepote imao bi svoje pravo značenje!